Kamo i ča? Pazin, Zarečki, Erektusa! Ki? Loparić i ja!
Ponediljak popodne, potok miran, zrak lagan, a Zarečki draži no ikada!
Smjer u koji san se zaljubi još dok je Zarečki služi samo za kupanje, a kako se i nebiš zaljubi, kad ti Marta, File i Frenki, svaki put kad dojdeš na krov, penju baš taj smjer! Stišću detalj u stropiću i onako bez nogu lete zdol samega krova!
Makar smo u ponediljak Erectusa samo počukljali, s osmjehom na licu i detaljem u žepu, vratili smo se u Rijeku!
A onda četvrtak!
Nakon ča smo cijelu srijedu potrošili na dogovaranje, i nakon ča je Roniju (koji je svirija na INmusicu, to asu!) ušla kurijera i nakon ča Yass ni uspjela riješit bejbisitanje, ostali smo opet samo Loparić i ja. Bez konkretnog dogovora di ćemo, krenuli smo.
Loparić predlaže da se zaletimo u Pazin, popenjemo Erectusa, a kasnije odemo do Buzeta u Đosera na 7ice. E pa, riječi ti se pozlatile!
Prije samog čina kratko stajemo na Farmici (njiva familije Sironić, tik do Zarečkega), pozdravljamo majku, oca i brata!
Na zarečki stižemo turbo nabrijani. Ja na brzinu postavljan smjer, a onda Loparić, onako ko iz šale, bez zagrijavanja, skida Erectusa iz prvog pokušaja. A ja, nakon ča san u ponedjeljak 4 puta pao nakon detalja, na samom izlazu iz smjera, konačno prečkan kako spada i stišćem svoj prvi 7b, ujedno najdraži i najljepši smjer do sada!
Nakon Zarečkog pravac Buzet, sektor Đosera.
Đoser prazan, ko da je samo nas čeka! Zagrijavanje u Never mind 6c (Loparic ga je riješi već odavno, a ja ga uz stručne savjete flešan). Kasnije su nam se pridružili i trio Buzećani, dali smo još pokoji pokušaj u Light as Asamushi 7a+ i The boys are back 7a, sve neuspješno, budemo došli ponovo!
Finimo s petkon!
Super šetimana je finila tako da je Bulić posla poruku u četvrtak navečer, da dal bimo šli u petak dat još kakov pokušaj Uraganu 7A+ na Kamenjak! Naravno da bimo!
Bulić stiže iz Pazina s kreš pedon, još skupljamo 2 u štabu na Drenovi i pravac boulderi na Kamenjaku! Akteri Ivana, Bulić i ja, od uzbuđenja zaboravili okinut selfi!
Putem ih sve strašin s ogromnin paukima, koji su veliki ko oni mići breki ča ih ljudi šetaju u rukami! Kad smo došli, nanke njih ni bilo, valjda jer je malo zahladilo pa su se skrili! Sad stvarno nismo imeli nikakove škuže da barem jedan od nas ne popenje!
Kratko smo se zagrijali se u LaMano 5A, Pukotini 5A i Fak-kreativnost 4, a onda krenuli mlatit po onen po ča smo i došli, legendarnen Uraganu 7A+!
Ivana odmah kuži sve! Buliću i meni otkriva noge, tako se već da popenjat! Iz 3. je već bila do rupe, još fale 2 giba, ale asice, Aleks Pučo ti ni ni do kolini!
Bulić, mrcina, turbo nabrijan, stišće ko lud, al fali još gib, gib pol! Past će Uragan u sljedećem dolasku!
Koža je letila na sve kraje, stjena se potila od stiskanja, al nikako povezat smjer! Govori Bulić da je „good friction“ tek pred vecer!
A tako je i bilo, sunce se malo kalalo, „good friction“ je doša i Uragan se stisnu! Eko, to mi je prvi takov boulder, sreća je ogromna, toliko velika da smo Bulić i ja (Ivana se šla vadit), u društvu Fileta, Marte i Nikolića, šli na biru i došli doma u 6 ujutro!
Za kraj, škužajte ča san van zblati blog z domaćin besidama!
Luka S.
Primjedbe
Objavi komentar