utorak, 30. listopada 2012.

BLikk senzacije

Kao što smo i najavljivaLi, prvi bLik nove seZonee bio je i više nego zanimljiv...
31 natjecatelj, od toga 23 momka, 8 curaa...Rirock!, RAK, Hiperaktiv, Picugi (Poreč)...neopravdani za Pulu, Buzet, Rovinj ;)

Penjalo se u 2 grupe (15, 16), po 20 min...pri kraju, unatoČ općem umoru, totaLnom tjelesnom kolapsuu žicao se još po jedan ukrug!! U super motiviranoj atmosferi stiskalo se, fajtaLo se, i momci i cure, penjali su 15 smjerova by dvojaC Frenkss&Šoić. Magistru je ovo prvo postavljanje pa svaka čast na vizijamaaa!! Znojili si se dlanovi!:)

Bilo je i onih koji su se žalili na teške smjerove, hmhmmmm, gLobaLno stanje...šta reĆ??!!, više trenirat, manje priČat!!
Prihvaćamo jedino primjedbu da je mogLo stat još 2, 3 smjera...primljeno na znanje!:)

Iznenađenja?!?!daaaaaaaaaa...
pojavila se i jedna mala iz kvarta, svima poznata, s palmom na glavi...tako maLo, samo đir...nismo ju dugOoo, duuuuuuugo vidjeli. Malo je i zakasnila, al vrag joj nije dao Mira...pita da l može i ona malo probati..."Naravno!"...e pa ta mlada dama (nisam sigurna da l se i kako se zagrijala) penje 2 smjera iz prve, dovoljno za prvo mjesto prvog BLikk izdanja. Prve 4. cure također imaju po 2 topa, ali iz više pokušaja...to govori naravno mnogo...
a istina je da su curke slabo motivirane za bouldering, a ova mala...treba dobit po uŠima :)
Dakle, cure poredak!

  1. Iva Vrdoljak           Rirock!!
  2. Enna Peroš             Hipeaktiv
  3. Lucija Jedrejčić       Hiperaktiv
  4. Petra Kandijaš        Rirock!
  5. Lina  Stock             Rirock!
  6. Marta Jedrejčić       Hiperaktiv 
  7. Tijana Lovreković   Rirock!
  8. Maja Marinkić        Rirock!
Momcii....
U dogovoru sa svim klubovima, postavljačima smjerova dozvoljeno je da se natječu...da time ne gubimo na konkurenciji, motivaciji, a i da uključimo što više ljudi u sam proces "izrade" smjerova, a penje se po Petzen sistemu, nema tajnovitosti...tako su se Frenkss&Magistar također natjecali...
Pobjedu odnosi Frenksss, unatoč umoru i napumpanim podlakticama od imbusa...11 topova iz prve...ostala 4 smjera mrvu previše za radnu nedjelju...
Drugi je kolega pazinjan Pufa s jednim topom manje...iznenađenje kod muških?!?!...najmlađi Vitoo Mužević, s također 10 topova zauzima treće mjesto, s pokušajem manje od Gorana Matike. 
Svakako treba pohvaliti juniora Tea Legovića (7 topova, Hiperaktiv) koji je ko struja trčao iz smjera u smjerr..te Luku Sironića (stariji brat), kao početnik, dada, jak ko bizoN...9. mjesto, također 7 topova...
Naš magistar ima 5 topova iz 4 pokušaja!!!!haha...šala mala...bio je jednostavno prebrzZz..nismo uspjeli registrirati sve njegove topove, a on ih se ne sjeća baš ;) OstaLima, svaka čast na fajtanju...bilo je gušt suditi/gledati ;).

Poredak:

