Dances of resistance

Projekti naši...

Ocijene nas razdvajaju.

Smjerovi nas zbližuju.     

Projekti pak, nas čine intimnima.

D.

Romanitka priče.

 Trenuci kada oči zasvijtele, a riječi po potrebi nabreknu poput Gojanice na HTVu i

Trenuci  kada  priča sugovorniku lagano otvara usnicu pa  mu sjedne na onaj mali nevidljivi mostić između dvije polutke tvoreći onaj izraz lica u bajkama nazvan – čudoosmjeh.

Neprocijenjivo:)

.......

Nažalost Sve ju rjeđe srećem. Filozofija i debata već odavno ne sjede podno prevjesa.

Opisi doživljaja satkani od  lucidnosti analgije , čari poredbi , maštovotosti personifikacije i iskrenost zaključaka s kojima na kraju dana ostajemo zamađijani  pogledima  uprtim prema tankoj liniji  spajanja negativnog  kuta i vječnog zena, nažalost mojem uhu danas jesu rijetkost.

Sve je manje,sve je manje ..pjevam..

Naš martix priče  je odavno nagrižen (ako smo ga ikad, kolektivno, imali.)

Usta kao da nam postanu kruta veće istog trenutka kada izađemo, prokoračimo tu metričku liniju i odemo u nepoznato,  tamo gdje pravac nije najnužnije i najkraći put između točke A i B.

Van krutosti broja  i tehničkih specifikacija kuta, polica i ostalih elemenata više se neosjećamosigurno.

Niti slušano.

Jer umara , pumpa, al ne podlaktice.

Lakše komuniciramo kada ispitujemo i mjerimo težinu, snagu, odnos, duljnu i  visinu, spektar, krak i silu.

Skupljamo metriku da bi ju kasnije materijalizirali.

Utilizirali pa se poređivali.

Čini mi se ponekad da sam počeo penjati radi kompleksa jer nisam upisao strojarski fakultet.

Sve oko mene inženjeri.

Pitam gdje su nestali umjetnici stijene i poete.

Oni koji na stijeni prvo vide pokrete i siluete a tek onda ocjene i bete.

Oni kojima je

Projekt Pokret - mjerna jedinica za život

...

Projekt nije smjer, nema broja, nema ocijene (iako mu je prikačena).

Projekt nije najnužnije i najteže.

Projekt nije must ni first ni second go. Nije ego.

Projekt je osobni učitelj personalni đizus, manifestiran u Pokretu.

...

Za  Projekt ne trebaš formu.

Projekt kreira formu.

...

Iako to često radimo te nažolst biramo, Projekt se ne bira on dolazi k nama.

Kao svaka nova knjiga.

Osjetimo ga  gledajući prema gore... osjetima poziv ali kao po defoultu često ga ignoriramo jer se baš u tom trenutku to ne slaže s našim zemaljskim planovima.

Ostajanje u zoni sigurnog/metričkog najveće je nenasilno postignuće zapadne civilizacije u kontroli i porobljavanju individue..zaključujem.

....

Projekt nas poznaje, odavno zna naše mane...

Kao nijemi mudrac čeka da prenese znanje ..Majku Sofiju.

Bez greške.Jedino što trebaš jest slušati. Poziv.

Tada..

Ako si nesiguran dobit češ lekciju balansa u pločiako ti fali snage pogled će se zaustavit na sigi u negativnom kutu.

Tada u tom trentuku zastani,  nasmij se, ne obaziri se, na nikog i ništa

Navuci osmjeh i penje i reci ja idem u ovu liniju.

Jer ...i opet se nasmij..

Pa nam reci

Imam feeling i ništa više.

Ale!

P.S. Ukratko Dances kroz dvje prizme....

Dances of Resistance

Priča	Metrika
Dances je Projekt.	Linija u Medveji,50 m,pločetina,boulder detalji, ocjena cca cca
Projekt ostanka s Vama.	A ono, čini se dugo, zabušio ga 2009 počeo ga penjat 2013 po dolascima doma ...
Projekt pronalska životnog flowa u zadnjih 6 godina.	A ono, imo sam jednu betu na ljevo pa kasnije skužio desno... dugi gibovi
Projekt motivacije i ustrajnosti.	Trebas čekat uvijete.
Projekt  promjene unutarnjeg balanasa i odnosa snaga i slabosti.	Sve ti je balans + tenzija na male.
Projekt razumijevanja mana.	Stisneš  i to je to.
Projekt razgradnje meteža kad uporišta nema.	Trebaš imat malo tvrđe penje.

 

Čuvar Medveje