subota, 27. travnja 2013.

Kompanj nanovo

Penjali smo u srijedu. Hiperaktiv, RAK i RiRock. Pazin i Rijeka zajedno. Pazin je ostao na dobrim željama, Rijeka otišla s plijenom . Gogo i Frenki na Hard sun (8b+) samouvjereno krenuli al ostalo je na pokušaju. Nino Kaotiko penje Beastiqueen (7a+), Šoić penje Energierauber (7b). Veselo do daljnjeg. Bok.

ponedjeljak, 22. travnja 2013.

Establishment blueZzzz

Svi su putevi vodili u Pengare, do njih nismo ni stigLi...u autu bubaBara, Frenxxx, Petra i yasSs...nije ni čudo! Planova ko u priči..a volimo da ih ponekad  i zaobići..Na licu osmijeh, u glavi zuji otkriće..."I wonder..." toplina, sreća...što zbilja postoje ovakve OSOBE velike koooo...cijeli svemir :)
tko još nije pogledao...ObaveZno...Sixto Rodriguez!!!!


Penjali smo...ništa nismo popeli...barem ne spektakularno...a boli nasss ono nešto kad smo uživali, kako bi rekao naŠ dragi Miha, ka prasci u malo blata...nedjelja i mi samiiiiii u Kompanjuuu....sami mi...ptičice...gušteri...mala bubaMara :) family and Petra the candyFrend :), novi mjuzzz u mislima...neizmjerna rijetkost :) Uživljena po karakteru...i konačno dočekala...Zen :)
hasta pronto!!aLe!!!

Di je nestalo proljeće? (Medveja i Kompanj)

Srijeda

Srijeda popodne, Frenki i ja(Šoić) idemo bacit oko na zaljev s Medveje. Pridružuju se Nino i Cigo. Sunce je upeklo i bilo je jako teško penjati prije 18 h. Ja sam uglavnom filozofirao, a Frenki je krenuo ponovno opipati svoj projekt Štrnoflec (8c), te shvatio da slabi penjači kao što on realno jest moraju više koristit tehniku nego snagu.

Četvrtak

Dan prije bojkotirao sam ikakvo ozbiljno penjanje kako bi danas bio spreman i fit.  Džabe. Ja i Petra u Kompanju. Petra čačka po prošle godine popenjanom Krankenhausu (6c). Ja sam dao dva pokušaja u Energierauberu (7b), ali nije to bio taj dan.

srijeda, 17. travnja 2013.

5 godina...od Jumbo Love do La dura dura

stari njuZz...al na čekanju za prijevod zbog tehnikalijaa..
bili smo u rodilištu kad ga je Ondra popeo...tako da smo taj prijevod prekrižili...a i ruku na srce...Sharma je Sharma ;) i nikada nije kasno za par riječi o njemu...i 2.  9b+ na svijetu...

11.9.2008....popevši "Jumbo love"...Chris Sharma postaje prvi penjač na svijetu s ocjenom 9b...5 godina je prošlo do novog podizanja letvice, nedugo nakon Ondrinog uspona, postaje drugi penjač na svijetu s 9b+...

Razgovor s Chrisom...Desnivel.com

"Pet godina, s 9b na 9b+...napredak koji je zahtijevao puno rada i truda..."
Tih pet godina puno sam radio, trudio se, tražio najbolje linije, opremao ih te sazrijevao kao osoba i penjač...uspjeti u tome bilo je poprilično teško, možda sam i prijemogao popeti smjer te ocjene, ali sam pronalazak linije, opremanje, motivacija i vjera u sebe samoga...bio je to dug, težak i jako važan put za mene.

"Opremio sam smjer prije 4 godine misleći da će bit moguć...za neke buduće generacije..."
Sjer sam probao čim sam ga zabušio...pokreti su bili luđački, neljudski...Jako sitna hvatišta, nikako moj stil...Znao sam da je linija moguća, ali za neke buduće generacije, mislio sam...Nisam se vidio na sidrištu. No zajedničko projektiranje s Ondrom pomoglo nam je obojci da nađemo motivaciju, napravimo gibove...

"Godinu dana a muerte fokusaa..."
Prije nekih godinu dana sam shvatio da ga mogu popeti. Počeo sam s ozbiljnijm pokušajima u Siječnju ili Veljaći ...mjesec dana poslije...posvetio sam mu se a muerte i zbilja, cijela godina je bila posvećena tom projektu..sve ostalo ostavio sam postrani. Povezao sam donji dio (najteži) nekih 5 puta padajući pri vrhu, uvijek zbog neke sitnice, onda bi se dogodilo da cijeli mjesec ne mogu povezati donji....Počelo me to brinuti jer  više nisam bio siguran da li ću ponovno uspjeti povezati taj donji dio s boulder detaljem, doći do gornjeg koji je 8c+...

