Preskoči na glavni sadržaj

Bozicnonovogodišnji-buzet-jamming

Penjanje je divno. Taj osjećaj slobode, lakoće i mirnoće koji te ispunjava i jedino o čemu razmišljaš su gibovi koji slijede, a svi problemi, nesigurnosti, strahovi ne postoje. Samo ti, zrak i stijena. A onda, ponekad, zaglibiš u nekim zemaljskim situacijama koje ne pustiš doma, nego ih poneseš sa sobom pod stijenu, u smjer, u ljude oko sebe, tamo gdje im nije vrijeme ni mjesto. Svima ponekad treba pauza. Odmak. Kako fizički, tako i psihički. Od nekih ljudi, nekih stvari, situacija… ništa neobično, pa možda ni vrijedno spomena.. Zapravo je čak i korisno: shvatimo koliko nam je zapravo do nečega stalo, koliko nam nešto (ni)je vrijedno,  a vidimo i kakve ljude imamo uz sebe. Ne znam za vas, ali ja sam se ugodno iznenadila svojima! <3 dosta drame, ovo je blog o penjanju :)

Ove jeseni/zime imali smo uvjete da boli glava, moglo se penjati svuda. A di ti penješ? „maa, meni se ne ide nikud…“ sam napokon promijenila u „ajmo penjat, bit na suncu i uživat!“



Blagdanska :)

Dolazimo iz Rijeke busom, dani su kratki pa nam je najbolja opcija Kompanj. I to Krankenhaus (jer je najbliže :D) ima puno lakih smjerova i Roni nije nikad bio. Krankenhaus it is. Roni nema pravo glasa, ja (Ivana, dalje u tekstu „ja“) sam popela većinu toga nekad u prošlosti (sami klasici!) pa, kao pravo žensko, samo naređujem. Tako je toga dana Roni OS-ao: Krankenhaus 6c+, Legionar i Asylantin (samo je fulao (ilitiga nije me slušao) pa je napravio dvije nove kombinacije oba smjera, 7a kaže) i Energierauber 7b. Neloše upenjavanje.




„Roni, baci taj mobitel, vidiš da me strah, past ću, neću, ali strah me..“ ili nešto slično :D

Onda smo išli dva dana u Ghey sector da izbjegnemo moguće božićne gužve. Nije bilo nikoga, pa ni sunca. Ja sam bila grozna, boljelo me, bi rekli reperi, from the gležanj to the lakat to the prst to the umnjak to the mozak. Društvo za poželit. Uglavnom, Roni je i dalje bio solidan i poslušan pa je OS-ao Il principe di via Pondares 7b, Overgrown 7a i flešao Queen of fall 7a.







Roni šalje selfi mami



Opet dolazimo iz Rijeke, preko Kompanja (nemamo ni di okrenut auto, kamo li parkirat) u Roč. Rock'n'Roč. Roni bio jednom, ali nije penjao, Ivana jednom penjala lani.. taman da fulamo najutabaniji pristup ikad. Ljubav na pogled: pristupa ništa, možeš doć s vlakom, obično nema gužve, sunce te miluje zrakama, sjediš i slušaš ptičice. (da sam bila gđica Grozna ko prošli put u Kompanju vjerojatno bi pisalo „puna mi je torba pijeska, sunce me spržilo, pretoplo mi je i ne vidim bez naočala, stijena je oštra, ima 5 smjerova u križ i sve teško, pod stijenom samo čekam kad ću se skotrljat do glavne ceste, s koje se btw, čuju auti…“, ali nisam :D). Susjedi Slovenci (da su jaki se podrazumijeva u riječi slovenac) se taman zagrijavaju. Roni toga dana penje Damask 7a+ i Rock'n'Roč 7b, oba 2go. A ja, napokon, popenjah smjer. Rock'n'Roč  bejbe. I bilo mi je teško za pop..ludit jer im not a tufa lover+široka siga+male šačice+#srat..! :D




Čekaj da stisnem biceps kao opušteno stanje dok popravljam frizuru..


Drugi dan nismo išli u crkvu pa smo se odlučili zapjevat Hallelujah u Toplicama. Nisam dugo bila (ne treba reć da Roni nije nikad), a ostalo mi je u lijepom sjećanju. Osim pristupa…isplati se kad dođeš gore, ali damn je uzbrdo. Osim nas, dolaze jos dva auta GLASNIH Austrijanaca.. bilo je i sunčano i vjetrovito i dobro.  Roni je popeo Waffengegner i Science friction, oba 7b, oba 2go, ja samo Waffengegner jer u Science friction ne mogu ni uć, doslovno :D




Smo prišli...