  1. Gianfranco Dušić         Hipeaktiv
  2. Petar Gojatanić            Hiperaktiv
  3. Vito Mužević               RAK
  4. Goran Matika              Hipeaktiv
  5. Filip Sironić                 Hipeaktiv
  6. Najstariji Gojtanić (Šljiva) Hipeaktiv
  7. Teo Legović                Hiperaktiv
  8. Davor Matošević         PK Picugi
  9. Luka Sironić                Rirock!
  10. Dean Špoljarić             Rirock/Hiperaktiv
  11. Vjekoslav Platz            PK Picugi
  12. Dragan Kordić             Rirock!
  13. Nino Hrvatin                RAK
  14. Vladimir Šoić               Rirock!
  15. Darjan Bulić                 Rirock!
  16. Dobrić                         Hiperaktiv
  17. Marko Buljan               RAK
  18. Moreno                        RAK
  19. Tomislav Nižić              Rirock!
  20. Davor Afrić                 Rirock!
  21. Robert Lovreković        Rirock!
  22. Bojan Rafaj                   RAK
  23. Ivan Pucić                     Rirock!
Hvala svima koji ste došli :) bilo nam je drago druŽiti se sa vama :)
Hvala i na 800 kunića za akciju Spit po Spit koje idu za riječke javne top secret spotove :) aLeale!!
stisssni jačeeeeeeeeee!!!
Viidimo se u Puli...18.11.2012. aLee!:)

par tamnih, mutnih...

Poznati proFiL..

Raspoloženi junior Teo...

Gianfranco...

Luce...

Hmmm...Pufa...

Najstariji Gojtanić...

Debeli sudija...







petak, 26. listopada 2012.

BLik!!

DakLe!!
Ne zaboravite
Ovu nedjelju, 28.10.2012. u 18h, na Drenovi u Rirock! odajama...prvo izdanje BLika, sezona 2012/2013.!!!!Kreativni dvojac Frenkss&Šoić...poigrat će se vašim tetivama.
Smjerići, drugovi, znanci, neznanci...navijanje, znoj, bandaže, oblak magnezija, pićence...
20 kuniĆa startnine za akciju SPIT PO SPIT! :D

Jesen u mom gradu je počela...

jedan, jedini :)


srijeda, 24. listopada 2012.

GeneraLkaa



Dakle, sutra...25.10.2012..od 18 na dalje...ko živ ko mrtav..hehe!!...vidimo se, u što većem broju!!Veliko čišćenje, skidanje grifova, dovršavanje novih volumena..GeneraLka!!!Huhaaaaaaaaa!!!
Stisniii jačeeeeeeeeee!!!




nedjelja, 21. listopada 2012.

BLik 2012./2013.



Naša najjdraža liga se konačno uozbiljila!!!
Vrijeme čini svoje pa smo se tako i mi malo opametiLi, odrasLi..i uveli "reda", sve za dobrobit i popularizaciju najlige, sjevernog Jadrana...BLIKa!!
Počelo je..2009. iz Rirocka i Hiperaktiva (!!!!...zar već?!!), bio je to rezultat prijateljstva, želje za čvršćom simbiozom...potreba da zategnemo tetive u dobrom društvu!!:D
Nastavljamo u tom duhu, samo puno jaČi, i širi. Malo nas je, al smo...
Ubrzo se pridružio i Onsight, s vremenom i Picugi (Poreč), od ove godine i RAK! Družili su se i rovinježi, buzećani...
Bilo je to uvijek nekako po dogovoru, barem jedanput mjesečno, kad je najviše kiše, uglavnom četvrtkom, nekada i vikendom, na foru..."Halo halo, može Blika a?. Vi ste na redu, vrijeme je koma.."..."Da da, nema frke!"...
Vrijeme je da se krene, pa tako i razmislimo...predložili smo datume, svi su prihvatili bez prigovora, u rekordnoM roku, Imamo BLik kalendar!!!

  1. 28.10. Rijeka, SPK "Rirorckclimbing"
  1. 18.11. Pula, SPK "Onsight" 
  1. 16.12. Pazin, SPK "Hiperaktiv"
  1. 13.01. Rijeka, Riječki alpinistički klub 
  1. 10.02. Poreč, PK "Picugi" 
  1. 03.03. Pazin, SPK "Hiperaktiv" - Finale :D
Pa eto dragi naši, pozivamo vas da u što većem broju obilježimo početak nove Blikk sezone..Jagodice se znoje, žile iskaču, a vremena je malo...Venga Patxi!
Prvo izdanje nove sezone je dakle u Rirock!Štabu, nedjelja 28.10.2012. u 18h. Odgovorni za ekstazu vaših dragih tetiva su Vatrogasac Frenkss&Magistar Šoić!
StiSsni jače!!
Prva Rirock! dipLoma...by Mitar


Prvi probjednici :)
Prve pobjednice :)
Atmosferaa
Rirockeri!
DraganChe&Ivušša
MeZiloo se :)
Ekipa...neke rijetko vidimo, ale..vratite seeeee

