četvrtak, 29. listopada 2015.

Rirockom po Aziji


Pred kojih mjesec i kusur dana otisnuli smo se na još jedan (tko zna koji) đir po Aziji. Posljednji u ovom sastavu za neko vrijeme. A sastav je slijedeći: Kristina, Vito (Stalone) i ja (magistar). Spakirali smo svježu ispod peke sponzorsku opremu užicanu kod Decathlona i krenuli. Ruta Filipini, Laos, Vietnam, Burma, Tajland. Dok smo Filipine ošajcali tek toliko da zaključimo da se na to otočje definitvno treba vratiti, Vietnam je bio prva destinacija gdje smo se malo duže zadržali. Prva penjačka lokacija bio je Cat Ba, malo mjesto u sjevernom Vietnamu za koje smo čuli da ima solidno penjalište i u blizini je poznatog Halong baya.  Penjalište nije nešto radi čega bi se isplatilo eksluzivno potezat toliki put, nema tu onih ludih struktura koje očekuješ kad pomisliš na JI Aziju, ali bilo nam je na ruti, a i poslužilo je taman kao zagrijavanje za penjališta koja nas tek čekaju. Dva, tri dana bilo je sasvim dovoljno da osjetimo temperaturu i vlagu na koju se nećemo priviknuti do samog kraja puta. Od Halonga smo odustali jer nam je rečeno da je mjesto precjenjeno, more za DWS je prljavo i smjerovi nisu označeni. 

Iduća destinacija bio je Takhek, Laos. Radi se o malom mjestu u čijoj okolici postoji ogroman potencijal za sportske smjerove i višedužince. Njemački penjački par odlučio je prije par godina ovdje pokrenuti biznis i otvoriti kamp s bungalovima. Potpuno neinformirani, od svih 365 dana u godini, mi dolazimo u kamp dan prije službenog otvorenja. Dan. Ekipa kaže danas nije ništa spremno, sutra će biti sve. Dođite sutra. Nebitno. Ono što je bitno je da je stijena u Takheku nešto najluđe što smo imali prilike vidjeti. Mjesto je prepuno trodimenzionalnih struktura, siga i stalaktita koje vise na sve strane. U ploči, prevjesu i stropu. Ovo definitivno je mjesto radi kojeg se isplati potegnuti toliki put. Znaju to i drugi penjači iz cijelog svijeta pa je period oko nove godine bukiran i do godinu dana unaprijed. Problematični su zato uvjeti. Temperature u kombinaciji s vlagom disanje u mjestu čine zahtjevnom aktivnošću. Zaboravite medvejske uvjete usred ljeta. Ovo je nešto puno gore. Često smo znali magnezijat ruke sve do ramena i da smo imali kakvu bačvu magnezija vjerojatno bismo kompletno u nju ušli. Oprema koja se u potpunosti natopi znojem zbog količine vlage do kraja puta neće biti suha.
Nakon 4,5 dana u Thakheku produžili smo do Bangkoka s namjerom da od tamo idemo za Burmu. Međutim još u Laosu odlučio sam privremeno napustiti brod i krenuti sam za plažu Tonsai na jugu Tajlanda. Oko 9 uvečer po mrklom mraku kapetan kaića kojim se dolazi na plažu rekao je „ju get aut hir“. Pogledao sam u crnu vodu i zakoračio. S ruksakom, fotićem na ramenu i vrećicom u ruci otkaskao sam kojih 200m do obale. Tako stvari funkcioniraju ovdje. Uglavnom, Tonsai je dosta zgodno mjesto, jedna od onih plaža s razglednice. Početkom devedesetih ovdje su se pojavili prvi penjači i prvi smjerovi. U slijedećih dvedesetak godina Tonsai je postao penjačka meka. Mjesto je prilično internacionalno. Stranci penju, lokalci drže uslužni sektor od smještaja i restorančića do penjačkih škola. I drže monopol. Dok Tonsai funkcionira kao kakva hipi komuna, Railay, plaža odmah do, kojih 5,6 minuta hoda, turističko je mjesto, dark side, resorti, turisti, familije. Tamo se ide samo slučajno.
Sektora je podosta i razbacani su po poluotoku od kojih je najatraktivniji onaj na plaži. Raspon ocjena je dosta šarolik, ima tu za svakoga ponešto iako top penjači, od 8c na više, ovdje se neće naprojektirat. Smještaj jeftin, hrana jeftina (i dobra), al zato kolju na alkoholu. Cijena velike pive u prosjeku je za trećinu viša u odnosu na prosječnu hr pivu. Dok sam se iz Irana vratio s viškom novca, ovdje to nije bio slučaj. Mislim da je stvar u pivi. I naravno, kombinacija temperature i vlage ubija. I lokalci koji se prave da razumiju engleski što može koštat živaca, vremena, novca i ponekad života.
Ja sam odlučio što više penjat, što manje projektirat. Osim jednog lijepog prevjesnog 7c smjera, u pravilu nisam ulazio u isti smjer više od dva puta. Smjerova ima svakakvih, neki se komotno mogu podić za plus, neki snizit. Kao kod nas, nema pravila. 
Nakon 5,6 dana na plažu su stigli Vito i Kristina i nakon 5, 6 dana otišli. Za Novi Zeland. Do daljnjeg. Azija je velika, al u zadnjih godinu dana poprilično smo je pretresli. Možda je vrijeme za neke druge kontinente.
 















