petak, 25. prosinca 2015.

Božić :)

Dragi naši prijetelji,

Rirorckeri Vam od Srca žele da sve ono što osjećate i želite u ovim blagdanskim danima nosite u sebi , za sebe i sve oko Vas...svakog dana u godini and so on :).
Samo Ljubav <3


Za sve naše punkere



ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

Pozdrav s Blika :) Rovinj

Nakon kraće pauze, treći BLiK: 20.12.2015. SPK Muntravo, Rovinj.
Iz Rijeke krećemo u nešto manjem broju: Loparić, Daniel bez j, Alice, cheerleaderica Katija, Ivana i Cvijetići aka Lina i Luka.
Dušići nam bolesni, Petra u božićnom duhu.. a i drugi klubovi dolaze u manjem broju ili uopće ne dolaze.. nadamo se da se sunčaju na stijeni  (Vakula kaže sunce do daljnjeg), a ne leže bolesni!:)
Pomalo (ali stvarno pooomalo) smo se skupili, upisali, pogledali smjerove.. i počinjemo. 2 grupe, 20 min, 19 smjerova.. pa na kraju penjemo svi zajedno sat i pol jer nema gužve. Ukratko…
Dame: Lina, zagrijana još od Medveje dan prije ;) grabi  10 topova, prvo mjesto i svoju prvu kuglicu za bor :D Do nje, s jednako topova i nekoliko pokušaja više, Ivana druga  i  Martica, sa 7 topova, treća. Naša mlada nada, Alice, 4. sa 6 topova. Bravo! :)


PRO muškarci: Marko Suncetižarko s popenjanih 14 smjerova  prvi, Teo Legović (sretan rođendan :D) drugi i LukaM (koji se voli prije BLiKa zagrijati vani na pravim stijenama) treći! Kocka!


Hobby: prva tri mjesta zauzima naš poznati drenovski trio, LukaS prvi, Ronnie drugi i Loparić treći! a Daniel nam se penje ka postolju, 7.mjesto ovoga puta! ale dečki!



Puno hvala Rovinježi na gostoprimstvu, smjerovima, trudu, pivama, kuglicama i ugodnom druženju :))

Vidimo se slijedeće godine, 10.1. u Raku! Sretni blagdani i nemojte se previše udebljati ;) light and strong :*

BLik iz Powerd by 





Happy Blik Crew :D 




četvrtak, 17. prosinca 2015.

...

“If you can't fly then run,
 if you can't run then walk,
 if you can't walk then crawl, 
but whatever you do you have to keep moving forward.”
Martin Luther King Jr.


    
    Koliko god godina penjem, natjecanja nikad nisam doživljavao kao dio osobnog penjačkog iskustva. Iskreno penjati sam počeo relativno kasno i iz nekih drugih motiva. Penjanje s prijateljima u prirodi i radost igre vani uvijek je bilo na prvom mjestu. Stoga, nikad nisam niti pomišljao da bih trenirao  isključivo za natjecanja iako volim trenirati. Ukratko, u tom smislu nikada nisam pronašao izvor motivacije toliko dubok  da bi mi u jednom određenom periodu mogao zamjeniti radost odlaska pod prevjes. Sve do prije otprilike godinu i pol.  Splet okolnosti, kojeg sam negdje duboko u sebi sam iskonstruirao, stvorio je naizgled neopipljivu motivacijsku masu satkanu od želje za opstankom i avanture novog iz koje sam do nedavno crpio energiju potrebnu za esenciju.
Za Pokret.

 
Oni koji su prošli ciklus pisanja doktorske disertacije pronaći će  sebe u ovim riječima.
Kako rekoh, sve je otprilike počelo prošle godine u ovo vrijeme kad su se mračne sile znanosti nadvile nad, do tada,  optimistične i suncem obasjane  horiznte  novih penjačkih avantura po proplancima majke Andaluzije. Ideje o novim projektima, neistraženim boulderima svete Tarife i brončanm linijama El Chorra zamjenio je SPSS, konzultacije, pisanja i beskrajna aneksijoznost koja me prati od malih nogu,  iako sam toga počeo biti svjestan nedavno. Iako sam si odavno priznao da se nemogu  instant resetirati (u ničemu),  probao sam otići par puta van na penjanje,  ali sam ubrzo shvatio da to više nisam bio ja što je rezultiralo da ni ona više nije bila Ona. Rekao bi Mišo Kovač u legendarnoj verziji Marka Pehara “Stankoviću, penjanje nije trčanje na sto metara, penjanje je emocija”. Koliko  god sam pokušavao podijelti ta dva svijeta glava je pod prevjesom bivala sve teža, a s njom i motivacija. 