Osp

Srijeda...lijep, oblačan dan...Candy free, me too...nema smisla ostat doma i ne radit ništa...bolje mene osiguravat u prirodi :P.
Kako smo zadnjih 7-8 izleta proveli u Kompanju, odlučujemo se za malu promjenu i gibamo u Osp. Iako tik do Mišje, u Ospu nismo baš često penjali...tek nekoliko puta, vjerojatno baš zato...jer je Mišja tako blizu. Odlučujemo se za sektor 1., Banje. Prevladavaju ploče, prevjesne ploče, uz tek 3-4 smjera u prevjesu...Namjera je bila probati Karies no zbog vode koja se slijevala po njemu i po cijelom prevjesnom djelu, ostaju pločade.
Zagrijavanje!? "Krenimo sa 6a+"-predlažem ja...Candy "Ajd!"
Krećem u smjer...ploča...pukotina...izlizano, fajtam...pušem...pumpa...preskačem...spit...ukapčam sidrište!UH!6a+???...silazim, vodić u ruke...ahaaa...upravo sam popeo The long run 7a...F...ck!:D
Ide i Candy ali ipak preteško za ogrevak...daljeeee...
Nije joj baš dan, "aj ja ću te zihrat"...Može!
Idem još 6c, pa Mlado vino 7b, smjer koji toplo preporučam :), slijedi Paris-Dakar 7b+...Moram napomenuti da su gotovo svi smjerovi u ovom dijelu stijene dorađeni, tj. da svi imaju nekoliko umjetnih rupica...no valja znati da  je ovo među starijim sektorima u tom dijelu Slovenije, a vj. i šire, a 80-tih, čak i 90-tih je bušenje umjetnjaka bila normalna pojava. Ipak, svi su smjerovi napravljeni sa stilom i uopće nije loš filing penjati ih.
Paris-Dakar, greška u koracima. Nedopustivo u ploči! Os failed!Tako da penjem iz druge...isto dobro!
Do njega, The garden 7c+, hmhmmm, ta ocjena u ploči vrijedi pokušaja!Idem Os...sve ili ništa...ulaz rupica za jedan prst, slijedi rupa za 2 prsta, bočni, opet mono...i već sam na 3. spitu kojeg ne mogu ukopčati iz tog položaja, još jedan gib i vidim travajac...visoko, ja sam prenisko...idem dalje??ako falim...tlo je moje...a onda vjerojatno neće biti drugog pokušaja :D, sjedam, gledam bijelu stijenu...i nalazim još dva ključna krimpa...hahaaa...iskustvo, majka...
U drugom pokušaju sve ide glatko, hm...vrijedi razmislit o ovoj rečenici.
Sve u svemu, penje se, a to je jedino bitno!
Gianfranco

Vikend chill...






srijeda, 17. listopada 2012.

DraganCHE

Prije 5, 6...godina...tko je znao kako će se stvari odvijati...jedaN od prvih rirockera!!...tada mršavaC duge kose i najŠireg osmjeha...vjerovaO je Nama...
Mi uvijek vjerujemo njemu i ponosni smo jakOO!!
na svog sada malo (ali samo malo ;)), ozbiljnijeG..Dragana!
i dalje je  mršavaC, s malo jačim mišićima doduše...
i dalje najŠiri osmijeh rirocka!!

upoZnajte ga malo i Vi...aLe!!!

http://lutonjicatoporko.tumblr.com/


ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Easy like sunday


U ljepšem, sunčanom ozračju...u većem broju...nas 6...Candy, Marko, FrenkSs, ŠoiĆ, Sabrina (Šoićeva ljepša polovica), me...(yaSs)...petama vjetra, opet za kompanj...tamo su veĆ Gogo, Enna, File, rirockeri Luka i Lina...i naravno...pun parkinG penjačkih vozilaaaa...KompiĆ je uvijek Innnn!:D

Proljeće...na putu

Svatko sa svojim ciljem...
UspjeŠni "tek" rirockeri!!
Candy rješava Heilige gral 6c+, kako to obično biva, trebao je past iz druge...pa mišića mu...na kraju iz 4-te!Nije loše ;)
Luka&Lina...dan provode u C sektoru, rješavaju sve do 6a+ :) alealeee...još će se pisati ovom friŠkom, novopočenom rirock! dvojcu!!
last but not least...magistar Šoić...na galamu i potporu cijelog penjališta rješava još jedan klasik centraLke...Beastiequeen (može i Beauty queen!!) 7a+...zaslužio je nove hlače ;)

Ostatak se sigurno, vrlo brzo crtat kriŽiće na listi projekta...
Kategorija tenK...+ 10 kila...yaSs...ima upalu miŠića!:D

Magistar i ljepotica 7a+

Magistar stajL...





