SPK RirockClimbing

Malo štekamo s vijestima iz prirode pa za početak, evo nešto od utorka do utorka. Tko nema praznike, mora utorkom trčat na faks, pa na bus, pa autom do Pandore :) tako smo Roni i ja, Ivana, utorak utekli prijeko Učke po malo vitamina D. Malo smo bili razmaženi i žalili da nam je pretoplo, ali dan je sve duuuži pa se nešto i popelo kad se sunce skuliralo. Chin Check 7c za mene, hihi. Roni skuplja kilometre u Snoop Boggi Doogu, za drugi put! Srijedom obrnuto – auto – Pandora – bus – faks. (ili gledanje penjačkih filmića u autu dok čekamo bus jer pada kiša i zima nam je). Subotu dogovaramo Medveju, Marko, Mario, Kaotiko i ja, a da nismo još ni svjesni kakvom spektaklu ćemo prisustvovati. Kao što je svima već poznato, Adam Ondra je Istri ovih dana. Isti Adam je u subotu bio u Medveji. Baš taj Adam, nakon zagrijavanja u Stribogu u Marijanovom Dubu :), posajtao je Lovransku Drogu 8a, Outdoorfingerspiler 8c, The Core 8c(+) i redpojntao iz treće naš prvi hrvatski 9a kojem je dao ime M

Predzadnja tekma iRCC-a u disciplini lead održana je ove nedjelje u talijanskom Tarvisiu na kojoj je snage odmjerila naša kadetkinja Lucija Brkić. Luce je na tekmu stigla direktno sa skijališta Cerkno, gdje je pohađala tečaj snowboarda.Asica. Na natjecanju je sudjelovalo ukupno 150 natjecatelja/ica od čega 23 djevojčica u Lucijinoj kategoriji U14. Prvi smjer prolazio je kroz blagi prevjes s povećom sigom, ocjenjen sa 7a, a do topa je stiglo 16 natjecateljica. Drugi se pak smjer, ocjenjen sa 7b, nalazio u ploči te je zbog "zafrknutog" detalja samo 6 natjecateljica uspjelo ukopčati top. Jedna od njih bila je i naša Luce. :) Finalni je smjer ujedno bio i natraktivniji. Postavljači su iskombinirali ploču, prevjes, prečku na rubu stropa i ponovno prevjes za kraj. Jedina natjecateljica koje je uspjela doći do topa je kolegica iz slovenije, Ema Seliškar, ale! Lucija je uspjela doći do prečke i time osvojila odlično treće mjesto. Svaka čast asice!!! Vidimo se u Zagrebu, na zadn

Nismo se ni okrenuli, već predzadnji BLIK. Pa kud brže?! Još samo tjedan dana spavanja i op, fin(ale)! Prošle nedjelje opet smo se svi skupili u Pazinu i opet smo skoro počeli na vrijeme. Druge sezone ćemo se naviknut na novu satnicu, obećajemo ;) Nakon ležernog zagrijavanja, as Pufa pokazao nam je smjerove. Opet nešto novo, nešto divlje - ideš gore pa se vratiš dole pa se još okreneš naglavačke jer je top na ispod ili imaš finger u smjeru i kampusiraš na top…sve samo ne dosadni smjerovi (ništa manje nismo ni očekivali :) Podijelili smo se u dvije grupe po 20min i ajmo! Par izmjena grupa i već smo u zadnjoj, zajedničkoji. Uz dobar trening, odradili smo i kardio jer smo trčali iz smjera u smjer, udah, nisam stigao probati ovaj, izdah,  nisam stigla popenjati onaj… koliko god sati BLIK trajao (a traje), nikad dovoljno vremena, uvijek bi još saaamo malo! Kad su smjerovi tako dobri da ih želiš doma uzet i penjat za tri dana, kad prođe upala svega nakon BLIK-a. Proporcionalno sa vremen

našvrljao sam neki tekst o Dances, kao neki nastavak Demirove priče koja mi je draga.. onako, lagana filozofija, lagana zajebancija i Piratstvo iz Medveje.. kontam si da bi mogao to objaviti ali Rirock blog mi se čini kao jedino mjesto gdje to ima smisla. uglavnom, udahni... Priča o dances ide dalje :) a čini se pretjerano raditi toliko galamu oko toga (ili bilo kojeg drugog) smjera, ali za one koji tu priču "žive" neki smjerovi (p)ostaju nositelji svjetonazora, pogleda na penjanje, pogleda u sebe (nije galama, nije drama, samo dens..). njihova se simboličnost gradi svakim penjačem koji se ispod njih naveže. nakon takvih smjerova lako je ostati bez riječi, ali treba govoriti, treba pisati... zašto? pitam se i sam. moji razlozi uključuju inspiriranost " početkom priče " o Dances kao i Compadreovom kratkom analizom učestalih diskursa na penjalištima. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------