Početkom godine počele su kružiti glasine po Andaluziji o osnivanju Pokreta otpora prema Federaciji (čitaj HPS). Ukratko već dugi niz godina Andaluzija je marginalizirana s natjecateljske karte što je razultiralo žalosnom činjenicom da se sva veća natjecanja održavaju  na sjeveru. Stoga, Jug je rekao dosta. Na sada već legendarnom reunionu, u Sevilli skovan je plan o organizaciji regionalne boulder lige (ABL). Raspored je vrlo brzo skrojen i lansiram preko fejsa . Odlučeno je: od maja do decembra; redom Tarifa, Sevilla, Granada, Cadiz, Jaen, Villanueva del Rosario, Almeria i Motril. Logo je smišljen ubrzo gdje je igrom slučaja El Croata završio na portalu. Razlog je bio vrlo jednostavan. Naime zove me Jose kaže:“ Compadre stavili smo te da mi nitko ne njurga da favoriziram ikog“.  Reko: „Bien“

Ubrzo se oglasila i Federacija te zakazala (valjda u znak dobre volje;) još dva službena natjecanja za Kup Anadaluzije (Chichlana I Malaga) te jedno (Motril-Granada) koje  se bodovalo i za Kup Andaluzije i Nacionalni Kup. 
Cijela priča, još jednom mi je na svoj suptilni naćin pokazala da penjanje nije odustalo od mene. 
Splet okolnosti doveo me do odluke da zaboravim penjanje vani, projekte, mirise jutra i zvukove pucketanja sutona u trenucima kada previjes tone u plavo. Kupio sam prsluk od 10 kila i napravio kampus na bolderu (nazvan Maria Dolores – Lola – zaštitnica tetiva) i rekao  A tope,Compadre!
I tako kuka od 35 godina odlučio postat pravi plastičar.

Godina je prošla ludo. Natjecanja su se redala kao na traci. Putovanja, pripreme, treninzi pod limeninm krovom boldera. Katkad se mjerilo i 40 strupnjeva. Nisam odustao iako je bilo na c...ali  mantra Završiti ciklus (ili cirkus;) je pobijedila.  
Suma sumarum – drugi u ukupnom poretku Lige i prvi u Kupu (kategorija 30+, Stara slava).  Iskreno, Liga je bila napornija (prije svega radi putovanja na osam natjecanja) nego Kup. Stoga drugo mjesto je prije svega bio rezultat upornosti:  odlazci na sva natjecanja = bodovi.  Još iskrenije moram reći  da su Blik, Blok ili nekadašnji ŽBL mnogo jače Lige s obzirom na koncentraciju jakih pojedinaca.  Kup je bio svojevrsni početak karijere natjecanja u veteranskoj kategoriji.  Bilo je tu jakih kuka ali se nisam dao te osvojio prvo mjesto.
Bez ega u džepu,  ovo je za mene prije svega bilo jedno lijepo iskustvo iz kojega sam puno naučio.  
Hvala svima

Uz sve to dovršio sam disertaciju koju ubrzo branim;)
...
Nakon svega, često se šeretski nasmijem kada uhvatim sebe onako poluzamišljenog  i zagledanog u ocean prevrčući po tko zna koji put staro pitanje: "I šta sad?". 
Odgovora kao i obićno, u mom slučaju, nema (ili ga ne želim)
Da su trigeri sudbine uistinu čudni shvatio je to odavno stari mačak 
P. Theroux kada je vješto napisao; 
"Turisti ne znaju gdje su bili, putnici ne znaju kamo idu."

Ale!

Serijal slika i jedan kratki video:

Jose Hulk Varo

Robert Downey Jr iliti Sherlock Holmes!!?

