Na plus četrdeset stupnjeva Stalone (Vito) i ja spuštamo se
prema Knezgradu. Lovranci su već tamo, griju stijenu. Na trideset metara vidim
Ninovo zakiseljeno lice, nema svečanog dočeka i pojačanih decibela i vrlo brzo
stvar postaje jasna... umjesto dva nabrijana brusača stijene dočekale su nas dvije
njurgave babe koje su u idućih pola sata iskoristile svaku skužu dostupnu
prosječnom penjaču kako bi opravdao mizeran performans na stijeni taj dan. Kako
to znam? Jer ih i ja često koristim. „Umoran sam“, „Nisam spavao“, „...bem ti
boga u pet ujutro sam se digo“, „Ovako se ne može penjat“, „ Vruće je“, „Trebo sam
doma ostat“, kme kme... Mirisalo je na fail. Očekivanja su bila na minimumu i
sto puta potvrđeno, tada se dešavaju najluđe stvari. Mario ulazi u smjer i do
odmora dolazi na autopilotu. Do sidrišta je možda još kojih 8,9 gibova, sa
zadnjim sanavabič gibom, make or break čitavog smjera. Ja palim fotić, Stalone
telefon, spremni da zabilježimo još jedan let u prazno u zadnjoj četvrtini
utakmice. Zadnji gib, Mario u položaju istom kao i milion puta do tad. I tada
stiže jedan Ninov epski „Daga!!!“ i jedan moj epski „Ajde jebote!!!“ i injekcija adrenalina pogađa ravno u žilu, svi
sustavi se pale. Sidrište se kopča, ljubi se stijena i jedan pobjednički skok u
prazno. Total extreme, 8a. Ale makina.
I to je to. Predstava je gotova. Zastori su spušteni.
Publika se razilazi. Ne baš. Netko ima druge planove. Ne očekujući daljnje
napetosti Stalone odlazi u svoju staru ljubav Kriogeneticu. Ali tamo iza ugla
dopire galama, nešto se dešava, a Božo Sušec otišo na kafu, nema ga da prenosi
utakmicu. S jednim okom na Staloneta, drugim prema jugoistoku pratim razvoj.
Standardni penjački žargon dopire iza ugla, „Ajmo sad“, „Ne daj mu“, „Imaš ga“,
„Spusti ga u noge“, „Ajmo sad do vrha“. Trebalo je još samo čut jedan zli klaunovski
cerek po kopčanju sidrišta.Tako i bi. Nausikaja, 7c. Ale makina.
U momentu euforije, Mario daje svečano obećanje i kaže „Šoki,
imaš gajbu pive od mene“. Sve zabilježeno kamerom, nije bilo druge. Lovranac
reko, Lovranac napravio. Dan je zaključen tamo gdje se ljudi poput nas oduvijek osjećaju
najugodnije, na ulici ispred marketa. Ale!
Magistar Šoić
Magistar Šoić
Primjedbe
Objavi komentar