Preskoči na glavni sadržaj

Jedi,pij i penji!

Ideja o penjanju "velikog zida" već mi se godinama mota po glavi, no kako mi frikeri uvijek imamo neke napete osobne  projekte, nikako da nađemo vremena za ostalo. Stoput sam slušao priče o velikoj stijeni a pogotovo o Paklenici. U priču me uveo moj dobar prijatelj Marko Vic Župančić, koji je silno želio da se zajedno okušamo u takvoj vrsti penjanja. Nakon što se prije desetak dana vratio iz Pakle opet se pokrenula priča o dugim smjerovima. Bačena je buba u uho! Priznajem, osjetio sam potrebu za nekom promjenom.. za malim odmakom od svakodnevice, istih penjališta, istih smjerova.. Nisam mislio da će ta promjena izgledati baš ovako ali upravo je spontanost najbolje što se čovjeku može dogoditi! Odluka je pala na brzinu; zamijenim smjenu, nađemo se u 20h kod Konzuma i krećemo! U međuvremenu se javio i Alan Račić Račo, legenda među GSS-ovcima, penjačima, planinarima i pravim bećarima, da ide i on, tj.da će vozit! ;)   Trpamo se u kombi pravi, opremljen kako spada, uvijek spreman za akciju i gas! Stižemo kasno, jedemo obilno i spavamo duugo! Budimo se u 10 i naravno, mijenjamo plan.. Marin Marasović sin Dinkov, od 6 na nogama željno iščekuje da krenemo..Odlučujemo da idemo nas dvojica u novi sektor (sportići naravno) a Marko i Račo će malo kasnije u nešto dugo.. Preskačemo doručak, trk do stijene i penjara! Sektor ko iz snova; do 50 m dugi smjerovi po razvedenim prevjesima.. Podnožje stijene idealno za meditaciju.. Što više reći!? Penjalo se brzo i efikasno (za drugo nije ni bilo vremena). Marin ponavlja 6-ice i 7a+ te probava 7b+ za sljedeći put a ja idem na pogled par 6-ica, 7a+,7b+ te za kraj 7c+ od 50 m! Čista uživancija!
Marko i Račo ulaze u 2 duga smjera..čini mi se oba 6a.. i guštaju do mrklog mraka :)
Navečer jelo by master chef Račo; kiseli kupus s kobasicama+pire! Predobro! I pokoje pivce..zaslužili smo!
Sljedećeg jutra nešto ranije ustajanje (9.30) i priprema za dugi smjer. Odabrali smo Debeli kuk jer je taj dio stijene na suncu gotovo cijeli dan.. Prije početka uslijedila je mala provjera mog (ne)znanja u vezi izrade sidrišta i ostalog..a valjda ću se snać...
Sunce se pojavljuje i krećemo! Marko vodi prvu dužinu, ja drugu a nakon toga i sve ostale do vrha! To mi je i bila želja..  Hvala Markec! :D Koji sat kasnije evo nas na vrhu..Osjećaj fenomenalan! Moj prvi višedužinac je tu..Sedmi kontinent 7b/+ OS!  Stisak ruku i gas dolje! Absajl po mraku! U 17.30 dolazimo u podnožje! Marko mi tada pruža ruku i kaže da je smjer gotov tek kada se siđe! I agree! ;)
Ispunjeni i sretni dolazimo u "bazu" gdje nas dočekuje topli obrok. Račo, legenda si prevelika! TNX!
Ali, ni to nije sve! Kaže, ovo je samo prije puta,da izdržite do moje kuće u Lici..a onda ćemo roštilj! Nakon 45 min stižemo u Sv. Rok, u rezidenciju Račić! Na kaminu vatra gori a meso čeka kraj gradela! Zahvaljujemo se i Alanovim roditeljima na gostoprimstvu i gomili mesine koju smo pojeli kao gladni vukovi!
Po jedna putna i piči doma! Via Fiume! ..a misli još na stijeni..planovi za budućnost već se kuju...

Zaključak: bio je to vikend koji će dugo ostati u dobrom sjećanju! ALE!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