srijeda, 30. ožujka 2016.

Veliki tjedan :)

Malo štekamo s vijestima iz prirode pa za početak, evo nešto od utorka do utorka.

Tko nema praznike, mora utorkom trčat na faks, pa na bus, pa autom do Pandore :) tako smo Roni i ja, Ivana, utorak utekli prijeko Učke po malo vitamina D. Malo smo bili razmaženi i žalili da nam je pretoplo, ali dan je sve duuuži pa se nešto i popelo kad se sunce skuliralo. Chin Check 7c za mene, hihi. Roni skuplja kilometre u Snoop Boggi Doogu, za drugi put! Srijedom obrnuto – auto – Pandora – bus – faks. (ili gledanje penjačkih filmića u autu dok čekamo bus jer pada kiša i zima nam je).

Subotu dogovaramo Medveju, Marko, Mario, Kaotiko i ja, a da nismo još ni svjesni kakvom spektaklu ćemo prisustvovati. Kao što je svima već poznato, Adam Ondra je Istri ovih dana. Isti Adam je u subotu bio u Medveji. Baš taj Adam, nakon zagrijavanja u Stribogu u Marijanovom Dubu :), posajtao je Lovransku Drogu 8a, Outdoorfingerspiler 8c, The Core 8c(+) i redpojntao iz treće naš prvi hrvatski 9a kojem je dao ime More :))) za Hrvatsku je to 9a iz druge. Prvi 9a bio je kratkog vijeka. Također knezgradska linija Core po malo je izgubila plusiće, Ondra ga prvi sajta i kaže c.

Adam, osim velikog imena (i velikih prstiju) ima i veliku karizmu. Dečko naprosto  zraaači pozitivnom energijom! Baš ga je ugodno sresti na penjalištu :D

Ondrino istraživanje za faks, eneđi bar test :)

Publika i More

Osim Adama, evo malo i o nama, dok je on odmarao, stigli smo i mi penjati. Tako smo u Knezgradu popeli Total Extreme 8a (Marko) i Friends without borders 7b+ (Ivana), a nešto niže, Mali Vito izveo je prvo ponavljanje Frenkijevog House of pain 8a u Velom Joži  i prošetao se kroz Ledeno doba 8a u Malom Joži.  Ale! :)

Drugi dan Ondra seli u Pengare gdje sajta između ostalog Too late 8a i Bleach 8a+. Lokalac Tonči šalje poruku „penje sedmice ko petice :D“
A mi smo opet za Medveju, Mali Jože prije Uskršnjeg ručka. Pridružio nam se Roni koji se prošetao Rirockom 7b+ dok smo mi drugi malo vježbali gibove za drugi put.
Ponedjeljak Ondra u Pandori, sajta Marmots at work 8a+, a priča se da je čačnuo i nešto teško vrijedno povratka. Mi smo ponedjeljak odmarali, pecka nas koža, umorne nam noge i te klasične neOndra spike.

Zato smo utorak opet aktivni :) dogovori u 10 navečer uvijek pale. Ja sam doma spod Roča, Roni ima faks ujutro pa može busom do Lupoglava, Marko zove da moožda ne radi sutra, samo još dva poziva da sazna, Luka je „slobodan“ jer uči o ustavu. Dok smo se skupili, dohodali…počinjemo penjati u podne, laganini (ljeeeetno vrijeme, voooolimo).. Roni Pilates line 7b+ 2go, Marko fleša Nadrenalina 7b za zagrijavanje, a popela sam i ja Nadrenalinu s puno adrenalina po sigi. LukaM obilazi B sketor, legao mu je Katz 7c iz treće u nedjelju nakon Blika ko budali šamar (a i Roniju, Katz 7c 2go), ali današnji projekt ostavlja za drugi put. Tuk'o čovjek pincu kod Line za Uskrs, podlaktica ko kamen! I za kraj dana tamo negdje u 7 ipol navečer, kad je nebo najljepših boja, Marko suvereno penje svoj prvi 8b, Rocket Max, taman za kraj sezone Kompanja! Bravo asu, jak si masu! Si zgjeda! :))

I za kraj, (jedna od mnogih) legendarna izjava Kaotika u subotu: „nikad više neću oči oprat!“, a nakon što se Ondra spustio iz projekta i rekao da je INCREDIBILE nećemo ni uši! Stay strong i samo ljubav, uvijek! :)


srijeda, 23. ožujka 2016.