Vražji ponedjeljak...Kul vikend :)

A što se penjalo ovaj vikend?

Subota, Kompanj, Luka, Marko, Zaha, Marina, Filip, Antonio, Dean, ja (Ivana) i ostatak svijeta, od Slovenije do Koreje. Dok Mađari spavaju ispod smjerova, Korejska naveza (po)penjala valjda sve smjerove u centralki, a mi laganini, sunčamo se i čačkamo nešto novo, nešto lanjsko. Lijevo od Grappaquelle zabušen je novi smjer, ocjene Pinki ponki 7a, na kojem smo se izredali, što na fleš, što 2,3go, Luka, Filip, ja i Antonio, kojemu je ovo prvi smjer te ocjene. Ale Tončica! :) Luka još penje svoj staari dug, Heilige Gral 6c+, a Ivana Curfew 7a 2go. Rastanak na parkingu, neki idu na koncert u Trst, neki u Pazin na Maajku, neki do Huma na festival (rekla bi moja mama indijske) industrijske konoplje, a neki doma. Mi (Marko, Luka i Ivana) idemo u Hum, gdje nas čeka preveliki as Darjan Dado Bulić, koji se taman vratio iz Njemačke sa 7A-ovima. Strong! A tek sad kad instalira novi Moonboard u garaži.. :D 

Tko je preživio subotnji izlazak, penje i u nedjelju u Kompanju. Realitätsverlust 8a za kraj dana za Suncetižarko, a Luka stari pločar sajta Dianu 6c. Sami klasici!  :D

S druge strane Učke,  yaSs i Frenki subotu provode u Medveji, koja je, nažalost, bila mokra. Nedjelju odlaze u  uvijek suhu Mišku. Pridružuje im se i svjetski putnik, magistar Šoić, koji se upravo vratio s Tajlanda i čije ćemo zgode čitati na blogu uskoro (?)


A neki penju i ponedjeljkom, hihi! Suuuunce, povjetarac i slobodan dan. Skupljam  Ronija na kolodvoru u Lupoglavu i bezplanski idemo za Buzet.. Kompanj? Čiritež? Zimski? Pegari? Džoser? Pandora…? Sunce ili ipak hlad?! Slatke muke :)) a  ma, idemo u Džoser, probali smo Diabla pred mjesec dana, sviđa nam se. Zagrijavanje – pregrijavanje. Spuštamo se ispod famoznog smjera. Prvi ulaz, ok, ne sjećamo se ničega. Drugi, ulaz, pumpa za pop…, ko će to povezati. Treći ulaz, nimalo obećavajuće, ali Roni suvereno prolazi detaljčić po detaljčić i za par minuta viče „yeees, yees“  i kopča top. Braaavo! :D „Ajde ajde, uđi dok se još nisi ohladila“, savjetuje me as i tako ulazim, zbunjeno, bez očekivanja, bez razmišljanja. Gib za gibom, evo i mene, uzbuđena stojim pred topom, smajl od uha do uha, srce ko kuća! Tako nekako smo Diablo 7c spustili u noge koje još i danas bole i nismo mu dali biceps jer treba vozit Saxo koji nema servo do doma.


ČajniZ selfi ispod Diabla


Da ne bi bilo da nemamo slike iz smjera

srijeda, 21. listopada 2015.

Ph težinsko, brzinsko

Ove subote i nedjelje su najmlađi rirockeri Lucija i Vito, nastupali na državnom prvenstvu u disciplinama težinsko i brzinsko koje se održalo u Zagrebu (Fothia) pod organizacijskom palicom SPK Durango.

