Preskoči na glavni sadržaj

NugLa

Nakon ispita i svakonednevnih „kad ti misliš doma doć“ pitanja od strane roditelja, dolazim doma na dan, dva... tri. Plan je Baratro u subotu. Promjena planova, Dušići puštaju Maru i mene doma, odlaze na romantičan dejt u Baratro, ovoga puta bez leđobolje, glavobolje i umora. Imaju za burek, nestrpljivo čekam vijesti.


Javljam se Mikcu (neki ga zovu i Dean o.O) da sam doma i da bi penjala. On radi popodne, ali može do 2h. Šugavo vrijeme, idemo na sigurno – Nugla, Vombat. Ukratko zagrijavanje, postavljanje, zategni, moram past, strah me, glupa glava, ne mogu, ne znam, ljuta sam, Bulić je to na ruke prošao, koljeno, peta, krimp po krimp, kopčam top, napokon. Mikac već malo dekoncentriran, smišlja ispiriku zašto kasni na posao, a Vombata ostavlja za drugi put, neće pobjeć. Brzinsko spremanje, dobro da Saxo 4x4 čeka pred šumom. U drugoj jurimo po lokvicama seoskih cesta, provjeravamo je li guma probušena ili samo ne znam vozit i stižemo do Cimosa. Mikac na posao, a ja po sestru i mamu pa opet u Nuglu. Malo niže ovaj put, kod nonića, pozdravit, odmorit, istegnut se za pravo i čekat da se yaSs i Frenks jave.




Neuspjeli seLfi sa sestrom 


Kod None :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.