subota, 31. siječnja 2015.

penjati ili ne...

Vruća tema svakog respektabilnog rirockera...zadnjih mjeseci...BoL.

Di te boli, koliko te boli...koliko ćeš pauzirati od penjanja? koje vježbice radiŠ...? Bratski Šeramo i iskustva i vježbice, a najveća nam je utjeha...grupno ozljeđivanje.
Kad već ja ne mogu...nemoj ni ti ;)

Prst...
Filip Sironić (ne penje od 11 mjeseca)
Vladimir Šoić...(isto 3 mjeseca)
Filip Loparić...(preskače Pulu)
DanieL Č...(ozljeda u Sumraku)

Lakat
Frenki...oba...pauzira već 2 tjedna, preskače Pulu. Vježbice.

Leđa...
Lina...uvijek boli. aka ko bizon ;).

Rame
Lijevo
yasS...pauzirala 2 tjedna...rasteže gumu...ide u Pulu.
desno...Luka sironić...pauzira 2 tjedna...rasteže gumu...ide u Pulu.

Ne penjačka ozljeda...Ivana...
Slomljena (neka) kost u stopalu...za detalje, obratite se asici ;)

nikad više ozljeđenih u kratkoj povijesti rirocka!

Proljeće...službena matra.
Jaći nego ikad.

Frikeri, natjecatelji...Čuvajte se u Puli...Sva sreća...procurila je informacija da će biti i injury friendly smjerova :)

aLe!





nedjelja, 18. siječnja 2015.

A day in the life




There are places I remember all my life
...
Some have gone and some remain
P.M & J.N.


Misao koje mi se već dugo vrti "po glavi" donekle je povezana s jednim  prilično filozofskim pitanjem... 
Naime, da li nas penjanje, unatoč svemu dobrom, ipak u velikoj mjeri zatvara i guši? Zašto  nesvjesno postajemo vojnici neke  imaginarne vojske generala Projekta i ostalih nevidljivih autoriteta koji nas kao po difoltu odvajaju od bezbroj aktivnosti i doživljaja koje (opet po difoltu) nisu povezane s penjanjem. Misao mi se tada potencira jer znam da živimo u podneblju za koje ljudi vole reći  da  ima karakterisitke  komprimiranog raja. Ukratko, imamo sve.  Znajući to pitam se zašto iako  okruženi beskarajnim diverzitetom krajolika, mi ga, kao penjači,  vrlo često doživljamo kroz jednu vrlo usku prizmu koja obicno završava statičim kadrom krajolika  projiciranog  iz negativanog kuta. Ironično, ali metaforički rečeno od 100 posto kapaciteta mozga mi koristimo svega 2. Zašto? 

Da pokušam dati odgovore na ovo pitanje odlučio sam se za jedan eksperiment.
Eksperiment nazvan A day in the  life.


U Cadizu često se znam  uloviti  kako ljudima slikovito prenosim slike krajolika gdje sam rođen. Otprilike to izgleda ovako.." more iz kojeg izvire planina..pored Rijeke imamo, na 20 minuta autom, skijalište,  a tik do njega predivno mjesto  za boldering bla bla.." ...dok im pričam osjećam ushićenje potpireno njihovom znatiželjom manifestiranom poluotvorenim usnicama i blagim puštanjem neartikuliranih samoglasnika aaaa aeee ua...
U zadnjem takvom izljevu osjećaja osjetio sam se pomalo lažno znajući da to što opisujem nisam nikad istinski doživio. Stoga odlućih, kad dođem u RI, dati šansu i spojiti staru ljubav bordanje i jedinu penjanje u jednom danu! Nešto što ,ajmo iskreno, malo tko si može priuštiti ..naravno osim nas;)

A day in the life
Predivno zimsko jutro. Dom.Pogled s drenovskog balkona , miris zime i reski zrak vraćaju me po stoti put u dijetinjstvo. Ispaljujem prsni selfi.






Ari se lagano budi. Spremamo se. Sat otkucava 8 30. Pravac Platak. 
U 9 05 smo na parkingu. Zbunjeni pogledi pitanju" Zašto vadite siceve van?



9 30. Na stazi. 




