By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi
Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili
na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i
ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan.
Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom
podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako
sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“
To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog.
Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je
postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom gore i pao jedan gib prije topa. Kvragu. Ljut, vratio
sam se dva dana kasnije s Buljanom no ovaj put nisam došao ni blizu topa. Odlučio sam: dosta. Ako
ne ide, ne ide.
No vrah mi nije dao mira pa sam taj mjesec dana kasnije ( send day ) Roki Petarda, Kazo Rizzorazo,
Igor Spomendan, Pač, Vanjčones i ja skočili gore. Bosonogo zagrijavanje u šesticama i hajdmo. Krenuh
u smjer, i prije nego što sam se snašao, stajao sam na vrhu smjera i gledaom u prekrasan pogled na
Cres. U podlakticama sam počeo osjećati pumpanje krvi, ali fokus i pogled su mi bili čisti. Tek tad mi
je sinulo: Pa to je to! Trening, priprema i vizualizacija kao i podrška / savjeti drugih ljudi doveli su me
na vrh. I ja sad gledam u daljinu i ne mogu se uopće sjetiti kako sam došao do tu.
Roki Petarda je nakon toga popeo R2D2 ( 7a odmah do Gianta ). Pa to je veselje! Send day! No on
sam će napisati kako se osjećao. Vjerujem emocionalno jer je dao puno vremena i truda u to.
Poanta je, ne znam. Ne odustaj? Ako vidiš da ne ide povuci se pa ćeš lako? Da li itko ima vremena za
to? Sutra je nepredviđeno, a danas je danas. Tu smo gdje jesmo, a sutra nas možda neće biti. I sve što
smo vidjeli, izborili se sami sa sobom, preživjeli svoje živote da bi ukopčali u top, stali na pozornicu,
ispunili svoje snove, sve to će postati zaboravljeno u vremenu koje ne štedi. Vrijeme koje će biti ovdje
dugo nakon što ljudska noga prestane koračati ovim stazama.
Giant s 7c je bio cilj. Ostvaren cilj. Živjeli svi dobri ljudi na planeti. Poštujmo Majku prirodu i budimo
skromni.
Primjedbe
Objavi komentar