Preskoči na glavni sadržaj

BLIK SPK Hiperaktiv, 6.3.2016

Nismo se ni okrenuli, već predzadnji BLIK. Pa kud brže?! Još samo tjedan dana spavanja i op, fin(ale)!
Prošle nedjelje opet smo se svi skupili u Pazinu i opet smo skoro počeli na vrijeme. Druge sezone ćemo se naviknut na novu satnicu, obećajemo ;)
Nakon ležernog zagrijavanja, as Pufa pokazao nam je smjerove. Opet nešto novo, nešto divlje - ideš gore pa se vratiš dole pa se još okreneš naglavačke jer je top na ispod ili imaš finger u smjeru i kampusiraš na top…sve samo ne dosadni smjerovi (ništa manje nismo ni očekivali :) Podijelili smo se u dvije grupe po 20min i ajmo! Par izmjena grupa i već smo u zadnjoj, zajedničkoji. Uz dobar trening, odradili smo i kardio jer smo trčali iz smjera u smjer, udah, nisam stigao probati ovaj, izdah,  nisam stigla popenjati onaj… koliko god sati BLIK trajao (a traje), nikad dovoljno vremena, uvijek bi još saaamo malo! Kad su smjerovi tako dobri da ih želiš doma uzet i penjat za tri dana, kad prođe upala svega nakon BLIK-a. Proporcionalno sa vremenom, nestajala je i snaga, tako da je „još 5 min“ stvarno bilo još 5 min. Ćikule ćakule uz pivo dok je Luce brojala rezultate. Proglašenje.
Ako ste propustili, evo prva tri mjesta:

PRO dečki: Prvi je bio Marko Suncetižarko s najviše(17) popenjanih smjerova, drugi Pufa s topom manje, a treći mali Teo koji je popenjao 13 smjerova i nije više tako mali.
PRO cure: hiperaktivka Martica popenjala je 9 smjerova i time zauzela treće mjesto, dok su Rirockerice Alice i Ivana uzela prva dva mjesta s popenjanih 11, odnosno 12 smjerova.
PRO hobbyji: najmlađi (i najveći?) Dušić Robi treći s14 topova, Loparić s tri pokušaja manje drugi (taktičar ;) , a najstariji (i najmanji :P) Sironić Luka prvi. Nisu bitni pokušaji, bitni su topovi,a Luka ih ima 15! :D

Uvijek objavljujemo samo prva tri mjesta jer je malo komplicirano pratiti i komentirati sva ostala, što ne znači da su manje bitna i zanimljiva. Cura i PRO-eva je malo manji broj pa nema tako drastičnih izmjena, ali zato je hobby klasi uvijek napeto, svaki pokušaj se broji :) no unatoč tome, atmosfera je uvijek pozitivna, ugodna i vesela, dijele se bete, objašnjavaju gibovi, zajedno komentiraju i preporučuju smjerovi… nekad nas ima više, nekad manje, kako tko stigne i može. Možda jesmo mali, no upravo smo zbog toga posebni. Bilo bi super kad bi nakon nedjelje bila makar još jedna nedjelja da se možemo više družiti jer ne stigneš sve istračati u pauzama dok čekaš da druga grupa završi, a ne stigneš ni popiti sve pive jer treba još penjati :D

Srećom, finale je u subotu pa ćemo sve stići.. možda se i navezati dan nakon? Kako god, 19.3., Roč.
Za kraj… Čestitke dvostrukom tati Tosteru na još jednoj curici! :)) I aLe Nereo, napravi koji selfi da te ubacimo u album i fotošopiramo na grupnu! Vidimo se!


Hvala sponzorima na VeseeeeLim nagradama za još veselije Blikovce. :)









Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.