našvrljao sam neki tekst o Dances, kao neki nastavak
Demirove priče koja mi je draga.. onako, lagana filozofija, lagana zajebancija
i Piratstvo iz Medveje.. kontam si da bi mogao to objaviti ali Rirock blog mi se
čini kao jedino mjesto gdje to ima smisla.
uglavnom, udahni... Priča o dances ide dalje :) a čini se
pretjerano raditi toliko galamu oko toga (ili bilo kojeg drugog) smjera, ali za
one koji tu priču "žive" neki smjerovi (p)ostaju nositelji
svjetonazora, pogleda na penjanje, pogleda u sebe (nije galama, nije drama,
samo dens..). njihova se simboličnost gradi svakim penjačem koji se ispod njih
naveže. nakon takvih smjerova lako je ostati bez riječi, ali treba govoriti,
treba pisati... zašto? pitam se i sam. moji razlozi uključuju inspiriranost
"početkom priče" o Dances kao i Compadreovom kratkom analizom učestalih
diskursa na penjalištima.
"gdje su nestali umjetnici stijene i poete, oni koji na
stijeni prvo vide pokrete i siluete, a tek onda ocjene i bete?
sve je manje,
pjevam"
-Compadre
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
uključuju inspiriranost lokalnom situacijom, Medvejom (rado
se sjetim prvog dolaska), Velim Jožem, želju za izražavanje zahvalnosti i želju
za spekuliranje o bliskim budućnostima ili alternativnim sadašnjostima
penjačkih "poeta".
razmišljao sam zašto se smjer zove Dances of resistance.
nikad nisam nikoga pitao, ali imao sam svoje vizije i naslućujem iz
Compadreovog teksta:
-dances je naravno ples sa stijenom: zavodljivost,
minuciozna koreografija, proba, generalna proba, predstava, encore?
-of resistance (u smislu sinonima to withstand) - onaj kojeg
treba izdržati, koji relativno dugo traje (cca 83 pokreta rukama u cca 40m
stijeni), bar u usporedbi s drugim smjerovima koje penjemo po doma u Istri.
ali taj Ples otpora je ples i na drugoj razini. npr. na onoj
na kojoj ga neki penjači odolijevaju ocijeniti (ne zato što ne znaju koja je
ocjena ili se hoće folirati). na razini na kojoj će Dances i brojni drugi
smjerovi (p)ostati simbolička zdanja koja cijeli spektar značenja nose na sebi.
budimo se u 8, pa u 8.30, kiša je padala cijelu noć, vani je
oblak/sunce, neki su odustali, neki gledaju kad je bus do lovrana. "sunce
uvijek sija u Sunčanoj dolini" piše Nino, Veli jože je uvijek suh, vidimo
se u lovranu, pokupit ću vas. Iv, Ro, Ma, Ni i ja stisnuli smo se u autu do
parkinga. zagrijavanje u Stribogu.. zvoni mobitel - zove Miloš iz fažane: "di
ste?" ok, evo krećem. legenda. Mario postavlja Armadu, taman da napokon
probam i taj smjer i postavim Dances iz njega. u međuvremenu Ro i Iv popeli
Medvejka, a Miloš cepa Dances do prvog štanda i kopča! (a nakon toga i Mr.
Morgen) ..ja se navezujem, nisam bio dva tjedna valjda?! gibove sam sanjao ali
ponekad nije dovoljno, zaboravi se.. noga mi ostane nisko na početku detalja
iznad prvog štanda i padam par gibova dalje jer me pojelo ovo niže.
drugi ulaz bio je već pred kraj dana. malo je zahladilo ali
ide se i sa smrznutim prstima (ale Mario, jebeš prste! :) do prvog štanda znam
napamet, al gornji dio nisam prošao toliko puta pa znam da je improvizacija
moguća. ustvari, često računam na nju. dobro mi dođe:) iznad prvog štanda
improviziram s grifom koji je Nino označio ulaz prije mene. savršeno. iz
sekvence izlazim navijen i zadihan. sve do rupice za dva prsta gdje je odmor za
zadnju trećinu smjera. polako, polakše, uživancija i kopčam. juhuu!
sviđa mi se Compadreova usporedba Priče i Metrike (bez
obzira da li ih tako nazvali ili nekako drugačije). u njoj ne vidim samo
forsiranje jedne strane. vidim važnost shvaćanja oba jezika (ujedno i oba
svjetonazora). navode me da neke mikro situacije (u stijeni, smjeru i kako
utječe na mene) sagledam na makro razini (često="životno" otkrivanje
tople vode:). često metrikom ne možemo dohvatiti značenje koje bi mogli pričom
ali i obratno - priča je ponekad nestabilna za jasnoću metrike. nisu li to
zapravo "samo" pozicije iz kojih govorimo o penjanju? iako ih je sve
važno istražiti, zapisati, definirati, vjerujem da one vode do istog
univerzalnog zaključka (jednog od..), a to je:
"jedno je penjanje".
u želji da netko nastavi i nakon nas, i čisto iz razloga jer
to želim
- Dances kroz dva pogleda
Dances je Smjer
|
kao što je to i svaki drugi, ne? detalje i brojke već znamo.. prvi
dio sam flešao 01/2015, drugi dio mi se tada činio nedostižan, a uvijek ima
isto metara, siguran sam.
|
Smjer kojim se krećemo zajedno
|
neke gibove su mi rekli Lokalci, gledao sam video itd. dva ulaz prije
nego sam popeo, Nino označi mikro krimp (ne namjerno, nisam pitao) koji nisam
ni vidio prvih 10-ak puta što sam bio u gornjem detalju)
|
Smjer ne odustajanja
|
balansiram između 2-3 projekta, koji ću prvo s obzirom na vrijeme,
mjesto, formu, itd. treba pratit "prognozu" i uvjete ali često
treba samo ići.
|
Smjer koji me uči balansu između nepogrešive koreografije pokreta i
opuštene improvizacije
|
bete za detalje znam napamet, ostalo mi ne stane u radnu memoriju
|
Smjer ne donošenja prijevremenih zaključaka
|
mislio sam da ću ga popest u hianglicama ali popele su ga katane :)
|
Smjer vježbanja odlučnosti
|
postoji kao taj neki "odmor" na prvom štandu, ali mene više
pumpa nego što koristi pa treba uletit u detalj (nakon detalja) ODMAH
|
Čerišnje su najbolje kad hi ni
|
Izmjerite sami...
|
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
!!! hvala Compadre, Lokalci, Rirockeri i Pirati iz Medveje
(i svi oni koji se tako osjećaju)
(umjesto aLe, ovog puta) - AYE!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Marko
Primjedbe
Objavi komentar