Preskoči na glavni sadržaj

MeŠtar :)




Silenzio stampa prekinamo eksluzivom bez premca...Meštar je još jednom opravdao titulu...i grijeh bi strašan bio da enerđija ostane u jensovom okruženju. Ale maquina! :D




Napokon i ovaj trenutak! Kako sam i obećao, jednom kada popnem Neoxa otvaram profil kod Jensa u Tambačinom stilu i upisujem samo bitno ;-) Kraj epske borbe mene i nesuđenog prvog 8a koja traje već drugo ljeto, a pokušaje sam prestao brojati nakon 100 valjda. Očito je Lina trebala doći u Buzet da se kockice poslože i da detalj napokon klikne u komadu :-)

Prvi pokušaji išli su u lijevo i trošili kožu k’o jeftinu struju, a onda revolucionarni Ljubin prijedog da se na krimp ide drugom rukom! Slaže se beta i tu počinje borba i pravi pokušaji. Prvi dio robotski i napamet, detalj i onda Štriga do vrha. Zvuči jednostavno, ali pas mater koliko frustracije i tuge u 3 giba. Iako su svi govorili da radije probam Šefku jer će mi više odgovarati, ostajem pri Neoxu koji se pretvara u životni projekt.

Drugi dio revolucije se događa nedavno. Odlučujem Neoxa staviti na čekanje i po preporuci istarskih aseva čekirati Šefku, bombu od linije u režiji jednog jedinog Č.Č.-a. Napaljujem se na novi projekt, a na drugom kraju sektora, s dalekog juga Španjolske direktno pod prevjes koji život znači dolazi dr.sc. Compadre i dešifrira novu betu, radnog imena “Krkanska”. Sine, jedan pokret, ali kakav! Pokret pun tenzije i popucalih tetiva u ramenu! Pod Neoxom delirij! Roni i Medveja locals grizu i daju zadnje atome snage, ali nažalost neuspješno. “Luka, moraš to probati! Ide bez beda!” poviče Roni i nije bilo druge nego navezati se i čačnit’! To je to, Neox je opet u igri!

Slijede dva tjedna minimalnog treninga i maksimalnog maštanja o prolasku detalja, a sve začinjeno poslom i turistima. U međuvremenu stiže mail od Compadrea, gdje saznajem da ga je as stisnuo! Kobna subota dolazi. Slobodan dan, pakiranje stvari kao ciganska karavana, ogrevak, opuštanje, romantika pod svilom i On. U četvrtom pokušaju dana sve se posložilo. Prvi dio do detalja po običaju fluidno i lijepo, dolazak na pothvate odmoran, pred očima hibridno biće koje mijenja oblik ovisno o stanju u glavi. Dok pokušavam smiriti disanje baca na Dalaj Lamu koji pjevuši Calm like a bomb od Rage-a, dok magneziram i french blow-am, a magnezij mi se vraća u lice, pretvara se u čudnu kreaturu nalik na Tonya Montanu. Lijeva ide na krimp i pred očime flešne Moon fingerboard koji je zaslužan za jače prste, hvala Lija :-) gledam sljedeće hvatište, u očima tigar, u nogama klokan. Kreće poludinamik na rame, a kroz glavu prođe filmić s atmosferom iz male sveučilišne dvorane u Njemačkoj gdje dva tipa s fudbalerkom i jedan britanski dirtbag vise na nekim drvenim letvicama. Hvatam rame savršeno, spajam ruke i zanemarujem stopinke i rad nogama. Šalce su tu, detalj je ispod mene. Puštam glas i odlazim u sigu. Do štanda lakše od očekivanog, uz tradicionalnu dramu u zadnjem detaljčiću u ploči nakon kojeg odmaram s osmjehom na licu. Neox je DAOX jebote!!! Što bi rekli Splićani... Guramo granice jebateled!!

Znam da sam nadrobio više gluposti ovdje nego Ljubo i Dave Graham skupa, ali ne planiram više ništa pisati, pa tko hoće neka čita tko neće neka neće!

Hvala svima koji su me zihrali i bodrili u svim pokušajima... ima vas :-)

p.s.
Možda i teži od Alite :-)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