Jony El Tigre Amarillo

Opet El Sherlock u detalju..

...

...

A tope


RRC para siempre;)

Ljetna shema..na lokalnom zidu

Maria Dolores :)

Nema predaje

U nastajanju..

Jaen

Mafia del Sur (11 navečer:)

Boulder me!


nedjelja, 6. prosinca 2015.

Najmađa Rirockerica :)

Lucijin đir po Sloveniji

Nakon završenih tekmi za prvenstvo Hrvatske Lucija je uz redovite treninge, kako bi zadržala natjecateljsku formu, nastavila sa natjecanjima na državnim prvenstvima Slovenije po preporuci trenera Urha. Kako naši susjedi kroz godinu imaju 5 težinskih i 3 boulder tekme sa puno natjecatelja bila je to idealna prilika da se stečeno penjačko znanje i iskustvo još dalje brusi na kreativnim i zahtjevnim smjerovima uz jaku konkurenciju.
Lucija je nastupala na ukupno četiri tekme a rezultati su sljedeći:
08.11.2015.g. Škofja Loka (lead), 5. mjesto od 23 natjecateljice
21.11.2015.g. Slovenska Bistrica (lead), 6. mjesto od 23 natjecateljice  
27.11.2015.g. Kranj (lead), 7. mjesto od 23 natjecateljice            
29.11.2015.g. Kranj (boulder), 6. mjesto od 21 natjecateljice
Posebno je bila atraktivna montažna boulder stijena postavljena u Kranjskoj dvorani kao i efikasan tajming natjecanja: svi sudionici penju 4 različita bouldera koji se svaki sastoji od 2 problema za koji se oba ima 4 min., zatim pauza 4min. pa opet dalje na drugi boulder. 
Osim velike posjećenosti, štandova sa penjačkom opremom, toplih palačinki, stolnog nogometa, dobre mjuze i atmosfere…moglo se družiti i sa neobičnim gostima…:)
Lucija je nastupila i na prvom ovogodišnjem Bliku za najmlađe. Prvo kolo se održalo u Puli pod organizatorkom palicom SPK Onsighta, a Lucija s 15 topova iz 17 pokušaja uvjerljivo osigurava prvo mjesto u kategoriji kadetkinje.

Ale Zmaj :D






petak, 20. studenoga 2015.

SuperstarS

Lina Kutija nam se, nakon pola godine provedene na moru, vratila. Sada za stalno! Preplanuli ten i figura su tu, počastila se i novom frizurom i spremna je za penjanje. Tako smo se Lina i ja, Ivana, nakon što smo odmorile od Blika, zaputile u Kompanj. Dočekala su nas dva auta na parkingu. Kompić bez gužve – volimo! Sunce – volimo! Pristup – paa, preživjele smo! Pospane i usporene, vučemo se kroz smjerove, čačkamo i sunčamo leđa. Lina je popela Dianu 6c, smjer koji je čačnula lanjske zime, dok sam ja njurgava i neodlučna, za promjenu -.-
A slobodne smo i sutra, što ne bi ponovile? :D četvrtak krećemo maalo ranije, stižemo na parking prve, sunce nas i opet mazi i pazi, a pristup je i dalje hard. Nema veze, lijepo nam je. Danas je obrnuta situacija, ja sam popela Pilates Line 7b(+), smjer koji sam čačnula prošle zime prije nego sam se bacila pod auto, a Lina je njurgava i neodlučna.
Prije povratka u Ri prošle smo u selomojemalo po neke  potrepštine, a mama Vesna napravila je palačinke s marmeladom od dunje (i nutelom, nećemo se lagat) koje su nama PMS-ićkama sjele su ko budali šamar.