Subotnja jutarnja kiša mlade je natjecatelje vratila na zagrijavanje unutar dvorane. Nakon dužeg zagrijavanja, prva nastupa naša mlađa kadetkinja Luce koja uspješno svladava oba klasifikacijska smjera. U finalnom smjeru Luce hrabro fajta gotovo do topa. Pada na samo 3 hvatišta do kraja i time osigurava odlično drugo mjesto. aLe! :D Cijela Mišja je navijala. :)

Nedjelja je bila rezervirana za brzinsko, Lucina specijalnost. U oba smjera najbrža...kako tata kaže: "Odjuuuuuuuuuuuuurila je po Zlatnu medalju!" Još jednom...čestitala je cijela Mišja. :)
Svaka čast!

Vito nastupa u svojoj juniorskoj (stariji) konkurenciji uz samo još jednog kolegu iz Onsighta i sasvim očekivano osigurava zlatnu medalju. Za seniorsku konkurenciju se ipak treba više potruditi i ne raditi pauze od 2 mjeseca što ga pozicionira na peto mjesto. 
Kocka svim natjecateljima, organizatorima i posjetiocima. Vidimo se dogodine.

Ukupni rezultati....SPK DURANGO






Od Bugarske do sada :)

evo nas ooopet :)
bili smo zauzeti svime i svačime. Malo nas je i kiša izbacila iz takta…ali ipak, svašta se u međuvremenu penjalo, čačkalo, napadalo, padalo, ali i popelo :)
Došli su Bugari, donijeli pozitivu. Opet je tu! Katerina(<3) koja se vraćala sa svojeg dvomjesečnog rock tripa i Damian, simpatični momak s kojim je penjala multipitch na nekim tako divnim mjestima (ako Kate i Yavor nastave ovim tempom, još malo pa ćemo upoznati cijelu bugarsku scenu hihi). Za prvi dan...Full HD terapija...Medveja. Lokalci čačkaju...Katerina fleša Anal Mario 7a. Huhaaa :D


najLjepša ljulja na svijetu <3


Frendice :D

Venga Vechio

Almighty Knezgrad
Katerina mašina...Anal Mario
Lokalni heroji :D

Katerini smo obećali pokazati naš mini Tajland – Pajkovu Strehu,  s čime se i Svemir složio i poslao nam kišu, što je značilo samo jedno: svi koji nisu u Miški, u Pajkovoj su! Ovoga puta gužva nas nije izbacila iz takta, već nas dodatno nabrijala.. osim Bugara, svoj prvi put u Pajkovoj okusili su Antonio iz Buzeta i Lovranci, Katotiko i OrMario, ali i mi starosjedioci (Frenki, yaSs, Ivana, LukaM, Roni, Marco, Dean, LukaS, Lina…) uvijek se iznova oduševimo. Bio je dan u stilu „kad jedno inspirira drugo“ tako da ne znam tko je pokrenuo lančanu reakciju, ali zvijezda dana bio je pulski as Luka Meštro Meštrović koji je u vrlo malo pokušaja popeo svoj prvi 8a, Active discharge! Sve je to od one 2 pive večer prije ;) Naš dugi preveliki i prejaki as, prvi istarski C!!!!, živi renesansu i potvrđuje žaš je....Gianfranco Dušić, Active penje na pogled! Bravo, manje nismo ni očekivali :) nakon što je pročačkao Activ do topa, Đani se spušta i osim puse, dobiva i gri - yaSs nestrpljivo čeka svoj ples sa sigama. Suvereno penje, kako je sama reka, najljepši smjer u Pajkovoj, Try just a little bit harder 7b. Strong chica! Dušići su gotovi, došli, popeli, u noćnu. U međuvremenu i mi drugi redamo svašta. S ticketom u ruci čeka se red za 7a-ove, Balonom do sreče i Vitez iz poljan: zagrijavanje, projektiranje, penjanje, odgrijavanje…Malo desnije, Dancing without sleeping 7b i Peeing without pooping 7b+, oba 2go za Ronija.  Ivana je 2go-ala Peeing without pooping 7b+, a dan prije popela Tržaška smer 7b. ma san si jaka :P
Diiiivan dan baš baš :)


HeLLo Yavor...Greeting without words. <3
8a Leđa

Activni Momci :)