 U 13 00 boards-off. Čaj i sendwičzapoputu. 13 30. Pravac Kamenjak. 
14 00. Magnezij je na rukama. Promjena moda from slide to blind. Cilj. Dati obol. Ponovit Agressive nakon 6 godina. Sjetit se dana revolucije. Bacit šeretski osmijeh. Zatvorit oči i pustit film ...Yass i ja prvi put ispod Uragana, fak u Sloperistici, Iva s vrečom od konzuma naglavi kako jede kobasice, čiščenje boldera...

Kažem: Naš daleko najteži penjački projekt jest jednostavno ostat motiviran.

...


Uragan- The legacy
Aggressive snail attack- Riječka prečka!
2008-2015



17 30. Kreševi su u autu. Pravac Drenova.  Večera....

20 00  na balkonu. Učka svijetli kao najljepše božično drvce. Nebo i zvijezde Kvarnera. 
Šutim. 

Iz etera se spušta misao s kojom ću zaključiti ovaj post: 

Imati izbor (često) nam ne znaći ništa.
Dok ga ne izgubimo.

Voli Vas Compadre





petak, 16. siječnja 2015.

Rirockerski BLik!

Rirock štab!Još pola lige ispred nas....

Malo mjesta, brdo raje, atmosfera...kako smo i očekivali...uzavrela!

Uz standardnu ekipu domaćih ovog puta nas svojim sudjelovanjem obogaćuju prijatelji iz Bugarske (Yavor Sensei, Katerina The machine, Koce The rider i Silvia Smile! ) te bivši suigrač i počasni član Rirocka, Zadranin Leo Ante Kezić te njegov buraz Kezić jr. sa njegovom boljom polovicom!

Ukupno četrdesetak penjača podijelili smo u 3 grupe i odredili 15 min po krugu..Rekli smo 4 kruga+ sudačka nadoknada..  Tako da se naposljetku fajtalo do iznemoglosti! Kako ti obično bude...zadnji krug je najintenzivniji! Glavni sudac je ovog puta bio Marko Brkić, otac naše asice Lucije, koji je sve držao pod kontrolom ne prepuštajući ni sekundu slučaju! Veliko hvala na strpljenju! ;)

Budući da je boulder  manji, tj. niži od ostalih, postavljači su iskemijali "samo" 17 smjerova.. No oni svakako nisu bili uobičajeni te se nadamo da Vam je svima bio gušt..da ste se dobro natrenirali...Upalu mišića možete zahvaliti
glavnom postavljaču, Filipu Sironiću- Filetu koji je odradio vraški posao u suradnji sa Frenksom..
File je nažalost u vrijeme Blika brojao izborne listiće te nije vidio položaje naših tjelesa dok smo se doslovno vrtili oko volumena i grifova...No svaka čast postavljači :)!.... i više nego zanimljivo.

Osim Bugara i Zadrana po prvi puta u ovoj sezoni,nakon duge pauze, pojavljuje se misteriozni Puležan, Marko Babić Galeb kojeg smo zadnji put vidjeli pred koju godinicu...također u Rirock! odajama te jedini RAK-ovac na Bliku, Cristian Todorovic! Ale! Surprises are good!

U najzanimljivijoj kategoriji, tkz. Hobiti, uzbuđenja nikad ne manjka! U strašnoj konkurenciji koju čine naš Luka Sironić i Filip Loparić te Tino Div Bertoša i Luka Meštrović stalno se mijenjaju pozicije i nikad se ne zna krajnji ishod! :D

Ovog puta, Luka S. zbog ozljede ramena i nedostatka treninga ne uspijeva se plasirati na postolje baš kao ni čovjek nevjerojatne snage, Tino Div!

Definitivni favorit u Hobitima, Filip Loparić sa ozljeđenim prstom fajta do zadnjeg atoma no te večeri u puno sjaju blista  pulski meštar, Luka Meštrović, i odnosi svoje prvo zlato! SRETAN ROĐENDAN ASU!!!  Loparić zauzima drugo, a odličnim nastupom na treće mjesto zasluženo zasjeda Cristian Todorović! Wow! Nadamo se da ćemo ga vidjeti i u nastavku najdraže lige! ;)

Kod PRO kategorije nešto manje iznenađenja...Prvi je Frenky...s topom više (17) od pazinskog wizarda Pufe...Dok je puležan Marko Suncetižarko...s tri pokušaja više od Pufe...Treći! aLe!
Marko, Teo (ovaj put 4.), Vito (koji ovaj put izostaje)...i Fićo ( 5-ti u rirocku!)...kandidati za treće mjesto na konačnoj ljestivici...as do asa..garancija za neizvjesnost :).