Zaspiš jedan dan i već je vikend. Opet penjati :D
U sub, LukaM dolazi sam iz Pule („Imam auto jer već i mama zna kako je imati projekte“), skuplja mene ispod Roča i idemo u Sopot. Tamo nas čeka mini gužva jakih mladih Slovenaca, pridružuje se i naveza iskusnih Triještina.
Kako se Snoopijem prošetavaju Slovenci, što na sajt, što fleš, što 2.go, Luka ipak odlučuje (po)penjati Chin Chek 7c. Asu, izgleda si! In he meanwhile, mlada Vita Lukan, osim što je popela Iris 7b+, Snoop Boogi Dog 7c+, Nytiry 8a 2go popela je i Avatara 8b 2go. I drugi dečki(ći) su bili jaki, ali ona ih je svih pojela! Strong bicha!
U nedjelju skoro nismo išli..skoro. Ipak, iz Pule dolaze Luka i Ronnie, pridružujem im se ja, a dolaze i Luka i Lina iz Pazina. Sunset Rock ili samo Set Rock jer sunca nije bilo. Malo, slatko, bolderasto penjalište  iznad Čiriteža. Ronnie je popeo Always the sun 6c+ 2go i Nirvana 7a 2go, Ivana Holy driver 6a (hard!), In the summertime 6c OS i Always the sun 6c+ go.
 Meštro je napravio dobar trening i pripremio teren za drugi put, a Luka i Lina su se upenjavali i popenjali Holy driver 6a, Im on my way 6b i Mendocino 6b+ (iako su ih već popenjali prošle sezone, ali su zadovoljni pumicom :D)
S druge strane Učke, druga naveza (yaSs, Mara, Frenki, Fićo) kreće put Miške gdje se druže s penjačkom kremom koja „odmara“ nakon polufinala u Kranja. Čitaj na.... Climb Istria
Naš naaajjači as Gianfranco Frenki Dušić penje JSFK 8b, iz prve taj dan i Albanski konjak 8a 2go! Jak si ko bik!
Od tada sunca više ne vidjesmo… Nešto je pokušavalo progurati se u ponedjeljak, ali su ga oblaci i kiša nadjačali. A najavljuju i snijeg za vikend…tako da, vidimo se u 14h u Poreču na drugom Bliku kod Picugića :)


I mali update, upravo vidjeh kod Jensa. Frenkiju nikad nije ružno vrijeme ;) u četvrta se napokon se dočepao Pengara, taman za presjeći tjedan. Mara 7c OS za njegovu veliku curicu <3 i Nevermind 7c+ 2go (toliko je jak da pukne grif kad ga pogleda)!! Kocka Frane! :D

Foto...Jan Plexy :)

srijeda, 18. studenoga 2015.

Slow fLow...Prvi Blik, Pula Onsight

Malo kasnimo s izvještajem o Bliku… vani sije sunce i znate već kako to ide :)
(Pred)prošle nedjelje otvorili smo 9. sezonu 2015./16.

Na boulder stižemo direkt sa stijene i ž(š)alimo se tko je odlučio da ove sezone počinjemo u 14h (jer kao nećemo penjati vani prije tekme).




Nije to to ako bar malo ne zalutaš po Rojcu do On Sighta i ne zakasniš bar 10ak min :)  Skupilo se četrdesetak natjecatelja; 11 cura, 5 PRO momka i 21 hobbyja.. tek je počelo, bit će nas joooš :)
Osim promjene satnice, novost je i to da smo ograničili zadnju zajedničku seriju na pola sata(možemo i dalje penjati do sutra ujutro, ali se neće bodovati ispenjano) i da se PROevima ne boduje prvih 5 najlakših smjerova  (prejaki su momci i samo stvaraju gužvu :P). Također, naglašeno je da na Blikove „za velike“ ne dolaze djeca jer su za njih organizirani BLIKOVI ZA DJECU na kojima su smjerovi prilagođeni njima i gdje će se sigurno više napenjati i zabaviti :)
Od 21 smjera, ispenjano 18.. Frenki as ;) slijedi ga Galeb s 15 (kaže da nije baš u formi) i novosezonski  PRO (po svim kriterijima ;) LukaM s 14 topova! 

Divovski asevi :)


Najbrojnija i najzanimljivija kategorija, hobby dečki: postoljaši s 13 topova, par pokušaja razlike, Loparić, LukaS , Roni.

Rirock štab crew :)



I šećer na kraju, curke ;) njima je također 13 sretan broj: yaSs, osim što se tog jutra zagrijala u Sopotu i popela Chin Chek 7c, prva! S pokušajem više Ivana 2., a Lucija iz OnSighta 3. s topom manje. Luce, dođi nam češće na tekme! 

