A što se penjalo ovaj vikend?
Subota, Kompanj, Luka, Marko, Zaha, Marina, Filip, Antonio, Dean, ja (Ivana) i ostatak svijeta, od Slovenije do Koreje. Dok Mađari spavaju ispod smjerova, Korejska naveza (po)penjala valjda sve smjerove u centralki, a mi laganini, sunčamo se i čačkamo nešto novo, nešto lanjsko. Lijevo od Grappaquelle zabušen je novi smjer, ocjene Pinki ponki 7a, na kojem smo se izredali, što na fleš, što 2,3go, Luka, Filip, ja i Antonio, kojemu je ovo prvi smjer te ocjene. Ale Tončica! :) Luka još penje svoj staari dug, Heilige Gral 6c+, a Ivana Curfew 7a 2go. Rastanak na parkingu, neki idu na koncert u Trst, neki u Pazin na Maajku, neki do Huma na festival (rekla bi moja mama indijske) industrijske konoplje, a neki doma. Mi (Marko, Luka i Ivana) idemo u Hum, gdje nas čeka preveliki as Darjan Dado Bulić, koji se taman vratio iz Njemačke sa 7A-ovima. Strong! A tek sad kad instalira novi Moonboard u garaži.. :D
Tko je preživio subotnji izlazak, penje i u nedjelju u Kompanju. Realitätsverlust 8a za kraj dana za Suncetižarko, a Luka stari pločar sajta Dianu 6c. Sami klasici! :D
S druge strane Učke, yaSs i Frenki subotu provode u Medveji, koja
je, nažalost, bila mokra. Nedjelju odlaze u uvijek suhu Mišku. Pridružuje im se i svjetski
putnik, magistar Šoić, koji se upravo vratio s Tajlanda i čije ćemo zgode
čitati na blogu uskoro (?)
A neki penju i ponedjeljkom, hihi! Suuuunce, povjetarac i
slobodan dan. Skupljam Ronija na
kolodvoru u Lupoglavu i bezplanski idemo za Buzet.. Kompanj? Čiritež? Zimski?
Pegari? Džoser? Pandora…? Sunce ili ipak hlad?! Slatke muke :)) a ma, idemo u Džoser, probali smo Diabla pred
mjesec dana, sviđa nam se. Zagrijavanje – pregrijavanje. Spuštamo se ispod
famoznog smjera. Prvi ulaz, ok, ne sjećamo se ničega. Drugi, ulaz, pumpa za
pop…, ko će to povezati. Treći ulaz, nimalo obećavajuće, ali Roni suvereno
prolazi detaljčić po detaljčić i za par minuta viče „yeees, yees“ i kopča top. Braaavo! :D „Ajde ajde, uđi dok
se još nisi ohladila“, savjetuje me as i tako ulazim, zbunjeno, bez očekivanja,
bez razmišljanja. Gib za gibom, evo i mene, uzbuđena stojim pred topom, smajl
od uha do uha, srce ko kuća! Tako nekako smo Diablo 7c spustili u noge koje još
i danas bole i nismo mu dali biceps jer treba vozit Saxo koji nema servo do
doma.
 |
| ČajniZ selfi ispod Diabla |
 |
| Da ne bi bilo da nemamo slike iz smjera |
Primjedbe
Objavi komentar