Promjenjivo...

Pune baterije, spitovi u torbi, žemar, gri, bat, ključ...sve spremno za rođenje novih projekata...ali taman kad se Marko Vic, Zupančić i moja malenkost (Frenky) spakirali i krenuli, nebo je ipak popustilo i na nas se slio pravi riječi pljusak. Dok kiŠa pada, mi na suhom, da se ne bi rastopili. Tada odlučujem da zapalimo u Kompanj, jer tamo vječno Sunce sjaaaaaaa.

Hiltica je ipak tu jer ideja nikada dosta..
But first things first. penjanje naravno. Projekt čeka...samo jedan gib...ajmo!!Zagrijavanje...1. pokušaj...opet pad na vrhu...na smjeru koji je originalno zamišljen kao samostalna linija sa jednim sidrištem, onim na vrhu stijene, na 30 m. Riječ je o smjeru Gayline, koji smo "greškom", iz neznanja, svi penjali do pol, odnosno do sidrišta susjednog Truffelschwein. zapravo se smjer dalje nastavlja do vrha. U dogovoru s autorom smjera, simpatičnim austrijancem koji je boravio u Kompanju prošli tjedan, odlučili smo da  službeno i ostane smjer sa dvije dužine. Prva, već godinama poznata linija ocjene 7c, a druga...prvi put popeta ove subote, kada se sve slaže na svoje mjesto, kada pumpa ne presuđuje u posljednjem detalju...
Iako je mogao pasti u drugom pokušaju, šesti se pokazao kao pravi...
Iskopano u arhivi...Frenky 2009...u što se tada zabunom smatralo smjerom Gayline...
Nakon prvih impresija, razmišljanja o 8a+ ocjeni, slijedi trenutak spoznaje!!! i zaokruživanje na b!! Nadam se da nisam puno pogriješio, a ako jesam, volio bi to što prije saznati :)!

Kako ne bismo "izgubili" projekte samo tako, Hiltica u ruke i nova varijanta je tu! Također u razgovoru sa simpatičnim austrijancem, autorom smjera, kojem nikako zapamtit ime ( a nije Leo ), zaključili smo da se prva dužina usmjeri prema lijevo i nastavi do vrha kroz liniju kojoj je već dao koji spit. Ja dodajem još 4 spita, spajam liniju, nova poslastica na redu!

Istog tog dana, dok u Rijeci pljušti za popizz...u Kompanju penju i ostali lokalci; Gogo, Enna, Maila i Fićo...
Gogo po prvi puta rješava prvu dužinu Gaylinea, što i ne bi čudilo za penjača njegovog ranga, da detalj nije toliko dug gib da nema ???? šanse napravit ga. Ima, ima...uvijek postoji nešto između...to nešto Gogo stišće bez beda i prolazi. Venga!!! Isti smjer penje i Fićo, a ni cure ne zaostaju!
Enna penje Truffelschwein 7a, a Mailita de la Roca, naša "mala" puležanka Powder war 7c...aleee aleeee svaki ti D
Vrlo dobro!

Gianfranco

Maila na Kalymnosu...arhiva 2011.

četvrtak, 11. listopada 2012.

Vijesti s Juga

Evo me.Na Jugu.U Cadizu. Pa reko da dam koju pikanteriju.......