Morali smo dodati Luciju koja nam je pobjegla :)
Iako smo bili malo uspoooreni i sramežljivi, bilo nam je odlično. Hvala SPK OnSight na probijanju leda i na super smjerovima!

Prva grupna

Jedna da motivira našu neodlučnu ribicu petru Candy...fale nam tvoja leđa :)


I Naravno,  Hvala i sponzorima koji su iz sezone u sezonu sve bolji, Blik bez Vas.

Najdugovječniji prijatelj Blika Klemen Demsar (što bi Blik bez tebe :)) iz Samasara Climbing Holds i ove godine nas prati sponzorskim smjerovima i ekipnim nagradama za najbolja 3 muška i ženska kluba :D. Ale!

Ove godine nosimo Crveno :)




Nagrade za najbolje idividualce u muškoj i ženskoj osigirati će također već poznati prijatelji...

Proladia j.d.o.o. (Elvis Vikić :) )


I riječki pustolovni team AD NATURA SPORT




Vidimo se u Poreču. Picugići nas već čekaju.

Svi rezultati:

Pro Momci
1.Gianfranco Dušić SPK Rirockclimbing 13T/29P
2.Marko Babić PD Glas Istre 10T/23P
3.Luka Meštrović PD Glas Istre 9T/24P
4.Davide Primc SPK Onsight 7T/8P
4.Teo Legović SPK Hiperaktiv 7T/8P

Hobi Klasa
1.Filip Loparić Spk Rirockclimbing 13T/14P
2.Luka Sironić Spk Rirockclimbing 13T/19P
3.Roni Nikolić Spk Onsight 13T/21P
4.Nino Hrvatin RAK 13T/23P
5.Tino Bertoša Spk Hiperaktiv 12T/14P
6.Nereo Pastrovicchio Spk Muntravo 11T/17P
7.Daniel Čolakovac Spk Rirockclimbing 11T/21P
8.Roberto Dušić Spk Hiperaktiv 10T/10P
9.Zvonko Rajher Spk Hiperaktiv 10T/13P
10.Gianni Vretenar Spk Muntravo 10T/27P
11.Andrija Barić Spk Rirockclimbing 8T/11P
12.Sandi Ličen Pd Glas Istre 7T/9P
13.Filip Kurtović Spk Onsight 7T/11P
14.Grgur Čulina Spk Onsight 7T/14P
15.Marco Hrlić Spk Onsight 7T/17P
16.Natan Nakić Spk Onsight 5T/7P
17.Toni Žagrić Spk Muntravo 4T/7P
18.Nikola Radočaj Pd Glas Istre 3T/3P
19.Matija Dobrić Spk Onsight 3T/3P
20.Luka Finderle Spk Hiperaktiv
21.Patrik Kontuš Spk Hiperaktive


Pro djevojke:
1.Jasna Božić SPK Rirockclimbing 13T/30P
2.Ivana Staraj SPK Rirockclimbing 13T/31P
3.Lucija Čurković SPK Onsight 12T/20P
4.Lina Stock SPK Rirockclimbing 8T/17P
5.Marta Jedrejčić SPK Hiperaktiv 6T/7P
6.Alice Zenko SPK Rirockclimbing 6T/10P
7.Sara Zrnić SPK Onsight 5T/9P
8.Silena Košara SPK Muntravo 2T/3P
9.Melani Hrastić SPK Hiperaktiv 2T/4P
10.Lara Kužić SPK Hiperaktiv 2T/13P
11.Nora Glušić SPK Onsight 1T/1P






















utorak, 10. studenoga 2015.

Pripreme za BLik

Ljeto u studenom? Neeeeeeee...samo nam se ne da više penjati u hladu...samo smo goli, crni, bez kože...a neke je oborila sunčanica.

Napokon smo dočekali vikend. Od sto kombinacija, svatko na svoju stranu. yaSs i Frenki u Sopot, Ronnie sa Šoićem i Lovrancima prvi puta u Medveju ( i duguje report), Marko i Ivana u Pengare. Kako nam je bilo? Toplo ;) ali su momci svejedno bili efikasni! Roni je očito napravo tour de svi sektori, jer penje Molly Bloom 7a OS, Pirati s Marsa 6c flash...s druge strane Učke Marko Suncetižarko prošetao Pengare: Skitalica  iz 3., Too late 2go i za kraj dana, Never mind flash, sve 7c+! Cure se sunčaju i pripremaju teren za drugi dolazak… tako je i bilo.

