utorak, 30. kolovoza 2016.

Ljetna Šema by Turbo LokaLSs

Dok gnjavim (yaSs) i čekam na koju ljetnu anegdotu, sličicu i precizniji ljetni score by rirockerSs & friendSs...prvi post stiže by the Turbo LokaLsss...iliti po našem - Lovranci...Kaotiko i ORMario :)

Nismo se baš natipkali ovo ljeto...nadoknada slijedi. Enjoy :).



Evo da i mi neš napišemo(ORMario i Kaotiko) kad smo već toliko tega uspijeli pasat, ča i ni baš u našem stilu, bar ne u mom (Kaotiko). Va čen je stvar u biti?!?! E pa svako leto kad počne leto i počne peć ko u Omanu, Mario i ja sve teže nalazimo motivaciju za ma samo sest va auto i partit nekamor,a kamoli još penjat i to je uvijek naravno rezultiralo totalnim kompromitiranjem svete forme tako grčevito steknute proljetnom penjačom. Ovo leto smo rekli da ćemo poradit na temu, a prekretnica je bio jedan mali autić (Twingisimus maximus) koji drastično mjenja naš "Range" a bogami i Modus operandi opisane već naveze....
Dakle,početkun juna smo još neš i penjali, Brseč uglavnom, di oboje riješavamo Miko Borić 7b, 50m vertikalne simfonije nad morem, ekspedicija od 45 min, smjer ki definitivno pamtiš. Mario gornj dio flash,a meni napokon nakon njega isto sjeda(100 pokušaj).

...e od tu kreće lagano zapostavljnje. Razne obaveze, delo, 45 va hlade, ribarija,125 va glave, akumulirani umor (Mario), volja na gušterskoj razini (ja) nas sprečavaju (i mi sami sebe) da se pokrenemo ostatak šestog i početak sedmog.Tugu ubijam u opjevanoj kraljici Medweyi,naravno na plaži ovaj štajon, u hladu beer to go-a, klade bira teče u potocima...i to jaaaaakoooo mrzla i jeftina. Evo reklame kizo (imam pivu). Dok Mario po zapolnen, pokle dela uredno senjuje fureškinje po M.dragi....

Na svu sreću tamo oko 20.7 Mario dobiva šetimanu dan slobodno, a i ja san se oslobodil svega napokon i kreće naša eskapada...

Kako smo i obećali našimi puležanimi još na proljeće (Luka MeŠTR,Markić od 2m,roniljo d man i Ivančiza de la Rocha) odlučujemo poć do Vintića. I tako smo se zaletili jedno zapolne izgotivit najači kamenolom v Istre.Tako i bi...uz preporuke domaćeh penjemo sve od reda. Penjemo Rasputina na sajt, flash, Mario Corto Maltese OS, Suđuk FL. Ja Corto z 4,Suđuk pal na vrhu na FL,DAMN!!! Bilo nan je za tako kratki prvi put super jer se neš i popenjalo,a ša najboje podružilo se sa osmjehom od uha do uha dok smo čitali Meštrov komentar u jensa... ( MeŠtar report )

Vintić


Nakon toga kreće serija Golubnjaka kombinirana sa spavanjem na Platku. Penjemo Lolitu 7a, Windliftera 7b+, Dusty Crophoper 7b 2.go...Mario još Enter the Dragon 7b+,Terminator 7a+;Perfect World 7b...Kroz par tih dolazaka prodefiliralo je ekipe od svud. BreGanja kru, Zagrepčanci,naši z reki, Šoki(vječna borba sa hidrom imena rockenrola), Vitko (komplet van forme, ali volja je tu), Elvin (na iskustvo)...

Šoki u rolli

Mjenjamo malo rajon i pičimo u kanjon. Ali ne onaj u kojeg svi piče(zet), već u onaj kojeg niko neće. A tako je dobar. Ričinaaaa!!!Do stjene se sad more doć skoro sa autom(Žakanj),i korito je malo usrano (zabetonirano), ali smječine su tu, pa ko voli nek izvoli. Penjanje u kanjonu je čisti bio i geo diverzitet, od penjanja na kega je primorski i istarski težak navajan. Ali se penje i mi preporučamo. U dva posjeta penjemo Bambuchu 7b,Mario i Recesiju 7b+(ja naravno fejlam opet hahaha). Ostajemo pri motu:U Kanjon Rječine Pi¨¨ko....