Povratak u Tarifu.
 Nije dugo trebalo da se opet spakiramo  (Araceli i ja ),  upalimo našu vjernu makinu (Azul Tormenta - Plava oluja:)  i krenemo put  Tarife (San Bartolo) zadnje punte Starog kontineta. Mjesto na kojem sam prvi puta dotaknuo stijenu u Španjolskoj. Mjesto gdje se sa sidrišta vide dva kontinenta ( rekli bi neki dalmatinci u Španiji j ...s poništre se vidi Maroko jubim te u oko , piva  flameneco ispo volta  opija se i Đon Travolta ) i  dva mora ( Atlantic i naš Mediteran:).
Penjališe se  nalazi  tik do uspavanog seoca San Bartolo  na području istoimenog  Parka prirode. Iznad svjetski poznate plaže  La Bolonia,  koja je  u surferskom svijetu znači ono što i  kao nama Font, El Chorro ili  Medveja,  razbacani leže desci sektora.
Stijena je čarobna .Drugačija. Crveni pješčenjak kao sladoled od karamele.
 Pri dolasku na penjalište nije neobično vidjeti magarce, ovčice i konje kako lijeno tapkaju po polucesti i nezainteresirano ignoriaju zvuk trube auta i kombija podjednako usporenih penjača i surfera. Život ovdje je  toliko spor da se fjaka na Visu u danima ljetne žege može smatrati pravom  žurbom. Istina je kad kažemo da je na nekim mjestima  vrijeme  jednostavno stalo (ili nije ni uopće krenulo;) .  Ovdje Španjolska izgleda isto kao prije 100 ili 200 godina.  Da  završim uvod u stihu pjevušim....
Ljudi ovdje kao da nemaju pojma o svjetskoj krizi.
  Život im je izzy, 
Dok gledaju ocean kako im preko vjeđa klizi....

Eukaliptusi, Mile i Znak
Previše emocija taj dan....pejzaž kojeg sam skoro pa zaboravio, suhi zrak Zemlje juga pomješan sa soli Atlantika nošena leventom tako me neodoljivo vraća  u dane 2010/11 kad sam ovdje bio lokalac zvan El Croata :) . To su bili dani, reko bi ĐonVejn :).
Tih dana većinom sam penjao u sektoru Mosaico gdje sam popeo svoje prve smjerove uključujući i svoj prvi španjolski 8a Saratogu. Svoj zadnji izlet  pamtim po ulasku u jedan od najuđih smjerova koje sam ikad probao Moby Dick 8a+ ...10 metarska bolder ludara. Rekao sam si Compadre...jednog  dan...jednog  dan....mmmm
Na sreću  život mi opet dade priliku da živim u ovom čarobnom kutku naše planete i naravno da se vratim po Mobya koji je ostao u meni kao  motivacija za dalje.
.... al Mile Skretničar (onaj koji radi na ravnoteži među zvijezdama) nije mislio baš tako.
Naime u području Parka gdje se nalazi istoimeni sektor rastu (sad već su rasli:) eukaliptusi (vitkovisoka stabl,  alohtona u ovom području)  pa su se  lokal-ekolozi  sjetili, da nakon 50 godina,  posjeku oveću šumu tih lijepih stabala koja su nam stvarala toliko potreban hlad.
 I sad Compadre se misli ...ti dođeš,  a  eukaliptusi odu....pa za nevjerovat:)
 Kako je trenutno ovdje nekih 24-25 u hladu možete mislit sta je na suncu.....

Sjedim jedno deset minuta pa se mislim.Mile što mi to radiš..kunem u sebi......znam,  ima još dosta sektora okolo međutim sve su pretežno ploče ....ploče..ploče..ploče!!!???  .pa mi klikne pa se ustanem i kriknem Mileeeee  fala!!!! To je  ZNAK!....imaš pravo moram penjati ploče ne jednu ne dve nego SVE  jer čeka me Dances da da  Dances of Resistance ....50 metarski monument u Lovranskoj drazi koji sam zabušio još 2009.... ploča svih ploča.....(o tome ću jednom u detalje...:)

I onda ko iz topa Navučem osmjeh, prihvatim stanje i krenem.....
A Moby???.....rekla bi ti Nera K. " Compadre ima u Boga dana".....doći će ...i to.znam!

Gas u Sektor Habitacion (Soba) po prve ploče nakon velja če i Marulianusa 8a (Marjan)  al sada s ciljem dobit sigurnost u nogama i snagu u prstima.......
Put je opet  tu!Život je lijep!

Na kraju...
Penjanje smo završili na plaži ...naravno!

Evo par slika i Hasta la proxima!
El Compadre
Ari, yo y Azul Tormeta 

klasssika...

.........

 Sieeestaaa

 Crimpaj ga saddd....


Za kraj dana....... :)

srijeda, 10. listopada 2012.