Već u srijedu nakon ranojutarnjeg predavanja trčim (Ivana) na vlak/bus i vraćam se doma. Ide i Roni sa mnom, a u Buzetu skupljamo i Tončija. Idemo u Pengare jer ja tako oću.(Kompromis, jel). Napokon, Non habemus papam 7b+, iz prve, kad staviš petu, a ne bacaš se ko sivonja. Roniju se sviđa smjer, ali ga ipak pušta za sljedeći dolazak. Popenjali smo i  Bandiera rossa 6c pa smo još malo penjuckali za trening za kraj dana.

Leteća iz Pengara :)


Pa kad sam već doma i četvrtak tek popodne moram u Ri, dogovaram s Tončijem jutrarnje penjanje u Sunset Rocku. Penjalište iznad kuće, a ja nikad penjala tamo! Zagrijali smo se u I'm on my way 6b, pa sam se pregrijala u Mendocino 6b+ OS i Jambi 7a+ 2go. Kratko i slatko, bonsai Kompanj :)

Magloviti sunset i najljepša jesen zadnjih duuuuuuuuuuuuuuuugo

U subotu biramo Sopot: LukaM, Ronnie, Frenki i Ivana. Zagrijavanje, ležanje, njurganje kako je toooplo (ali stvarno je!!:D), zauzimanje jedinog grma na penjalištu, slovenci odlaze doma...nema smisla...mi čekamo uvjet… strong of the day bio je Roni,popenjao je Roč fiber 7a+ i Chin chek 7c! Lako kad si dug :P šalu na stranu, bravo jaki!

A najjača žena majka kraljica penjačica je yaSs :))  budi se u nedjelju prije zore, prva na biralištu odrađuje svoju građansku dužnost uz penziće i časne iz drenovskog samostana...muzika na ful, kava u termosici i piči za Sopot. Naravno da dolazi prva na penjalište, gušta u bojama jeseni, grli sva stabla do ferrate i upija svaku sunčevu zraku dok čeka muža, i puležane Luku, Ronija i Marca  (ale! sve ide u štaž, najstejaki), koji se dolaze zagrijati za Blik u Sopot. S lakoćom šeće kroz Chin Chek, 7c! Dođoh, postavih, popenjah. Najsijača! Kocka, aLe!! :)) 

The trenutak...kad vidiš i osjetiš svaku zraku <3

Meštar i Snoopy

Osunčani momci :)

11:30...cca...sunce zadaje glavobolju, Sad se može i na Blik. Put Pule...aLe!


I tako smo se, kao što vidite, cijeli tjedan pripremali za prvi Blik :P

Prvi ovodišnji Blik...Onsight, report soon.
Sneak peak...GirL team :)!



četvrtak, 29. listopada 2015.

Rirockom po Aziji


Pred kojih mjesec i kusur dana otisnuli smo se na još jedan (tko zna koji) đir po Aziji. Posljednji u ovom sastavu za neko vrijeme. A sastav je slijedeći: Kristina, Vito (Stalone) i ja (magistar). Spakirali smo svježu ispod peke sponzorsku opremu užicanu kod Decathlona i krenuli. Ruta Filipini, Laos, Vietnam, Burma, Tajland. Dok smo Filipine ošajcali tek toliko da zaključimo da se na to otočje definitvno treba vratiti, Vietnam je bio prva destinacija gdje smo se malo duže zadržali. Prva penjačka lokacija bio je Cat Ba, malo mjesto u sjevernom Vietnamu za koje smo čuli da ima solidno penjalište i u blizini je poznatog Halong baya.  Penjalište nije nešto radi čega bi se isplatilo eksluzivno potezat toliki put, nema tu onih ludih struktura koje očekuješ kad pomisliš na JI Aziju, ali bilo nam je na ruti, a i poslužilo je taman kao zagrijavanje za penjališta koja nas tek čekaju. Dva, tri dana bilo je sasvim dovoljno da osjetimo temperaturu i vlagu na koju se nećemo priviknuti do samog kraja puta. Od Halonga smo odustali jer nam je rečeno da je mjesto precjenjeno, more za DWS je prljavo i smjerovi nisu označeni. 