Tu negdje pred kraj sedmog odlazimo napokon na taj priželjkivani DWS u Brseč...With a boat. Ukrcalo nas se u Lovranu oko 10 i za oko 1:30 smo bili na našem spotu za tri života dws-anja. Usidreni u hladu same stijene mogli smo potpuno uživat i gotivit igru. Neki su i lovili ribe...Mario i ja pokušavamo riješit neke stvarno teške linije od koji većina ostaju projekti. Neke lakše penjemo do 15-17m visine do 7a. Psikoblock postojan i dalje se jednostavno ne usudimo. Grow some balls for the next year.

Ima stvarno svakavih linija, bolderastih, krimpastih, pločade, sige iz mora, previsi, stropići, prečke od 100m itd.Toplo preporučamo izlet je pun pogodak,ispunjen dan 100%, zeka, PNP i čil ekipa...must do def.!!!!

Nakon toga dolazi bura koja sve rastura i nudi trenje i uvjet. Prije od nas mamlaza skužili to kontinentalni igrači pa nas zovu i preporučuju Brseč (Pod križ) u kojem je definitivno bio dan Velikog trenja,Natucamo betu za Made in Austrija 7b+/c i Hammer king 7c za drugi put. Sljedeći dolazak tu je i Compadre sa svojim španjolcima, a Mario i ja riješavamo austrijanca (1. i 2.ponavljnje smjera), presretni, posvećujemo ga našen Roniću koji u međuvremenu u Pakli stiće svoj prvi 8a+,pa poručujemo...;:popenji to Roni molin te,molin!!!!

Kroz još dva dolaska riješavamo i Hammera kojeg kad smo ga prvi put probali bio Dan Velike LjiGe,činil se ko 8a min.hahahaha
Somewhere in between prvi put posjećujemo Baratro po preporuci Dušić family. Bilo je konza, pumpa postojana, penjemo laganice  z prve i zapinjemo u Joshui  7c+ kojeg Mario (kralj padanja s topa) po sljedećem dolasku riješava. Meni def treba još te konde...

ORMario u Joshua tree 7c+...must do of all the must do-Sss u široj okolici

Bili ja i Frenks u Sežani (Naaappokkoonnn))) kamo riješavam ne dug, nego kredit na 3 god.Naziskin 7b+, iz kojeg po užance par pokušaja letim na glavu...Frenks dava pokus u Trabajo del boracho do vrha i dela se gibe...jedva se čekamo vratit svi....Ae!!

Prošli viken bili na još jednom dws kojeg postoje i slike na Sunkinom fb (pa i preuzimamo :D).
Ekipa:Mario,,Ja,Vele,Sinke Alavanja i djevojka Adrijana,Sunka,Lada,Sanja....potvrdivši kvalitetu i ugođaj još jednom.
Kulminacija ljeta dolazi par dana poslije, kada Mario u trku pod križ (Brseč) rješava projekt između Schusslera i Hammera. Dava mu ime Anima i otpr 7b+....FA by mali od Moščenic.

je lito ošlo mala!?!?!...pomalo zadnji skosi ove tepline i dolazak mega uvjeta i sezona Mdwy is open.

Poz od Turbo LoKaLsa
Huhaaa
:D







subota, 27. kolovoza 2016.

Dvigrad bouldering by SPK Muntravo

aLe ale...šuškaju rovinježi da boulderiraju u okolici planetarno poznatih dvigradskih ploča :D. Odlična prilika za gostovanje na Rirock! blogu.

Slijedi tekst by Spk Muntravo. Animo :)

Ok onda, zima je gotova, penje se vani…visina,špaga,kompleti,ispenjani smjerovi…ok ok al di ima neki boulder? Naći boulder u Istri reklo bi se lako je,od te silne grote mora negdje biti nešto blizu..ili ne?
Neko mi je jednom spomenuo da ima neki boulder u Dvigradu, al nisam baš vidio  gdje bi moglo nešto takvo biti pa nismo nikad ni tražili…ali sva sreća imamo našeg Gregora koji kad si stavi nešto u glavu to i napravi….pa je tako dok je prolazio Dvigradom ugledao neke stijene uz cestu skrivene u zelenilu. Otišao je to istražiti….i pronašao lijepi pravi boulder.
Nakon par dana što nam je javio, uzeli smo crash, razne alate i krenuli. Kad smo došli do stijene, ostali smo oduševljeni, ima potencijala za svašta. Samo treba puno vrijednih ruku za čistiti.
Bili smo nekoliko puta I napravili par smjerova I projekata…pa tko god je raspoložen, boulderi čekaju :) 










ponedjeljak, 15. kolovoza 2016.

Kalymnos 2016.

