SPK RirockClimbing

Dragi naši prijetelji, Rirorckeri Vam od Srca žele da sve ono što osjećate i želite u ovim blagdanskim danima nosite u sebi , za sebe i sve oko Vas...svakog dana u godini and so on :). Samo Ljubav <3 Za sve naše punkere

Nakon kraće pauze, treći BLiK: 20.12.2015. SPK Muntravo, Rovinj. Iz Rijeke krećemo u nešto manjem broju: Loparić, Daniel bez j, Alice, cheerleaderica Katija, Ivana i Cvijetići aka Lina i Luka. Dušići nam bolesni, Petra u božićnom duhu.. a i drugi klubovi dolaze u manjem broju ili uopće ne dolaze.. nadamo se da se sunčaju na stijeni  (Vakula kaže sunce do daljnjeg), a ne leže bolesni!:) Pomalo (ali stvarno pooomalo) smo se skupili, upisali, pogledali smjerove.. i počinjemo. 2 grupe, 20 min, 19 smjerova.. pa na kraju penjemo svi zajedno sat i pol jer nema gužve. Ukratko… Dame: Lina, zagrijana još od Medveje dan prije ;) grabi  10 topova, prvo mjesto i svoju prvu kuglicu za bor :D Do nje, s jednako topova i nekoliko pokušaja više, Ivana druga  i  Martica, sa 7 topova, treća. Naša mlada nada, Alice, 4. sa 6 topova. Bravo! :) PRO muškarci: Marko Suncetižarko s popenjanih 14 smjerova  prvi, Teo Legović (sretan rođendan :D) drugi i LukaM (koji se voli prije BLiKa zagrijati van

“If you can't fly then run,  if you can't run then walk,  if you can't walk then crawl,  but whatever you do you have to keep moving forward.” Martin Luther King Jr.          Koliko god godina penjem, natjecanja nikad nisam doživljavao kao dio osobnog penjačkog iskustva. Iskreno penjati sam počeo relativno kasno i iz nekih drugih motiva. Penjanje s prijateljima u prirodi i radost igre vani uvijek je bilo na prvom mjestu. Stoga, nikad nisam niti pomišljao da bih trenirao  isključivo za natjecanja iako volim trenirati. Ukratko, u tom smislu nikada nisam pronašao izvor motivacije toliko dubok  da bi mi u jednom određenom periodu mogao zamjeniti radost odlaska pod prevjes. Sve do prije otprilike godinu i pol.  Splet okolnosti, kojeg sam negdje duboko u sebi sam iskonstruirao, stvorio je naizgled neopipljivu motivacijsku masu satkanu od želje za opstankom i avanture novog iz koje sam do nedavno crpio energiju potrebnu za esenciju. Za Pokret.   Oni koji su

Lucijin đir po Sloveniji Nakon završenih tekmi za prvenstvo Hrvatske Lucija je uz redovite treninge, kako bi zadržala natjecateljsku formu, nastavila sa natjecanjima na državnim prvenstvima Slovenije po preporuci trenera Urha. Kako naši susjedi kroz godinu imaju 5 težinskih i 3 boulder tekme sa puno natjecatelja bila je to idealna prilika da se stečeno penjačko znanje i iskustvo još dalje brusi na kreativnim i zahtjevnim smjerovima uz jaku konkurenciju. Lucija je nastupala na ukupno četiri tekme a rezultati su sljedeći: 08.11.2015.g. Škofja Loka (lead), 5. mjesto od 23 natjecateljice 21.11.2015.g. Slovenska Bistrica (lead), 6. mjesto od 23 natjecateljice   27.11.2015.g. Kranj (lead), 7. mjesto od 23 natjecateljice             29.11.2015.g. Kranj (boulder), 6. mjesto od 21 natjecateljice Posebno je bila atraktivna montažna boulder stijena postavljena u Kranjskoj dvorani kao i efikasan tajming natjecanja: svi sudionici penju 4 različita bouldera koji se svaki sastoji od

