Preskoči na glavni sadržaj

Utorak

Skidam se ranije iz bijelog, sterilnog ureda i u“hit'n'run“ stilu kakvog prakticiram već neko vrijeme, jurim za Mošćeničku dragu, Zijavicu, mjesto gdje su neki od nas napravili prve penjačke korake. 
Nakon 3 godine na istom penjalištu obuzima me malo čudan osjećaj, al nije ni vrijeme ni mjesto da sada pričam o tome, al je vrijeme i mjesto da kažem da je..eš mi sve ako put do penjališta nije duži i teži nego što je bio prije 3 godine. Il sam ja stariji. Ne znam.  
Taman mojim dolaskom sunce zašlo za stijenu. Na penjalištu su Petra, fizičarka Ivana i domorodac Mario. Domorodac je unatrag nekoliko posljednjih tjedana počistio zadnji izazov na penjalištu, njemu je danas dan za trening. Ja sam pak danas ovdje da opipam najveću guzicu u sektoru (nije Petrina)- Giant S 7c. Par ulaza, ostavljam smjer za drugu priliku. Mario postavlja smjer, ponavlja smjer i ponavlja usput i One hand show (7a)- dobar trening. Petra u This is not America (6b)- ide sjajno, ide moćno, ide nikad bolje- i pada u detalju. Al zato penje smjer ocjene 6c kojemu ne znam ime. Sjajna istrijanka Ivana opet briljira- Sam svoj majstor (7a+) iz drugog pokušaja, što bi se reklo- na pogled iz druge. Vrlo dobro. Sa zadnjim zrakama sunca pakung, idemo doma. Idući posjet neće čekati 3 godine. Adio.
Magistar.


Iz arhive...Demir u Giant S

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.