Krenuo sam na put. Kalimnos. Putovanje je bilo očajno. Vlak iz Trsta za Milano je nešto što se da preživjet. Avion za Atenu također. Provest noć na aerodromu poseban je doživljaj kojeg preporučujem svakome tko misli da vrijeme leti. Na aerodromu tokom noći leti sve, al vrijeme ne. Kad sam bukirao avionske karte nisam ni pomislio tražiti direktan let iz Milana za Kos, seoski aerodrom usred Egejskog mora. Nema smisla. Zašto bi? Drugog dana na Kalimnosu upoznao sam Baskijku koja je došla iz Milana za Kos. Za 20 eura. Ja sam put od Atene za Kos platio pet puta više. U jednom smjeru. Tko je mogao znat. A sad na ljepše stvari. Taman prije puta razvio sam solidnu upalu sinusa pa mi se menu tijekom puta i prva četiri dana na otoku sveo na brufen i dva lekadola ujutro, brufen i dva lekadola popodne, brufen i dva lekadola uvečer. Upala sinusa nije nešto što želiš dobiti na putu. Negdje četvrto po redu najgore sranje,  vjerojatno iza zubobolje, hemeroida i trovanja hranom. Fora stvar kod upale sinusa je što uz glavobolju i bol u facijalnim kostima u paketu dobiješ i zubobolju light pa sve sjeda na svoje mjesto. Po dolasku na otok zaključio sam da bi možda pametna stvar bila nabaviti antibiotike. Nazvao sam dotoricu da je pitam  kolika je šansa da mi daju antibiotike bez recepta. Rekla je da nisu velike. Sjeo sam na bus i otišao do grada sa spremnom pričom i patničkim izrazom lica. Rekao sam matorom apotekaru da imam upalu sinusa i da mi trebaju antibiotici. On je rekao da nema problema i da koliko mi treba. Lakoća izdavanja lijekova bez recepata uhvatila me prilično nespremnoga pa mi je poslije bilo žao da nisam pitao nešto bolje od antibiotika. U svakom slučaju, brufenima i lekadolima pridodao sam dvije porcije antibiotika dnevno. Kasnije mi se razvila rana na nožnom placu od premalih penjačica pa nisam mogao penjat više od jednog dana u šutu. I otpala mi plomba pa sam obilazio lokalne zubarske radnje kojih na otoku ima iznenađujuće mnogo, pokušavajući ubosti što bolju cijenu za komad plombe.
Inače, sam otok je prilčno lijep i za razliku od Grka koje sam do sada imao prilike upoznati u nekim drugim dijelovima zemlje, ovi su prilično srdačni. Svugdje osmjesi i ćakula. Bit će da Mediteran čini svoje. Ekonomija otoka u proljetnim i jesenskim mjesecima prilično je podređena penjačima pa tako nije čudno da je u ribljem restoranu izvješen ogromni LCD na kojem se vrte penjački filmovi. Svi kafići su ukrašeni penjačkim fotkama, posterima, čak i muralima. Penjači nisu populacija koja mnogo troši ali valjda ih dovoljno ima da osiromašen narod u svemu tome vidi nekakav ekonomski interes pa je sve podređeno njima.
Šta još? E da, penjanje. Otok nije stekao reputaciju bez razloga. Ima svega. Prevjesa, siga, stropova, ploča, smjerova u kojima je osamdesetmetarsko uže kratko. I svega toga ima puno. Većina popularnih sektora je na 15-20 minuta hoda od sela. Za one druge treba rentati skuter što isto nije skupo. Neki sektori su dobri, neki su odlični, a neki nisu s ove planete. Meni je imalo smisla penjati ono što nemam priliku penjati doma. Dakle, penjati puno i uglavnom veće prevjese. Bilo kakvo ulaženje u projekte prekrižio sam u startu. Dva do tri ulaza u smjer maksimalno. Kontao sam, projektirat ću doma, što se pokazalo bolno istinitim. Nakon dva tjedna uhvatila me mini kriza i shvatio sam da nije lako biti profesionalac i da svaka strast lagano uvene ako od nje napraviš rutinu. Ajde, nije dugo trajalo. Dobio sam se uskoro i nastavio dalje. Na dane odmora može se raditi svašta. Možeš se kupati, možeš rentat bicikl i istraživati otok, a možeš i pit pivu cijeli dan. Ja sam bio aktivan u sve tri aktivnosti. Za razliku od Tonsaia gdje se partija i penje, Kalimnos je više mirna, family-friendly destinacija gdje se dolazi isključivo penjati. Svaka destinacija za svoju publiku.
Nakon mjesec dana provedenog na otoku, ja sretan. Sretan jer sam iz Milana došao sa pet kila tajlandske riže pa mogu pravit mango sticky rice. I sretan jer sam iz Grčke došao da me nisu opljačkali i da nisam osramotio svoju zemlju i obiteljsko ime. 
Magistar Š.