Iduća destinacija bio je Takhek, Laos. Radi se o malom mjestu u čijoj okolici postoji ogroman potencijal za sportske smjerove i višedužince. Njemački penjački par odlučio je prije par godina ovdje pokrenuti biznis i otvoriti kamp s bungalovima. Potpuno neinformirani, od svih 365 dana u godini, mi dolazimo u kamp dan prije službenog otvorenja. Dan. Ekipa kaže danas nije ništa spremno, sutra će biti sve. Dođite sutra. Nebitno. Ono što je bitno je da je stijena u Takheku nešto najluđe što smo imali prilike vidjeti. Mjesto je prepuno trodimenzionalnih struktura, siga i stalaktita koje vise na sve strane. U ploči, prevjesu i stropu. Ovo definitivno je mjesto radi kojeg se isplati potegnuti toliki put. Znaju to i drugi penjači iz cijelog svijeta pa je period oko nove godine bukiran i do godinu dana unaprijed. Problematični su zato uvjeti. Temperature u kombinaciji s vlagom disanje u mjestu čine zahtjevnom aktivnošću. Zaboravite medvejske uvjete usred ljeta. Ovo je nešto puno gore. Često smo znali magnezijat ruke sve do ramena i da smo imali kakvu bačvu magnezija vjerojatno bismo kompletno u nju ušli. Oprema koja se u potpunosti natopi znojem zbog količine vlage do kraja puta neće biti suha.
Nakon 4,5 dana u Thakheku produžili smo do Bangkoka s namjerom da od tamo idemo za Burmu. Međutim još u Laosu odlučio sam privremeno napustiti brod i krenuti sam za plažu Tonsai na jugu Tajlanda. Oko 9 uvečer po mrklom mraku kapetan kaića kojim se dolazi na plažu rekao je „ju get aut hir“. Pogledao sam u crnu vodu i zakoračio. S ruksakom, fotićem na ramenu i vrećicom u ruci otkaskao sam kojih 200m do obale. Tako stvari funkcioniraju ovdje. Uglavnom, Tonsai je dosta zgodno mjesto, jedna od onih plaža s razglednice. Početkom devedesetih ovdje su se pojavili prvi penjači i prvi smjerovi. U slijedećih dvedesetak godina Tonsai je postao penjačka meka. Mjesto je prilično internacionalno. Stranci penju, lokalci drže uslužni sektor od smještaja i restorančića do penjačkih škola. I drže monopol. Dok Tonsai funkcionira kao kakva hipi komuna, Railay, plaža odmah do, kojih 5,6 minuta hoda, turističko je mjesto, dark side, resorti, turisti, familije. Tamo se ide samo slučajno.
Sektora je podosta i razbacani su po poluotoku od kojih je najatraktivniji onaj na plaži. Raspon ocjena je dosta šarolik, ima tu za svakoga ponešto iako top penjači, od 8c na više, ovdje se neće naprojektirat. Smještaj jeftin, hrana jeftina (i dobra), al zato kolju na alkoholu. Cijena velike pive u prosjeku je za trećinu viša u odnosu na prosječnu hr pivu. Dok sam se iz Irana vratio s viškom novca, ovdje to nije bio slučaj. Mislim da je stvar u pivi. I naravno, kombinacija temperature i vlage ubija. I lokalci koji se prave da razumiju engleski što može koštat živaca, vremena, novca i ponekad života.
Ja sam odlučio što više penjat, što manje projektirat. Osim jednog lijepog prevjesnog 7c smjera, u pravilu nisam ulazio u isti smjer više od dva puta. Smjerova ima svakakvih, neki se komotno mogu podić za plus, neki snizit. Kao kod nas, nema pravila. 
Nakon 5,6 dana na plažu su stigli Vito i Kristina i nakon 5, 6 dana otišli. Za Novi Zeland. Do daljnjeg. Azija je velika, al u zadnjih godinu dana poprilično smo je pretresli. Možda je vrijeme za neke druge kontinente.