za Frenkija i Toyotu je to značilo...cca 1000 km...
Između je trebalo odradit koju noćnu, otić na fax u Karlovac...bacit trening s lokalnim big asevima...
Pošten đir.
Zadar je došao spontano, kako i treba...jedan poziv naŠeg Lea (aka Ante)...promjena smjene na poslu. Postavljač Frenks ide. Za njim još 2 auta...Rijeka, Pazin..aLe!Jubilarni Peti...se ne propušta!
I (Jovana) kaže...
Pred mjesec dana pročelnik Kezić dolazi na trening i uručuje poziv za Sv. Krševan, smještaj će srediti, fešta će biti, samo trebamo doći. I doći ćemo. Dakle, mjesec dana znamo da idemo, ali naravno, noć prije panika, otkazivanje, ubacivanje...
Uz manje komplikacije, skupljamo dva (pre)puna auta, i krecemo u petak 28.11. popodne. Frenki, Lina, Luka te Lovranci orMario i Kaotiko s imbusima i grifovima dočekali su velikog Vitu, curu mu Kristinu, malog Vita, Ivanu i el prezidente Shoića koji dolazi nadzirati situaciju. Frenki postavlja smjerove, navodno odlazi (Kezićevoj) kući oko 6 ujutro, ali trud se isplatio. Bit će papreno kaže. Mi ostali odlazimo ranije na spavanje, umorni od puta i uzbuđeni zbog sutrašnjeg natjecanja.
Buđenje, kuhanje kave u padelama, redanje u wcu, spremanje i stižemo skoro na vrijeme. Prijavljujemo se, zagrijavamo, znojimo, tražimo svoje ime na listama grupa za kvalifikacije, nestrpljivi smo. 50ak natjecatelja, 3 grupe za dečke i 1 za cure, penjemo 45 min 12 smjerova, paničarimo, padamo, znojimo se, grlimo volumene... Listu finalista čekali smo uz paštetu od tune i kolače, pivu i kavu, javljali vijesti mami RiRocka koja nas je, nazalost, pratila iz Rijeke..
U finale su ušli Katoiko, Mario i mali Vito i Tino i Kasper iz Pazina. Luka je noć proveo s 2 cure pa je bio malo dekoncentriran u kvalifikacijama, pa je umjesto sige u finalu grlio pivo. a cure, Lina i Ivana ušle su u finale, zajedno s Luce iz Pazina...
Postavljanje smjerova za finale je popriličo potrajalo, ali je bilo vrijedno čekanja. 10 finalista čekalo je u izolaciji red za svoj smjer. Smjerovi su bili vrhunski, kako se i očekivalo, od kašeta, slopera do Medvejskih siga. Finalisti su se trudili, stiskali, skakali, ali i padali.. nema topova. Dok naš Vitko nije ušao u zadnji smjer u ploči od 3 volumena, bez grifova. Učokirao je kuk i zadržao top. Jedini top u finalu kojim je osvojio 1.mjesto. Bravo
Cure su naaapokon dočekale svojih 5 smjerova. Nakon puno treptanja okicama, dopustili su nam da penjemo sve zajedno, sat vremena. Inga prošetala smjerovima iz 1., eventualno druge.. dok mi ostale fajtamo do zanje sekunde (mozda i preko). Lina kutija prati Ingu uz top manje, nakon nje se Luce s 2 topa i Ivana s pokušajem više.
Nakon proglašenja pobjednika, kako to biva, fešta, koje se sjećamo maglovitije nego tekme
Nedjeljno jutro proteklo je uz malo više kave, malo sporijeg spremanja, doručka u Plodinama i predaje ključeva stana Keziću nakon čega krećemo na beskrajni put za najkišovitiji grad na svijetu.
Hvala našem Leu na svemu! Hvala ekipi zbog kojih su sve naše neslužbene tekme sve bolje i bolje...
Rezultati na...PD Paklenica
Blok joŠ spontanije...U mislima su bili projektići, al kiša na Kvarneru nam uporno planove stavlja na čekanje...tako da resetiranje...grupiranje...Bolji trening od prijateljske tekmice ne postoji. Idemo. Nas 6...3 riječanke, 2 pazinjana i lepoglavčanin. Mislili smo da idemo u novu Fothiju...ahaha...al može i Jankomir. Dakle, stižemo i na Finale. ;)
šta reć osim...prekrasno je za promjenu po ure provest pozdravljajući, ljubeći...ekipu! Baš vas je bilo lijepo vidjeti sve na jednom mjestu. Hvala na odličnom i toplom druženju. Napenjali se jesmo...a nedjelju smo proveli u horizontali...s povremenim jaucima uzrokovanim finom upalicom mišica. Dići ćemo opet...