Cure...malo njurgaju na početku, naravno :)...kao..."Nismo vidjele plastikuod prošlog Blika...njnjnj...malo ozljede, malo hormoni...malo kolači...
No dosadašnja iskustva su pokazala da je prvi krug najkritičniji...Kad se zagriju, samo redaju...Tako je bilo i ovaj put...uz malo brufena i zdrave atmosfere, sve sjeda na mjesto.
Isti broj topova za sve tri cure...10. Jasna se kao prava stara pločarica ;)...ovaj put izvlači s najmanje pokušaja...slijedi Lina s kojim pokušajem više, a Ivana sa svojih 158 pokušaja naravno pretjeruje...ali, svi znamo za njen tvrdi, samokritični stav. Asica Alice, sa samo jednim topom manje...4-ta! :) aLe!! Njeno vrijeme tek dolazi.
Petra je obećala bar 2 treninga tjedno ;).

Svi REZULTATI

Hvala Vam svima na odličnom druženju. Vidimo se svi u Puli, gdje će domaćini iz Glasa Istre sigurno prirediti još jedan Blik za pamćenje. Do tada...samo ljubav <3!

Hvala našim najdražim sponzorima za dodatnu motivaciju! :)

Naš Najveći  Sponzor... SAMSARA CLIMBING HOLDS i ove godine osigurava nagrade za prva tri kluba u muškoj i ženskoj kategoriji.



Nagrade za prva tri mjesta u pojedinačnom poretku...u svim kategorijama...osiguravaju:
Prošlogodišnji Spozor...PROLADIA j.d.o.o.


 te naši novi prijatelji Blika...Ad Natura


Par slija ;) by Ivan Vranjić

Route setter assistant Frenks ;)

Sisi i Katy...friendS from Bulgaria

Daniel

Ante ;)





petak, 2. siječnja 2015.

Novogodišnja Medveja!

Znaš ono kad dođeš na neko mjesto koje te očara isprve pa kad sunce zađe imaš osjećaj da si tek došao?
Ili ono kad je toliko hladno da imaš cepine umjesto prstiju al penješ i dalje jer drži i drži...?

Hvala Rirockeri za tu čast da napišem vijesti iz Medveje jer mi je bio prvi put :) (ustvari im se neda pisat toliko vijesti jer stalno penjemo pa im je lakše preselit dio... šala mala). Da, čak su mi se i Bugari smijali jer su bili prije mene. A šta da se žalim kad bilo gdje da krenemo imamo stijene za penjat!


Uvjeti su bili ovakvi:)
Uglavnom, bilo je to tri dana BURE, burnog penjanja, burnog druženja i uživanja. Sva tri dana okupiramo Mali i Veli Jože. Prvi dan u sastavu: Katerina, Silviya, Ivana, Yavor, Koce, Frenki, Nino i ja. Na parkingu hladno za umrijet, a na penjalištu skoro pa kratki rukavi.. lagano zagrijavanje u laganicama. Pri vrhu stijene nam snijeg leti u lice i uživamo u blještavim prizorima. Hladno je ali se isplati ovo doživit (zaključuju čak i lokalci). Ta Medveja ima neku enerđiju koja te šutne u dupe ako se dobro priključiš na njene frekvencije.. i kad osjetiš tu zračnost i toplinu lako stissssnešššš Radio Bemba Soundsystem 7a+ (Ivana) ili Dances of Resistance 7b+ (prvi dio, flash, Marko) s najhladnijim prstima. Nino vježba Dances da ga može jednog dana proplesat do vrha, Frenki smišlja recept za popest projekt (i dobro mu ide!), Yavor projektira Mr Morgen 7b, a ostatak ekipe uživa u Piratima, Gorki parku itd itd.. navečer pivo, maneštra i padanje u nesvijest:)

Coci spremna za strmi silazak
Drugi dan nam se priključuju Jasna i Mario.. uvjeti kao prvi dan, samo malo hladnije:) Yavor sa stilom prolazi kroz Mr Morgen i ne žali se na hladnoću (kaže da oni doma penju i na nižim temperaturama). Ivana i Jasna studiraju taj isti smjer, a ja se pridružujem Ninu u Starim užancama 7c. Na flash ne ide i puštam ga za sutra. Nino skoro iz druge taj dan, sljedeći put ga ima! Katerina zaključuje da ako u danu počinješ imat više metara padanja od penjanja, možda je vrijeme za pakiranje:))
Kad je palo sunce ubrzanim korakom do auta. Lagana feštica, sarmica, birrica, banica (kao gibanica, samo bugarska) i kako to već gre za novo leto.