Evolucija "devetke"...


od „Action direct“  9a do „Change“ 9b+

Preuzeto sa Desnivel...prijevod uz tu i tamo koju slobodno dodanu sitnicu...povijesti svakako/itekako ima joŠ...a google je besplataN...:)

Adamov prošlotjedni uspjeh, „Change“ 9b+...je svakako veliki skok za sporstko penjanje.

„Devetka“...se javlja još daleke 1991.,  legendarnim smjerom „Action Directe“ 9a, od još veće legende Wolfganga Güllicha. Od tog trenutka nadalje, sve je drugačije.
U ozračju konstantnih polemika i neslaganja, Chris Sharma penje prvi 9a+ „Realization“ ili Biographie. Sharma predlaže i prvi 9b, "Jumbo love", dok Adam Ondra, očekivano, penje prvi 9b+, „Change“. Nesmijemo zaboraviti Fred Roulinga, izopćenika, penjača oko kojeg se stvorila najveća kontroverza. Fred 9b predlaže još davne 1995. a oko Akire i dalje lebdi mistična atmosfera.
Ističemo tih par smjerova koji su pisali povijest našeg mladog sporta.

ACTION DIRECTE 9a (Frankenjura, Njemačka), Wolfgang Güllich
Ovaj, za ono vrijeme futuristički smjer, se nalazi u sektoru Waldkof, penjališta Frankenjura, te slovi kao prekretnica sportskog penjanja i postaje referenca za ocjenjivanje svih budućih najtežih a smjerova. Wolfgang (onaj koji hoda s vukovima) nikada nije govorio o 9a u. Smjer ocjenio UIAA ocjenom XI, ocjenom koja se koristi u Frankenjuri. Jednom najteži smjer na svijetu, "zadržao" je ocjenu 9a kroz sve ove godine.
Action Directe je smjer od 12 metara i "samo" 16 pokreta. Karakteriziraju ga teški, dinamički pokreti, rupice za jedan, dva prsta...Zahvaljujući Wolfgangu i njegovoj predanosti ovom smjeru i penjačkom napretku, danas postoji Campus board.
Prvo ponavljanje je uspjelo Alexanderu Adleru, 4 godine nakon (1995.), a Iker Pou je postao drugi ponavljač 2000. Slijedili su tako David Graham (2001.), Christian Bindhammer (2003.), Rich Simpson (2005.), Dai Kayamada (2005.), Markus Bock (2005.), Kilian Fishhuber (2006.), Adam Ondra (2008.), Patxi Usobiaga (2008.), Gabriele Moroni (2010.), Jan Hojer (2010.), Adam Pustelnik (2010.), Felix Knaub (2011.), i Rustam Gelmanov (2012.).
Action directe 9a, Wolfgang Gullich


BIOGRAPHIE 9a+ (Céüse, Francuska), Chris Sharma
Slijedeći veliki korak naprijed uslijedio je tek deset godina kasnije kada Chris Sharma, još jedna nezaobilazna penjačka legenda, 2001. penje produžetak "Biographie" u Ceusu.
Smjer, dužine 40 m, zabušio je 1990. francuski vizionar Jean-Christophe Lafaille. Njegov sunarodnjak Arnaud Petit, dodaje sidrište između, te penje prvu dužinu koju ocjenjuje sa 8c+.  Opet naravno stupaju  polemike i nesporazumi. Naime, nakon prvog sidrišta slijedi 8b+ (ocjena od prvog sidrišta do drugog) koja sadrži težak  7C boulder detalj zbog kojeg je Sharma padao tridesetak puta.
Popevši smjer, Sharma daje ime ekstenziji, odnosno cijelom smjeru (oba sidrišta), "Realization", ne poštujući francuske običaje, gdje autor smjera (bušilica) daje ime, a ne penjač koji prvi popne smjer. Kontroverza oko imena je rođena,  a Sharma je dodatno "raspalio vatru" ne ocjenivši smjer, u skladu sa svojim tadašnjim svjetonazorom. Ocjena se afirmirala kroz buduće ponavljače, a među prvima,  Sylvian Millet i Patxi Usobiaga (2004.), Dave Graham i Ethan Pringle (2007.), te Ramon Julian (2008.). Svakako terba spomenuti mladog Enza Odu koji ga je popeo 2010.
 Što se tiče imena, i sam se Sharma, kasnije u par navrata "ispravio" nazvavši smjer "Biographie".