Rezultati s bodovima i fotkama na PK VERTIKAL
Između je trebalo odradit koju noćnu, otić na fax u Karlovac...bacit trening s lokalnim big asevima...
Pošten đir.
Zadar je došao spontano, kako i treba...jedan poziv naŠeg Lea (aka Ante)...promjena smjene na poslu. Postavljač Frenks ide. Za njim još 2 auta...Rijeka, Pazin..aLe!Jubilarni Peti...se ne propušta!
I (Jovana) kaže...
Pred mjesec dana pročelnik Kezić dolazi na trening i uručuje poziv za Sv. Krševan, smještaj će srediti, fešta će biti, samo trebamo doći. I doći ćemo. Dakle, mjesec dana znamo da idemo, ali naravno, noć prije panika, otkazivanje, ubacivanje...
Uz manje komplikacije, skupljamo dva (pre)puna auta, i krecemo u petak 28.11. popodne. Frenki, Lina, Luka te Lovranci orMario i Kaotiko s imbusima i grifovima dočekali su velikog Vitu, curu mu Kristinu, malog Vita, Ivanu i el prezidente Shoića koji dolazi nadzirati situaciju. Frenki postavlja smjerove, navodno odlazi (Kezićevoj) kući oko 6 ujutro, ali trud se isplatio. Bit će papreno kaže. Mi ostali odlazimo ranije na spavanje, umorni od puta i uzbuđeni zbog sutrašnjeg natjecanja.
Buđenje, kuhanje kave u padelama, redanje u wcu, spremanje i stižemo skoro na vrijeme. Prijavljujemo se, zagrijavamo, znojimo, tražimo svoje ime na listama grupa za kvalifikacije, nestrpljivi smo. 50ak natjecatelja, 3 grupe za dečke i 1 za cure, penjemo 45 min 12 smjerova, paničarimo, padamo, znojimo se, grlimo volumene... Listu finalista čekali smo uz paštetu od tune i kolače, pivu i kavu, javljali vijesti mami RiRocka koja nas je, nazalost, pratila iz Rijeke..
U finale su ušli Katoiko, Mario i mali Vito i Tino i Kasper iz Pazina. Luka je noć proveo s 2 cure pa je bio malo dekoncentriran u kvalifikacijama, pa je umjesto sige u finalu grlio pivo. a cure, Lina i Ivana ušle su u finale, zajedno s Luce iz Pazina...
Postavljanje smjerova za finale je popriličo potrajalo, ali je bilo vrijedno čekanja. 10 finalista čekalo je u izolaciji red za svoj smjer. Smjerovi su bili vrhunski, kako se i očekivalo, od kašeta, slopera do Medvejskih siga. Finalisti su se trudili, stiskali, skakali, ali i padali.. nema topova. Dok naš Vitko nije ušao u zadnji smjer u ploči od 3 volumena, bez grifova. Učokirao je kuk i zadržao top. Jedini top u finalu kojim je osvojio 1.mjesto. Bravo
Cure su naaapokon dočekale svojih 5 smjerova. Nakon puno treptanja okicama, dopustili su nam da penjemo sve zajedno, sat vremena. Inga prošetala smjerovima iz 1., eventualno druge.. dok mi ostale fajtamo do zanje sekunde (mozda i preko). Lina kutija prati Ingu uz top manje, nakon nje se Luce s 2 topa i Ivana s pokušajem više.
Nakon proglašenja pobjednika, kako to biva, fešta, koje se sjećamo maglovitije nego tekme
Nedjeljno jutro proteklo je uz malo više kave, malo sporijeg spremanja, doručka u Plodinama i predaje ključeva stana Keziću nakon čega krećemo na beskrajni put za najkišovitiji grad na svijetu.
Hvala našem Leu na svemu! Hvala ekipi zbog kojih su sve naše neslužbene tekme sve bolje i bolje...
Rezultati na...PD Paklenica
Blok joŠ spontanije...U mislima su bili projektići, al kiša na Kvarneru nam uporno planove stavlja na čekanje...tako da resetiranje...grupiranje...Bolji trening od prijateljske tekmice ne postoji. Idemo. Nas 6...3 riječanke, 2 pazinjana i lepoglavčanin. Mislili smo da idemo u novu Fothiju...ahaha...al može i Jankomir. Dakle, stižemo i na Finale. ;)
šta reć osim...prekrasno je za promjenu po ure provest pozdravljajući, ljubeći...ekipu! Baš vas je bilo lijepo vidjeti sve na jednom mjestu. Hvala na odličnom i toplom druženju. Napenjali se jesmo...a nedjelju smo proveli u horizontali...s povremenim jaucima uzrokovanim finom upalicom mišica. Dići ćemo opet...
Rezultati s bodovima i fotkama na PK VERTIKAL
 |
| Lina Kutija :) |
Primjedbe
Objavi komentar