Lina Kutija nam se, nakon pola godine provedene na moru, vratila. Sada za stalno! Preplanuli ten i figura su tu, počastila se i novom frizurom i spremna je za penjanje. Tako smo se Lina i ja, Ivana, nakon što smo odmorile od Blika, zaputile u Kompanj. Dočekala su nas dva auta na parkingu. Kompić bez gužve – volimo! Sunce – volimo! Pristup – paa, preživjele smo! Pospane i usporene, vučemo se kroz smjerove, čačkamo i sunčamo leđa. Lina je popela Dianu 6c, smjer koji je čačnula lanjske zime, dok sam ja njurgava i neodlučna, za promjenu -.- A slobodne smo i sutra, što ne bi ponovile? :D četvrtak krećemo maalo ranije, stižemo na parking prve, sunce nas i opet mazi i pazi, a pristup je i dalje hard. Nema veze, lijepo nam je. Danas je obrnuta situacija, ja sam popela Pilates Line 7b(+), smjer koji sam čačnula prošle zime prije nego sam se bacila pod auto, a Lina je njurgava i neodlučna. Prije povratka u Ri prošle smo u selomojemalo po neke  potrepštine, a mama Vesna napravila je palačinke

Malo kasnimo s izvještajem o Bliku… vani sije sunce i znate već kako to ide :) (Pred)prošle nedjelje otvorili smo 9. sezonu 2015./16. Na boulder stižemo direkt sa stijene i ž(š)alimo se tko je odlučio da ove sezone počinjemo u 14h (jer kao nećemo penjati vani prije tekme). Nije to to ako bar malo ne zalutaš po Rojcu do On Sighta i ne zakasniš bar 10ak min :)  Skupilo se četrdesetak natjecatelja; 11 cura, 5 PRO momka i 21 hobbyja.. tek je počelo, bit će nas joooš :) Osim promjene satnice, novost je i to da smo ograničili zadnju zajedničku seriju na pola sata(možemo i dalje penjati do sutra ujutro, ali se neće bodovati ispenjano) i da se PROevima ne boduje prvih 5 najlakših smjerova  (prejaki su momci i samo stvaraju gužvu :P). Također, naglašeno je da na Blikove „za velike“ ne dolaze djeca jer su za njih organizirani BLIKOVI ZA DJECU na kojima su smjerovi prilagođeni njima i gdje će se sigurno više napenjati i zabaviti :) Od 21 smjera, ispenjano 18.. Frenki as ;)

Ljeto u studenom? Neeeeeeee...samo nam se ne da više penjati u hladu...samo smo goli, crni, bez kože...a neke je oborila sunčanica. Napokon smo dočekali vikend. Od sto kombinacija, svatko na svoju stranu. yaSs i Frenki u Sopot, Ronnie sa Šoićem i Lovrancima prvi puta u Medveju ( i duguje report), Marko i Ivana u Pengare. Kako nam je bilo? Toplo ;) ali su momci svejedno bili efikasni! Roni je očito napravo tour de svi sektori, jer penje Molly Bloom 7a OS, Pirati s Marsa 6c flash...s druge strane Učke Marko Suncetižarko prošetao Pengare: Skitalica  iz 3., Too late 2go i za kraj dana, Never mind flash, sve 7c+ ! Cure se sunčaju i pripremaju teren za drugi dolazak… tako je i bilo. Već u srijedu nakon ranojutarnjeg predavanja trčim (Ivana) na vlak/bus i vraćam se doma. Ide i Roni sa mnom, a u Buzetu skupljamo i Tončija. Idemo u Pengare jer ja tako oću.(Kompromis, jel). Napokon, Non habemus papam 7b+ , iz prve, kad staviš petu, a ne bacaš se ko sivonja. Roniju se sviđa smjer, ali

Pred kojih mjesec i kusur dana otisnuli smo se na još jedan (tko zna koji) đir po Aziji. Posljednji u ovom sastavu za neko vrijeme. A sastav je slijedeći: Kristina, Vito (Stalone) i ja (magistar). Spakirali smo svježu ispod peke sponzorsku opremu užicanu kod Decathlona i krenuli. Ruta Filipini, Laos, Vietnam, Burma, Tajland. Dok smo Filipine ošajcali tek toliko da zaključimo da se na to otočje definitvno treba vratiti, Vietnam je bio prva destinacija gdje smo se malo duže zadržali. Prva penjačka lokacija bio je Cat Ba, malo mjesto u sjevernom Vietnamu za koje smo čuli da ima solidno penjalište i u blizini je poznatog Halong baya.   Penjalište nije nešto radi čega bi se isplatilo eksluzivno potezat toliki put, nema tu onih ludih struktura koje očekuješ kad pomisliš na JI Aziju, ali bilo nam je na ruti, a i poslužilo je taman kao zagrijavanje za penjališta koja nas tek čekaju. Dva, tri dana bilo je sasvim dovoljno da osjetimo temperaturu i vlagu na koju se nećemo priviknuti do samo