No Biographie nije jedini predloženi 9a+. Još jedna kontroverza, umjetna linija "Orujo"  Bernabe Fernandeza u Archidoni (Španjolska), koja je isprva ocjenjena sa 9a, dok je 1998., isti Bernabe nije ponovno popeo nakon uklanjanja 3 od 4 umjetno dodana hvatišta. Smjer nema ponavljanja.

Ceuse



Enzo Odo


JUMBO LOVE 9b, (Clark Mountain, SAD), Chris Sharma
Vjerojatno se najviše prašine diglo upravo oko ove ocjene, 9b a.
Općeprihvaćen je još jedan Sharmin uspjeh, "Jumbo Love". Smjer od 80 m, usred pustinje Clark Mountaina, kojeg je zabušio Randy Leavitt, a Sharma prvi popeo 2008. i još je bez ponavljača.

Jumbo Love

Prvi prijedlog ove ocjene ipak stiže od Fred Roulinga 1995., "Akira" 9b, Eaux-Claires, (Francuska). Smjer nikada nije ponovljen, a neki ga ni ne smatraju smjerom već boulder linijom. Svašta se pričalo i još uvijek priča, a Fredu je većina penjačke populacije okrenula leđa, iz još uvijek, priznali to ili ne,  nerazjašnjenih razloga.

Fred Rouling

 Slijedeći isključenik je opet Bernabe Fernandez, ovog puta zbog "Chilam Balam" (Villanueva del Rosario, Španjolska), isprva ocjenjena sa 9b+ 2003.. (Ondra kasnije ocjenu spušta na 9b, soft). Problem je zapravo u istinitosti prvog uspona koji nikada nije potvrđen, ni od navodnog Bernabeovog partnera koji  je još uvijek nepoznat.

Bernabe, Chilam Balam
2007. stiže još jedan sporan prijedlog 9b-a, "Ali-Hulk sit start extension" (Rodellar), Dani Andrade. Hibridna priroda smjera (prva se polovica smjera penje bez konopa, kao boulder) je kod mnogih izazvala sumljičavost, iako je prvi i jedni ponavljač, norvežan Magnus Midtboe potvrdio ocjenu i status smjera.

Ali-Hulk sit start extension...Andrada

Prvi 9b, u potpunosti prirodan i sa prvim vjerodostojnim ponavljačem koji je potvrdio i ocjenu je zapravo "Golpe de estado", Siurana (Španjolska). Sharma je prvi  popeo  smjer 2008., par mjeseci nakon što je popeo Jumbo love, Ondra ga ponavlja 2010., bio je to njegov prvi 9b.

Golpe de Estado, Sharma
Golpe de estado, Ondra

CHANGE 9b+, (Flatanger, Norveška), Adam Ondra  
U mirnom ozračju, bez ikakve polemike, dočekan je prvi 9b+. Sam Ondra potrudio se rastjerati bilo kakve sumnje oko eventualnih 9b+ eva, popevši Chilam balam prije godinu dana i spustivši ocjenu na 9b. Iskustvo, kilometri i broj popetih 9b eova, smjerova upće,  nitko mu ne može osporiti. Poštovanje koje uživa od cijele penjačke populacije, te činjenica da je uvijek u pratnji "očevidaca", foto i video kamera
(uključujući Petr Pavliceka), ne ostavlja mjesta za eventualne rasprave, zle jezike, polemike, i sl. Ovih 55 metara norveškog Flatangera već su se velikim slovima upisala u povijest sportskog penjanja.

The change...




utorak, 9. listopada 2012.

Buzetski kanjoN

...naime radi se o zadnje uređivanom desnoM kanjoNu...
za one željne promjene, pristupačnijih ocjena...
Prvi sektor Đoser...
Drugi Elio Pisak...
U sektoru Elio, projekti 4,5,6.7...još su zatvoreni radi čišćenja, eventualnog ljepljenjaaa...
uŽivancija!:)






 Popis smjerova Đoser...

