Preskoči na glavni sadržaj

S Blika...na Blok..preko Zadra!

za Frenkija i Toyotu je to značilo...cca 1000 km...
Između je trebalo odradit koju noćnu, otić na fax u Karlovac...bacit trening s lokalnim big asevima...
Pošten đir.

Zadar je došao spontano, kako i treba...jedan poziv naŠeg Lea (aka Ante)...promjena smjene na poslu. Postavljač Frenks ide. Za njim još 2 auta...Rijeka, Pazin..aLe!Jubilarni Peti...se ne propušta!

I (Jovana) kaže...
Pred mjesec dana pročelnik Kezić dolazi na trening i uručuje poziv za Sv. Krševan, smještaj će srediti, fešta će biti, samo trebamo doći. I doći ćemo. Dakle, mjesec dana znamo da idemo, ali naravno, noć prije panika, otkazivanje, ubacivanje...
Uz manje komplikacije, skupljamo dva (pre)puna auta, i krecemo u petak 28.11. popodne. Frenki, Lina, Luka te Lovranci orMario i Kaotiko s imbusima i grifovima dočekali su velikog Vitu, curu mu Kristinu, malog Vita, Ivanu i el prezidente Shoića koji dolazi nadzirati situaciju. Frenki postavlja smjerove, navodno odlazi (Kezićevoj) kući oko 6 ujutro, ali trud se isplatio. Bit će papreno kaže. Mi ostali odlazimo ranije na spavanje, umorni od puta i uzbuđeni zbog sutrašnjeg natjecanja.
Buđenje, kuhanje kave u padelama, redanje u wcu, spremanje i stižemo skoro na vrijeme. Prijavljujemo se, zagrijavamo, znojimo, tražimo svoje ime na listama grupa za kvalifikacije, nestrpljivi smo. 50ak natjecatelja, 3 grupe za dečke i 1 za cure, penjemo 45 min 12 smjerova, paničarimo, padamo, znojimo se, grlimo volumene... Listu finalista čekali smo uz paštetu od tune i kolače, pivu i kavu, javljali vijesti mami RiRocka koja nas je, nazalost, pratila iz Rijeke..
U finale su ušli Katoiko, Mario i mali Vito i Tino i Kasper iz Pazina. Luka je noć proveo s 2 cure pa je bio malo dekoncentriran u kvalifikacijama, pa je umjesto sige u finalu grlio pivo. a cure, Lina i Ivana ušle su u finale, zajedno s Luce iz Pazina...
Postavljanje smjerova za finale je popriličo potrajalo, ali je bilo vrijedno čekanja. 10 finalista čekalo je u izolaciji red za svoj smjer. Smjerovi su bili vrhunski, kako se i očekivalo, od kašeta, slopera do Medvejskih siga. Finalisti su se trudili, stiskali, skakali, ali i padali.. nema topova. Dok naš Vitko nije ušao u zadnji smjer u ploči od 3 volumena, bez grifova. Učokirao je kuk i zadržao top. Jedini top u finalu kojim je osvojio 1.mjesto. Bravo
Cure su naaapokon dočekale svojih 5 smjerova. Nakon puno treptanja okicama, dopustili su nam da penjemo sve zajedno, sat vremena. Inga prošetala smjerovima iz 1., eventualno druge.. dok mi ostale fajtamo do zanje sekunde (mozda i preko). Lina kutija prati Ingu uz top manje, nakon nje se Luce s 2 topa i Ivana s pokušajem više.
Nakon proglašenja pobjednika, kako to biva, fešta, koje se sjećamo maglovitije nego tekme
Nedjeljno jutro proteklo je uz malo više kave, malo sporijeg spremanja, doručka u Plodinama i predaje ključeva stana Keziću nakon čega krećemo na beskrajni put za najkišovitiji grad na svijetu.

Hvala našem Leu na svemu! Hvala ekipi zbog kojih su sve naše neslužbene tekme sve bolje i bolje...
Rezultati na...PD Paklenica


Blok joŠ spontanije...U mislima su bili projektići, al kiša na Kvarneru nam uporno planove stavlja na čekanje...tako da resetiranje...grupiranje...Bolji trening od prijateljske tekmice ne postoji. Idemo. Nas 6...3 riječanke, 2 pazinjana i lepoglavčanin. Mislili smo da idemo u novu Fothiju...ahaha...al može i Jankomir. Dakle, stižemo i na Finale. ;)

šta reć osim...prekrasno je za promjenu po ure provest pozdravljajući, ljubeći...ekipu! Baš vas je bilo lijepo vidjeti sve na jednom mjestu. Hvala na odličnom i toplom druženju. Napenjali se jesmo...a nedjelju smo proveli u horizontali...s povremenim jaucima uzrokovanim finom upalicom mišica. Dići ćemo opet...
Rezultati s bodovima i fotkama na PK VERTIKAL


Lina Kutija :)




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