I stvaaarno me peče koža. Fotkaj kako me peče, daj




From da hood








Neke fleke na nebu :D

Prije nove godine vratili smo se Rock'n'Roč jer je tamo lijepo i jer je blizu i jer smo mislili da 8a nije 8a nego malo lakše... Došli su ponovno jaki susjedi (Slovenci, jel). Oni su stvarno Nešto popeli: Pinti, čovjek u tajicama, direkt iz Amerike (zapravo Medveje i Brseča) posajtao Pelinkovac 8a i 2go Export Import 8a+. Štefan je uspio u svom naumu, Pelinkovac 8a kao deseti 8a u 2016.,a njegova bolja polovica Petra Damask 7a+ 2go. Pablo the dog popeo je sve! Roni i ja smo samo zgjedali jer su nas fotkali :D






Link na  noro dobre fotke :) Zadnji gibi v 2016

Neki feštaju, a neki zaspe prije 22h 31.12. pa idu 1.1. opet u Rock'n'Roč. Stvarno mi je lijepo tamo. Mogla bi cijeli dan sjedit i zurit u sunce. Alen iz Semići se slaže (prvih sat vremena samo smo ležali i sunčali se, a nismo došli rano i nismo parni  :D) Dolazi i Kaotiko s Pupom (da vidite kako je tek on fulao pristup hahaha). Dok se ja pokušavam ne razbolit, Alen i Kaotiko penju Damask 7a+ 2go. Drugo drugi put :)






Opet smo u Rijeci. Kaotiko javlja da on i Tibor idu na Zijavicu. Ma homo u Kompanj, daj. Ustanovili smo da sam u pms-u pa imam pravo bit miss Grozna danas (ali neću, obećajem). Penjali smo neke novije loode smjerove u Krankenhausu jer smo opet bili malo kasni :D Shine, psihološki hard 7a i Paždroć 6c+. Roni i ja smo Shine z 2. On je Paždroć OS, ja iz 2. (nema Roni pms i još je i dug... #srat). Tibor je posajtao svoj prvi 6a+ Looser :)




Rest day dws Kantrida



Zove me mama da je okrenulo na buru doma.. znam, mama, ooo znam :O

Dan nakon malo jače „pirka“ bura, tražimo sunce i zaklon. Pogađate? Pandora. Hladno. Zagrijavanje na drž-nedaj-neosjetimništa-bolimeodhladnog. Nakon toga je ok. Toliko OK da je Roni odlučio ne penjati više Snoopa, ali ipak je išao đir dok je Naytiri bio zauzet. Navodno je rekao „idem do di dođem, pa kad padnem me spusti..“ (nisam čula ili nisam slušala). I uglavnom, dođe Ace skroz gore i ukopča top. Samo tako (Ne zna ni on kako) i kaže Snoop  Boggy Dog7c+ soft :P i onda mi još baci patiku dole u crnu rupu sopotsku. A za kraj padne u Naytiriju pred kraj detalja. Ništa, moraćemo se vratit! :D




(ipak nije bilo bas tooooliko hladno)

Ja sam sljedeći dan preležala, a Luka Meštrović (sada već poznati poeta) i Roni odlaze nakratko u Dvigrad. Taman da Luka popne Il ritmo parlante 7c, a Roni La fattura 7b. Naravno da ništa nije bilo prepušteno slučajnosti, naime, Luka je taj podvig vješto isplanirao kao poklon svojoj djevojci Lini za rođendan! Ah, ljubav! :D




#stajler

Zadnja nedjelja prije kraja praznika, panika, Pandora. Trudili smo se, ali nismo baš imali ni za burek, a nažalost nije bilo ni Štefana da nas bar fotka kad već visimo.. :D Roni i ja pozdravljamo breka kojemu ne znamo ime, ali je uvijek tamo,  Saxo-Lupoglav-bus-Rijeka.





Ciao zdra'o do nekih sunčanijih dana :)
p.s. ne bi se reklo po fotkama, ali i Roni je penjao (samo neki drže konop i paze dok osiguravaju..! :P) 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