1
6c
10 m
2
P
12 m
3
7b
12 m
4
7b/b+
12 m
5
Đoser
6c+
13 m
6
6b
13 m
7
6a+
13 m
8
6b+
13 m
9
6c
14 m
10
6c+
14 m
A
Black snake
P
14 m
B
Never mind
6c
15 m
C
Over the rainbow
7b+
17 m
11
Deep as Fukamushi
7b
20 m
12
7a+
20 m
E
Just do it
P
18 m
D
Eternal flame
7a/a+
18 m
13
7a+/b
18 m
14
7c
15 m

Skica Elio...






subota, 6. listopada 2012.

U medveju frajeru ;)

NajteŽi smjer na svijetuu...9b+ Change..tko drugi...The wizarD!!Adam Ondraaa... 
Čekirajte intervju sa 8a...
aLe frajeru!!


Adam Ondra

I can't believe it – was, if my memory is right, the first words I said after clipping the anchor of this route. It is definitely the most rewarding feeling I have ever had after sending the route. I can't stop smiling, even now, typing these words. Despite tough process of working the route, this can't be any sweeter. Not only because it is 9b+, a number which looks so strange typed on the screen.


 The route can be divided into two pitches – 9a+/b (20m), nohand-rest and 9a (25m). The first pitch is bouldery – first twelve meters can be described as 8b route into 8B+ (some of the most crazy moves I have ever done) into 7B+. Above this, there is a bad kneebar, where I pull the rope down and the belayer starts belaying again. The rest of the first pitch is pretty easy. At the chains, there is a nohands rest, where you stand on good footholds in the vertical wall leaning with your head on the roof above (I did not find rest in summer).

 The second pitch has long power-endurance sequence of about 6 meters just above the first anchor, long moves, compression style and heelhooks including hard crimping as well. From here on, it is not more than 8b+, but tiring and neverending pumpfest, which offers numerous jugs to rest, but one is not able to recover there any more...
 It is the route I've put the most effort into. It took me three weeks of trying in summer, two weeks in autumn. But I must say that sometimes it was lot about waiting for the conditions to arrive, sometimes I went up the route only to find out it is too damp and especially in autumn, when the temperature was excellent, but two holds were seeping in the upper part as it had been raining for three weeks straight prior to arrival. Just the day of the send they finally got almost dry.  I could do the single moves despite wetness, but it would be extremely difficult on the link. I have never got that high before sending it, but during the send I realized that I would definitely fall off if got in the previous conditions.

 Regarding to grade, it has been a long dilemma. After sending the first pitch for a first time (after about 5 or 6 days), I thought that the first is merely 9a+ and the second pitch felt close as I could recover at the first chains pretty well. The ascent felt in grasp, but more I tried it, the more I realized how hard the first pitch is on itself and how pumpy the second pitch is. The more I tried, the more idea of 9b+ was buzzing in my head. The final decision was made two days before my ascent. My self-confidence was low down, the ascent milion miles way and I was playing with the idea that chances of doing this trip are dashed. As I though about it, it felt so much harder than any 9b's I have done so far, I put so much time into it, additionally it fits my style quite well, I told myself that it was going to be too hard for a 9b...

 I realize right now how extremely lucky I was to find a line that turned out to be exactly on my limit. No waste of bolts only to find something impossible, just long hours of looking at the endless sea of Flatanger granite and good decision. I must say, in the end I did not choose the first line that struck my eyes at first glance, the most impressive one. This one is still in my mind, I'll probably give a look at it next year. But Change turned out to be exactly as I anticipated. Challenging with good movements, various styles of climbing. The only thing that spoils the route is the nohand-rest and the fact that it doesn't go to the top of the cave, or at least to the lip. I had an idea of trying a line to the top in one push, but in the end I found out that it is impossible due to rope drag and climbing with two ropes and having one rope already hanging in the wall is just too artificial. And climbing another pitch only to go to the top – that would be nice for the feeling, but a lot of work and no one would ever really climb, even though it could be world class 8c, as it is too complicated to jug up there. I really focused on finding a good spot to set the anchor, not in the middle of blank wall on bad crimp, but good ledge on the top of the obvious square-shaped feature.

 The recent times and the route itself definitely changed myself a lot. I live totally different life as I am not going to school anymore. The trying of it was ever changing process. In the meantime, I learnt a lot, but I suppose that once I will start something new, I will make the same mistakes. The fight with your mind is the one you can win only temporarily. But one thing the route did not change – my desire for opening new routes. First ascents turned out to be as enjoyable and satisfying I had thought.
www.8a.nu