UKM-U KneZgrad momčino

I Luki...prevelikom Meštru...asu iz Pule je prvi put...a prvi put je uvijek najslađe ;)

za nagradu...gotovanje na Rirock! Blogu. aLe!

Kad ti život ponudi tramvajac i kajlanje koljena, uzmi ih – moje medvejsko krštenje

Opcija zilion, ponude pršte na sve strane, a nekoga da mi primi drugi kraj konopa i provede me kroz grigri nema. Već sam osjećao vikend uz mile zvukove fakofbolana i plastičarenje na bolderu uz gledanje filmića kako Patxi u pancirki penje u onoj njegovoj španjolskoj previsčini.

PP (penjački partner) numero uno, Marko Suncemužarko, odrađuje visinske pripreme na skijanju i uživa u prvom tjednu života kao nezaposlena osoba. Ale magistar, sada PRO climbers life prelazi na tebe J

PP numero due, Toster, ili je na poslu ili radi, a i rame mu pamti bolje dane. Propustit će i blik, tako da eventualna škicanja no handova u ploči zaboravite J

Pazinjani će u Toplice, Buzećani odrađuju treću smjenu, Zagrepčani dolaze ili ne dolaze u Kompanj, a Fiumani nude gostoprimstvo, kauč i spajanje blika s posjetom dragulju Lovranske drage. Sve otpada, a u zadnji tren u akciju uskače Mirnin tata, „čovjek siga/stisak/prevjes“ i onaj kojeg se svi rado sjete kada u Buzetu dođu nogama iznad spita i pogledaju gdje je sljedeći J

I tako, ležerno u 11:03 startamo Sandra, Mirna, Čedo, Baby i ja iz sjedišta SPK „Fažana“ prema Medveji. Cijelu noć sam spavao sa smješkom na licu jer napokon i ja idem tamo gdje se fotkaju najbolji pogledi i gdje Kvarner ljubi nebo, a već nakon doručka sam se počeo zagrijavati tako da budem spreman i fit čim dođemo pod stijenu. Sandru i Mirnu ostavljamo u šetnji Opatijom, a ostatak kombija se diže iznad Lovrana. Spuštamo se prema Knezgradu i Čedo konstatira da su se kuće promijenile od kad je zadnji put bio u Medveji, a srećemo i talijanske aseve. Lagano ćakule bakule, nostro, vostro, Andrea, oto ći pju, progetti a Buzet, Sbisi, forse nove a, blablabla i valjalo bi početi penjati. Za ogrevak tražim najgušće zaspitan smjer koji vidim, pa tako biram onaj u čast mojoj najmanjoj prijateljici kojoj obećajem da ću doći u posjet da mi pokaže novu igricu koju ima J Dvaput se neuspješno zagrijavam i odlučujem zagrijavanje ipak odraditi u jakni, rukavicama i kapi, a pogled mi stalno bježi malo desnije u najhladniji smjer sektora... Čedo u retrofleš maniri postavlja komplete u vlastitoj kreaciji, ispušta pokoji zvuk, pleše među sigama i kaže „To je to mali, još dva giba i smjer je gotov. Spuštaj dolje!“. Prvi ulaz čačnivam gibove, sjedim u pojasu i pokušavam doći do zraka, otkrivam koljena, dešifriram detalj i mislim si, pa to bih mogao i popesti! Naravno, još dva ulaza neuspješno probavam i odlučujem ga ostaviti za drugi put koji će nadam se doći jako brzo jer sam gibove ponavljao do Plomina, a ruke su mi se znojile do Labina J

Zaključak subote: lokalna ljubav prema Medveji je stvarno opravdana i nadam se da ću doći opet i opet i opet i opet i op..........

UKM – U KNEZGRAD MOMČINO!!!