"Najteži smjer do sada..."
Volio bi sada probati First roud first minute (9b, Margalef)...jer sam mu dao toliko pokušaja da sam izgubio predodžbu o težini...bio je to najteži smjer do tada, ali La dura dura je svakako najkompliciranija...

"Znao sam da sam blizu, ali polako se bližio kraj sezone, postajalo je sve toplije..."
Odavno sam izgubio broj pokušaja u La duri duri. Nisam ni vjerovao da mi je smjer moguć, jednostavno se činio pretežak, no projektiranje s Ondrom me još više motiviralo i zajedno smo uspjeli napraviti pokrete iako, svaki na svoj način.
Znao sam da ga imam, da sam blizu, ali već smo debelo ušli u proljeće, a temperatura je rasla što je donosilo oluje i kišu. Ostalo mi je par tjedana, eventualno mjesec dana penjanja s dobrim uvjetima. Svakim se danom danom osjećao rast temperature a s tim pritiskom bilo je sve teže penjati.

"Pao sam u prvoj polovici smjera i pomislio da ga možda i neću moć popeti.."
Na dan kad sam ga popeo, pao sam u prvom dijelu smjera i kroz glavu mi je prošla misao..."opet ću pasti i ponovno propustiti priliku..." Bio sam jako blizu da popnem smje. Par dana prije sam padao na vrhu, svaki put zbog neke druge gluposti, sitnice kao klizanje s nožišta na dijelu na kojem smjer nije ni težak.
Pomislio sam da sam možda izgubio priliku da ponovno dođem do vrha...

Imamo sam jako dobar osjećaj, i ipak sam pao. Takve stvari se znaju događati u tim smjerovima, možeš se odlično osjećati i padati zbog uvijek različitih stvari. Ali uspio sam povezati donji dio, nisam griješio u gornjem dijelu i ukopčao sam sidrište.

"Adam Ondra je zaslužio biti prvi..."
Jako poštujem Adama i zbilja mi je drago da je on prvi. Oslobodio me pritiska, a projektitranje s njim je za mene nevjerojatno iskustvo. Gotovo sam napustio, zaboravio projekt i upravo ga je Adam vratio u stvarnost.   Upravo je on odlučio zagristi i potruditi se do kraja i to me inspiriralo. Bio je to zajednički poduhvat. Naravno da sam ja taj koji je imao viziju i zabušio liniju, ali on je imao viziju da je moguća, da ne ostaje kao projekt za slijedeće generacije.
 Kad je Ondra popeo smjer, cilj je postao vrlo osoban. Više nisam razmišljao o FA-u ni što drugi misle ili govore, očekuju. Potraga je bila moja, samo moja. Da bi uspjeli, morate i željeti. Ne treba vam nijedan drugi razlog. Na kraju bila je to privatna, osobna priča. Potrudio sam se i opremio ga i do nedavno mislio da je za mene nemoguć. Zbog toga sam sretan, jer sam uspio.

"Ondra i ja imamo isti raspon ruku...i dva potpuno različita stila ..."
Ipak, u La dura duri jedini različiti u načinu penjanja su različiti pokreti na nožištima u donjem dijelu.

"Razdoblje čestih putovanja što me onemogućilo da se potpuno posvetim smjeru..."
Od kolovoza sam do siječnja bio sam u Španjolskoj, potpuno posvećen projektu, no poslovne obaveze su me odvele na par putovanja, dva u SAD, jedan u Rusiju,...Bio sam i zabrinut jer sam se bojao da ću propustiti priliku, ali poslovne obaveze su bile neodgodive. Zatim sam uspio izdvojiti jedan cijeli tjedan za smjer, i posao me opet "odvukao" od projekta. Na kraju, možda mi je i dobro došlo jer sam se vratio svjež i motiviran.

"Sad slijedi odmor, pokoji dugi smjer, pa Margalef..."
Iako imam već neke projekte koji su težinom blizu La dura duri, malo ću se konačno opustiti, penjati neki dugi smjer, probati neke projekte u Margalefu...i vidjeti kako ide. Sretan sam jer sam se riješio očekivanja i sada mogu penjati kako meni paše.

"Jako bitno..."
Radi se zapravo o skoro 5 godina koje su prošle do novog dizanja letvice. Ovaj uspjeh puno mi znači. Puno uloženog za postizanje penjačkog sna. Naravno da ocjena nije najvažnija, ali je cilj, popeti nešto teško i zato je ovaj uspjeh jako važan za mene i moj penjački napredak.



aLe frajerrrr
























Lijepo vrijeme, lijepe vijesti!!!