Brončani Tarvisio :)

Predzadnja tekma iRCC-a u disciplini lead održana je ove nedjelje u talijanskom Tarvisiu na kojoj je snage odmjerila naša kadetkinja Lucija Brkić. Luce je na tekmu stigla direktno sa skijališta Cerkno, gdje je pohađala tečaj snowboarda.Asica.

Na natjecanju je sudjelovalo ukupno 150 natjecatelja/ica od čega 23 djevojčica u Lucijinoj kategoriji U14. Prvi smjer prolazio je kroz blagi prevjes s povećom sigom, ocjenjen sa 7a, a do topa je stiglo 16 natjecateljica. Drugi se pak smjer, ocjenjen sa 7b, nalazio u ploči te je zbog "zafrknutog" detalja samo 6 natjecateljica uspjelo ukopčati top. Jedna od njih bila je i naša Luce. :)

Finalni je smjer ujedno bio i natraktivniji. Postavljači su iskombinirali ploču, prevjes, prečku na rubu stropa i ponovno prevjes za kraj. Jedina natjecateljica koje je uspjela doći do topa je kolegica iz slovenije, Ema Seliškar, ale! Lucija je uspjela doći do prečke i time osvojila odlično treće mjesto. Svaka čast asice!!!

Vidimo se u Zagrebu, na zadnjoj iRCC tekmi, 17.4.2016.

Kocka :)








nedjelja, 13. ožujka 2016.

BLIK SPK Hiperaktiv, 6.3.2016

Nismo se ni okrenuli, već predzadnji BLIK. Pa kud brže?! Još samo tjedan dana spavanja i op, fin(ale)!
Prošle nedjelje opet smo se svi skupili u Pazinu i opet smo skoro počeli na vrijeme. Druge sezone ćemo se naviknut na novu satnicu, obećajemo ;)
Nakon ležernog zagrijavanja, as Pufa pokazao nam je smjerove. Opet nešto novo, nešto divlje - ideš gore pa se vratiš dole pa se još okreneš naglavačke jer je top na ispod ili imaš finger u smjeru i kampusiraš na top…sve samo ne dosadni smjerovi (ništa manje nismo ni očekivali :) Podijelili smo se u dvije grupe po 20min i ajmo! Par izmjena grupa i već smo u zadnjoj, zajedničkoji. Uz dobar trening, odradili smo i kardio jer smo trčali iz smjera u smjer, udah, nisam stigao probati ovaj, izdah,  nisam stigla popenjati onaj… koliko god sati BLIK trajao (a traje), nikad dovoljno vremena, uvijek bi još saaamo malo! Kad su smjerovi tako dobri da ih želiš doma uzet i penjat za tri dana, kad prođe upala svega nakon BLIK-a. Proporcionalno sa vremenom, nestajala je i snaga, tako da je „još 5 min“ stvarno bilo još 5 min. Ćikule ćakule uz pivo dok je Luce brojala rezultate. Proglašenje.
Ako ste propustili, evo prva tri mjesta:

PRO dečki: Prvi je bio Marko Suncetižarko s najviše(17) popenjanih smjerova, drugi Pufa s topom manje, a treći mali Teo koji je popenjao 13 smjerova i nije više tako mali.
PRO cure: hiperaktivka Martica popenjala je 9 smjerova i time zauzela treće mjesto, dok su Rirockerice Alice i Ivana uzela prva dva mjesta s popenjanih 11, odnosno 12 smjerova.
PRO hobbyji: najmlađi (i najveći?) Dušić Robi treći s14 topova, Loparić s tri pokušaja manje drugi (taktičar ;) , a najstariji (i najmanji :P) Sironić Luka prvi. Nisu bitni pokušaji, bitni su topovi,a Luka ih ima 15! :D