Frenks u projektu



Yavor u Mr Morgenu.. kakav stil!

:))
Treći dan smo u Medveji samo Bugari i ja (na povratku za doma). Malo smo se kasnije pokrenuli ali naravno da idemo! Bura je stala i dole je pržiona! Kocetu je Rirock kojeg je dan prije projektirao nažalost jednako mokar ako ne i mokriji.. Yavor kulira.. Silviya uživa u Piratima, a Katerina i ja uživamo u Užancama. Ona ga elegantno penje do detalja al za detalj kaže da je muški pa silazi dolje, sretna jer najviše voli penjat na pogled, samo lijepe smjeri. Uostalom penje se ekstra lijepo, kao prava "katerina" (kateri na bugarskom znači penji, pa za sebe kaže da je climberrina i da bi bilo još bolje da se preziva Skali jer bi onda bila Kateri-na Skali). Meni se ritam vraća u noge i uživam do vrha (u jednom od najboljih uvjeta koje sam doživio za penjanje), ukapčam lanac i kao da se ništa nije desilo... osim osmijeha! Katerinina pjesmica sažima izlet:

Believe it or not
today was hot!
On this magic spot
but it will get really cold
when the sun grows old
Sometimes it's weather-bad,
but don't be sad and don't be mad,
Just smile for a while.........
It's nature I think... everything's changing in a blink!
C'est la vie.........let it be
Ako sam nešto zaboravio, nisam namjerno!
Hvala Frenkiju, Jasni i Mari na ekstra gostoprimstvu, dolazim(o) opet uskoro!



Marko


Koceto u Rirocku 7b+

Katerina u Starim užancama

Silviya penje Loligo Vulgaris

Pogled za kraj.


Split..by Vittorio

Dok su neki otisli u penjat u Španjolsku, drugi u Grčku, ja (Vittorio) i moj glavni pokrovitelj odnosno moj tata odlučili smo se uputiti u Dalmaciju. Krenuli smo dan nakon Božića i stigli u Split oko 2 sata. Tamo nas je dočekala olujna bura, ali mi tvrdoglavi smo se uputili na gredu. Ja sam ubrzo shvatio da taj dan neću ništa penjati jednostavno jer je bilo prehladno (prvi neuspjeli pokušaj penjanja na majci gredi). Navečer smo skočili do dvorane na Poljudu i sreli većinu splitske penjačke scene.
U subotu prekrasan sunčan dan, mi krećemo prema Trogiru. Tamo smo sreli legendarnog Francuza koji stišće projekt Revolucija(8c) FA, ale!! Svaka čast. Ja penjem sve pomalo 2 7a+, 7b+ i za kraj dana probavam super liniju konfuzija(7c+) koja mi ostaje dug za sljedeći dan.
U nedjelju vrijeme očajno, promijenilo je na kišu, hladno je, totalni (ne)uvjeti, ipak mi odlučujemo penjati. Pridružuje nam se splitski as Nikola Kramarić zvan Niksi, krećemo prema Gredi, dolazimo ispod stijene a tamo 99% smjerova mokro (drugi neuspjeli pokušaj penjanja na Markezinoj). Ipak motivacija je još tu i produžujemo za Trogir, ciljamo na Konfuziju, no i ona je mokra... suha je varijanta... Na rubu pameti(7c), ja postavljam a Niksi ga elegantno rješava na pogled. Smrznut, sa zadnjim zrakama Sunca uspijevam također ukopčati top.
U ponedjeljak opet bura...Marjan nas spašava. Uglavnom penjem klasike i za kraj dana stišćem Fusion (7c). Navečer tata i ja idemo u kazalište na novogodišnji koncert koji je odlično dirigirao maestro Fačini. Sljedeći dan je naš posljednji, penjemo opet na Marjanu, za kraj stišćem Millenium(8a),  umjetan...ali jako lijep smjer. Na zalazak sunca krećemo prema Rijeci.

Penjališta u Dalmaciji su odlična.   

Vito