Mjesto događaja: Medveja!! Akteri: Nino Kaotiko, Mario z Moščenic, Vito pubertetlija i ja (Frenki).
Krećemo sa zagrijavanjem iz STRIBOGA te se nakon Mariovog, ovog puta neuspješnog fajta u Grupi TNT 6c+, selimo svi zajedno u Mali Jože. postavljam svom šegrtu rirock 7b+ i navodim ga bolje od GPS-a. Vittorio doslovno šeće do topa i flasha svoj drugi te ocjene. Venga bicho. Odlučio sam dan iskoristiti isključivo za trening pa se prijećam i Radio Bembe Sound system 7a+; izrazito tehnička ploča sa još izrazitijim kurijerama na prevjesnom završetku. Budi uspomene na dane kad se napadalo :)
Pubertetlija stoji dolje, osigurava i mrmlja nešto u stilu-umoram sam od jučerašnjeg treninga...-blablaaaa...Aj ti lijepo u smjer pa nećeš razmišljati o umoru!!...i šeće opet Vito stijenom bijelom precizno ko Robin Hood!Riječ na 4 slova...flash :) E sad možeš i odmarati!
Lovranci redaju, pumpaju, ja im se pridružujem...izgleda da je proljeće ipak, napokon stiglo...očekujte još brdo dobrih vijesti...i zapamtite: A muerte!!

p.s. bilo je to u subotu...Danas četvrtak...gren ja s Magistrom, rumbo Medveja :)



subota, 13. travnja 2013.

Vito..rirocker!pubertetLija :)

Volfsberg IRCC

radi tehniČkih problemčića...bili smo u nemogućnosti diejliti radosne riječii...saD ćemo vas zatrpati...šala..velika...
Pa idemo redom

Vito...
Između gimnazije, glazbene...6 instrumenata, koncertnih nastupa, malo kiparenja, treninga s Gianfrancom i naravno...izlazaska, smucanja po gradu ;)..ipak je u pubertetu, primjetili ste da je i glasiĆ malo zaškripao i da se bome izdužio :)...dobar je to momak, dada...
E pa napokoN se između svega toga uspio naspavati, pošteno najesti...posložiti bubice u glavi i osvojiti treće mjesto u leadu u Volfsbergu...bio je to finalni 8a smjer, nakon kvalifikacijskih..7b i 7c+...Vitu je isteklovrijeme, kao i većini koja je bila pri vrhu smjeraaa...nijedan natjecatelj nije došao do topa...
Borna je zauzeo 5. mjesto dok je Filip P. zauzeo 10.
Bravo Vito, BravOo dečki...vidimo se u Zagrebu :)

Također nešto što ne smijemo zaboraviti...
na Uskršnjim je praznicima čak 2 puta bio vani penjati...nikako zimski tip..jer od jeseni nije bio vani...
uglavnom, Bula 7b+ Mišja peč 2 go
                Chin Chek 7c, Sopot 2 go
Vito je upravo u Medveji s Frenkijem...pa nadamo uzbudljivim detaljima :)
eto...


Vito IRCC

Treće mjesto Blik sezone 2012./2013.

srijeda, 10. travnja 2013.

VELIKA VIJEST ZA RIJEČKO PENJANJE

Danas se desila velika stvar za riječku penjačku scenu. ZAVARENA SU ULAZNA VRATA OD BOLDERA. Zajedničkim naporima Marka i Šoića vrata su ponovno stavljena u funkciju, te se slobodno može kazati da su stvari napokon vraćene u normalu. Prepreka je bilo mnogo i ovo sigurno nije mjesto na kojem bi opisivali sve probleme koje smo imali. Ali, bez imalo pretjerivanja, radi se o pothvatu vrijednom divljenja. Radi se o pothvatu u kojem je najmanja greška značila neuspjeh, a ni fizičke ozljede nisu bile isključene. Istina, bez malo sreće, ovakvo što ne bi bilo moguće. Akcija je pokrenuta u kasnim popodnevnim satima i trajala je, bez zajebancije, ne manje od 45 minuta. Marko je vario, a ja sam držao vrata. Marko je solidno vario, al ja sam perfektno držao vrata, bez i jedne jedine greške, osim kad sam malo pomako vrata nogom, a Marko je reko: "jesi ih pomako, jesi". Zajedničkim naporima stvar je ispravljena i privedena kraju  bez i jedne ljudske žrtve. Valja napomenuti da su vrata na početku malo škripala, ali sada više ne škripe.
Nećemo dugo spavati na lovorikama, već se kuju novi planovi. Konkretno, radi se o ideji postavljanja četvrtih vrata u klubu jer smo procijenili da troja vrata jednostavno nisu dovoljna. Kako bi Georg W. Bush rekao: "sigurnost nema cijenu.".
U narednim danima možemo očekivati daljnje vijesti vezane uz ovaj poduhvat, intervjue sa protagonistima i slična sranja.
BRAVO LEGENDE!!!