Netko je nestrpljiv :) Dušići i Bugari vraćaju se u Pajkovu već u utorak. Dok Mara naređuje tko će se „igati s Majom“ i tko „ne penjati“, tata Frenki kopča top u Activ Discharge 8b+!! Kakav as! A samo tjedan prije popeo je i Bala bala, također 8b+! Ne da mu i biceps i boh! Najsijači! Inače, za Bugare je to zadnji dan penjanja prije povratka (točnije, 5-ti bez restdaya), a Katerina u velikom stilu, fajta kroz maglu (nisu se vidjela sidrišta O_O) i penje Try just a little bit harder 7b 2go ( i to prvi nakon ozljede u proljece)!! Dođi nam brzo opet (ili ćemo mi tebi :))


Vrijeme nestabilno, a penjali bi svakako! Kamo? Odlučit ćemo, kao i inače, zadnji čas, ovoga puta u autu. Tko? Frenki, yaSs, Ivana, Kiki, Marko, LukaM. Iako nas je putem iz Rijeke pratila kiša, odlučujemo se za Sopot. Bura i zubato sunce uz pokoju kapljicu pokazali su se kao odlična kombinacija za našu odluku. Iako smo bili malo njurgavi i žalili se da nam je teško, uživali smo u svakom gibu. Najuspješniji bio je Marko Suncetižarko, koji je flešao Chin check 7c i megaklasik  Sopota Snoop Boggi Dog 7c+ 2go. Kocka! Lako tako kad si jak :) 


Relaxisarana naveza



Petar Pan

Dan smo zaokružili ležernim sastankom za Blik s Rovinježima, Pazinjanima i Buzećanima, uz ognjišće u Ročkoj konobi i pivu, dvije.
Blik...radno druŽenje

U smjeru Snoop Boggi Dog odvidala se pločica, ostavili smo poruku i pločicu ispod smjera...bili bi i mi zavidali nazad, ali nismo imali maticu za dvanaesku. Prvom prilikom servisiramo, ako netko dođe prije...


Došli smo napokon i do zadnjeg vikenda.. nakon cijelog tjedna kiše, magle i sivila išli smo „na sigurno“ – Osp, Mišja. Subota. Osim nas (yaSs, Mara, Frenki, Marko, Antonio, Ivana, Lina, Luka), bili su samo svi tu (od Vž-a, Zg-a preko cijele sLOVEnije). Gužvali smo se od zagrijavanja do odgrijavanja. Ali nismo se žalili – na sunce, svježi zrak i dobro društvo ne možeš se žaliti :) svašta se penjalo, nije baš bilo najlakše pratiti. Između čaja i puhanju nosa, znam da je Frenki prošetao kroz JSFK 7c+. retrosajt, kaže da je probao jednom pred 10 godina (kad sam imao 16 :D haha :D) kocka!


Miška time :)

Drop kneee-me :D

Ku-ku

U nedjelju se malo umorniji vraćamo u Osp, u nešto drukčijim kombinacijama… Dušići se odlučuju za romantični izlet u Mišju, dok Lina i Ivana sa Zg-om (Sunka, Sinke, Dašo)  i Matikama odlaze prvi puta u Babnu i odluševljavaju se! Umorne i bolesnjikave samo su penjuckale, ali vratit će se. Brzobrzoo! :)) Kocka Daši na Pinotu 7c flash i Crni biser 7c 2g i Sinke na Pinot 2go!
Bravo i svima drugima koji ne znan kaj su popenjali jer koćetiga sve to pratit :) svi ste jaki i samo ljubav!  



Sezam vsega:D

Frenx: Active Discharge 8b+, Bala bala 8b+, JSFK 7c+
yaSs: Try just a little bit harder 7b
Katerina: Balonom do sreče 7a go, Vitez iz Poljan 7a 2go, Try just a little bit harder 7b 2go
Damian: Vitez iz Poljan 7a 2go
Ivana: Peeing without pooping 7b+ 2go, Tržaška smer 7b
Roni: Peeing without pooping 7b 2go, Dancing without sleeping 7b 2go
LukaM: Active Discharge 8a
Marko Suncetižarko: Roč fieber 7a+, Chin chek 7c flash, Snoop Boggi Dog 7c+ 2go
Kaotiko: Balonom do sreče 7a go, Vitez iz Poljan 7a 2go
OrMario: Balonom do sreče 7a , Vitez iz Poljan 7a




p.s. nadam se da se spremate za Blik, 8.11. je bliiiiizu <3