Uvijek objavljujemo samo prva tri mjesta jer je malo komplicirano pratiti i komentirati sva ostala, što ne znači da su manje bitna i zanimljiva. Cura i PRO-eva je malo manji broj pa nema tako drastičnih izmjena, ali zato je hobby klasi uvijek napeto, svaki pokušaj se broji :) no unatoč tome, atmosfera je uvijek pozitivna, ugodna i vesela, dijele se bete, objašnjavaju gibovi, zajedno komentiraju i preporučuju smjerovi… nekad nas ima više, nekad manje, kako tko stigne i može. Možda jesmo mali, no upravo smo zbog toga posebni. Bilo bi super kad bi nakon nedjelje bila makar još jedna nedjelja da se možemo više družiti jer ne stigneš sve istračati u pauzama dok čekaš da druga grupa završi, a ne stigneš ni popiti sve pive jer treba još penjati :D

Srećom, finale je u subotu pa ćemo sve stići.. možda se i navezati dan nakon? Kako god, 19.3., Roč.
Za kraj… Čestitke dvostrukom tati Tosteru na još jednoj curici! :)) I aLe Nereo, napravi koji selfi da te ubacimo u album i fotošopiramo na grupnu! Vidimo se!


Hvala sponzorima na VeseeeeLim nagradama za još veselije Blikovce. :)









utorak, 1. ožujka 2016.

Dances of resistance, dances of impressions



našvrljao sam neki tekst o Dances, kao neki nastavak Demirove priče koja mi je draga.. onako, lagana filozofija, lagana zajebancija i Piratstvo iz Medveje.. kontam si da bi mogao to objaviti ali Rirock blog mi se čini kao jedino mjesto gdje to ima smisla.

uglavnom, udahni... Priča o dances ide dalje :) a čini se pretjerano raditi toliko galamu oko toga (ili bilo kojeg drugog) smjera, ali za one koji tu priču "žive" neki smjerovi (p)ostaju nositelji svjetonazora, pogleda na penjanje, pogleda u sebe (nije galama, nije drama, samo dens..). njihova se simboličnost gradi svakim penjačem koji se ispod njih naveže. nakon takvih smjerova lako je ostati bez riječi, ali treba govoriti, treba pisati... zašto? pitam se i sam. moji razlozi uključuju inspiriranost "početkom priče" o Dances kao i Compadreovom kratkom analizom učestalih diskursa na penjalištima.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"gdje su nestali umjetnici stijene i poete, oni koji na stijeni prvo vide pokrete i siluete, a tek onda ocjene i bete? 

sve je manje, pjevam"

-Compadre
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

uključuju inspiriranost lokalnom situacijom, Medvejom (rado se sjetim prvog dolaska), Velim Jožem, želju za izražavanje zahvalnosti i želju za spekuliranje o bliskim budućnostima ili alternativnim sadašnjostima penjačkih "poeta".
razmišljao sam zašto se smjer zove Dances of resistance. nikad nisam nikoga pitao, ali imao sam svoje vizije i naslućujem iz Compadreovog teksta:

-dances je naravno ples sa stijenom: zavodljivost, minuciozna koreografija, proba, generalna proba, predstava, encore?
-of resistance (u smislu sinonima to withstand) - onaj kojeg treba izdržati, koji relativno dugo traje (cca 83 pokreta rukama u cca 40m stijeni), bar u usporedbi s drugim smjerovima koje penjemo po doma u Istri.
ali taj Ples otpora je ples i na drugoj razini. npr. na onoj na kojoj ga neki penjači odolijevaju ocijeniti (ne zato što ne znaju koja je ocjena ili se hoće folirati). na razini na kojoj će Dances i brojni drugi smjerovi (p)ostati simbolička zdanja koja cijeli spektar značenja nose na sebi.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
budimo se u 8, pa u 8.30, kiša je padala cijelu noć, vani je oblak/sunce, neki su odustali, neki gledaju kad je bus do lovrana. "sunce uvijek sija u Sunčanoj dolini" piše Nino, Veli jože je uvijek suh, vidimo se u lovranu, pokupit ću vas. Iv, Ro, Ma, Ni i ja stisnuli smo se u autu do parkinga. zagrijavanje u Stribogu.. zvoni mobitel - zove Miloš iz fažane: "di ste?" ok, evo krećem. legenda. Mario postavlja Armadu, taman da napokon probam i taj smjer i postavim Dances iz njega. u međuvremenu Ro i Iv popeli Medvejka, a Miloš cepa Dances do prvog štanda i kopča! (a nakon toga i Mr. Morgen) ..ja se navezujem, nisam bio dva tjedna valjda?! gibove sam sanjao ali ponekad nije dovoljno, zaboravi se.. noga mi ostane nisko na početku detalja iznad prvog štanda i padam par gibova dalje jer me pojelo ovo niže.
drugi ulaz bio je već pred kraj dana. malo je zahladilo ali ide se i sa smrznutim prstima (ale Mario, jebeš prste! :) do prvog štanda znam napamet, al gornji dio nisam prošao toliko puta pa znam da je improvizacija moguća. ustvari, često računam na nju. dobro mi dođe:) iznad prvog štanda improviziram s grifom koji je Nino označio ulaz prije mene. savršeno. iz sekvence izlazim navijen i zadihan. sve do rupice za dva prsta gdje je odmor za zadnju trećinu smjera. polako, polakše, uživancija i kopčam. juhuu!






sviđa mi se Compadreova usporedba Priče i Metrike (bez obzira da li ih tako nazvali ili nekako drugačije). u njoj ne vidim samo forsiranje jedne strane. vidim važnost shvaćanja oba jezika (ujedno i oba svjetonazora). navode me da neke mikro situacije (u stijeni, smjeru i kako utječe na mene) sagledam na makro razini (često="životno" otkrivanje tople vode:). često metrikom ne možemo dohvatiti značenje koje bi mogli pričom ali i obratno - priča je ponekad nestabilna za jasnoću metrike. nisu li to zapravo "samo" pozicije iz kojih govorimo o penjanju? iako ih je sve važno istražiti, zapisati, definirati, vjerujem da one vode do istog univerzalnog zaključka (jednog od..), a to je: 
"jedno je penjanje".

u želji da netko nastavi i nakon nas, i čisto iz razloga jer to želim
- Dances kroz dva pogleda 


Dances je Smjer
kao što je to i svaki drugi, ne? detalje i brojke već znamo.. prvi dio sam flešao 01/2015, drugi dio mi se tada činio nedostižan, a uvijek ima isto metara, siguran sam.

Smjer kojim se krećemo zajedno
neke gibove su mi rekli Lokalci, gledao sam video itd. dva ulaz prije nego sam popeo, Nino označi mikro krimp (ne namjerno, nisam pitao) koji nisam ni vidio prvih 10-ak puta što sam bio u gornjem detalju)
Smjer ne odustajanja
balansiram između 2-3 projekta, koji ću prvo s obzirom na vrijeme, mjesto, formu, itd. treba pratit "prognozu" i uvjete ali često treba samo ići.
Smjer koji me uči balansu između nepogrešive koreografije pokreta i opuštene improvizacije
bete za detalje znam napamet, ostalo mi ne stane u radnu memoriju
Smjer ne donošenja prijevremenih zaključaka
mislio sam da ću ga popest u hianglicama ali popele su ga katane :)
Smjer vježbanja odlučnosti
postoji kao taj neki "odmor" na prvom štandu, ali mene više pumpa nego što koristi pa treba uletit u detalj (nakon detalja) ODMAH
Čerišnje su najbolje kad hi ni
Izmjerite sami...

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

!!! hvala Compadre, Lokalci, Rirockeri i Pirati iz Medveje (i svi oni koji se tako osjećaju)

(umjesto aLe, ovog puta) - AYE!

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Marko