Srpsko-hrvatsko-americko-kineski navez u Egejskom moru...to je nama naša borba dala!

utorak, 2. kolovoza 2016.

MeŠtar :)




Silenzio stampa prekinamo eksluzivom bez premca...Meštar je još jednom opravdao titulu...i grijeh bi strašan bio da enerđija ostane u jensovom okruženju. Ale maquina! :D




Napokon i ovaj trenutak! Kako sam i obećao, jednom kada popnem Neoxa otvaram profil kod Jensa u Tambačinom stilu i upisujem samo bitno ;-) Kraj epske borbe mene i nesuđenog prvog 8a koja traje već drugo ljeto, a pokušaje sam prestao brojati nakon 100 valjda. Očito je Lina trebala doći u Buzet da se kockice poslože i da detalj napokon klikne u komadu :-)

Prvi pokušaji išli su u lijevo i trošili kožu k’o jeftinu struju, a onda revolucionarni Ljubin prijedog da se na krimp ide drugom rukom! Slaže se beta i tu počinje borba i pravi pokušaji. Prvi dio robotski i napamet, detalj i onda Štriga do vrha. Zvuči jednostavno, ali pas mater koliko frustracije i tuge u 3 giba. Iako su svi govorili da radije probam Šefku jer će mi više odgovarati, ostajem pri Neoxu koji se pretvara u životni projekt.

Drugi dio revolucije se događa nedavno. Odlučujem Neoxa staviti na čekanje i po preporuci istarskih aseva čekirati Šefku, bombu od linije u režiji jednog jedinog Č.Č.-a. Napaljujem se na novi projekt, a na drugom kraju sektora, s dalekog juga Španjolske direktno pod prevjes koji život znači dolazi dr.sc. Compadre i dešifrira novu betu, radnog imena “Krkanska”. Sine, jedan pokret, ali kakav! Pokret pun tenzije i popucalih tetiva u ramenu! Pod Neoxom delirij! Roni i Medveja locals grizu i daju zadnje atome snage, ali nažalost neuspješno. “Luka, moraš to probati! Ide bez beda!” poviče Roni i nije bilo druge nego navezati se i čačnit’! To je to, Neox je opet u igri!

Slijede dva tjedna minimalnog treninga i maksimalnog maštanja o prolasku detalja, a sve začinjeno poslom i turistima. U međuvremenu stiže mail od Compadrea, gdje saznajem da ga je as stisnuo! Kobna subota dolazi. Slobodan dan, pakiranje stvari kao ciganska karavana, ogrevak, opuštanje, romantika pod svilom i On. U četvrtom pokušaju dana sve se posložilo. Prvi dio do detalja po običaju fluidno i lijepo, dolazak na pothvate odmoran, pred očima hibridno biće koje mijenja oblik ovisno o stanju u glavi. Dok pokušavam smiriti disanje baca na Dalaj Lamu koji pjevuši Calm like a bomb od Rage-a, dok magneziram i french blow-am, a magnezij mi se vraća u lice, pretvara se u čudnu kreaturu nalik na Tonya Montanu. Lijeva ide na krimp i pred očime flešne Moon fingerboard koji je zaslužan za jače prste, hvala Lija :-) gledam sljedeće hvatište, u očima tigar, u nogama klokan. Kreće poludinamik na rame, a kroz glavu prođe filmić s atmosferom iz male sveučilišne dvorane u Njemačkoj gdje dva tipa s fudbalerkom i jedan britanski dirtbag vise na nekim drvenim letvicama. Hvatam rame savršeno, spajam ruke i zanemarujem stopinke i rad nogama. Šalce su tu, detalj je ispod mene. Puštam glas i odlazim u sigu. Do štanda lakše od očekivanog, uz tradicionalnu dramu u zadnjem detaljčiću u ploči nakon kojeg odmaram s osmjehom na licu. Neox je DAOX jebote!!! Što bi rekli Splićani... Guramo granice jebateled!!

Znam da sam nadrobio više gluposti ovdje nego Ljubo i Dave Graham skupa, ali ne planiram više ništa pisati, pa tko hoće neka čita tko neće neka neće!

Hvala svima koji su me zihrali i bodrili u svim pokušajima... ima vas :-)

p.s.
Možda i teži od Alite :-)