Preskoči na glavni sadržaj

VELIKA VIJEST ZA RIJEČKO PENJANJE

Danas se desila velika stvar za riječku penjačku scenu. ZAVARENA SU ULAZNA VRATA OD BOLDERA. Zajedničkim naporima Marka i Šoića vrata su ponovno stavljena u funkciju, te se slobodno može kazati da su stvari napokon vraćene u normalu. Prepreka je bilo mnogo i ovo sigurno nije mjesto na kojem bi opisivali sve probleme koje smo imali. Ali, bez imalo pretjerivanja, radi se o pothvatu vrijednom divljenja. Radi se o pothvatu u kojem je najmanja greška značila neuspjeh, a ni fizičke ozljede nisu bile isključene. Istina, bez malo sreće, ovakvo što ne bi bilo moguće. Akcija je pokrenuta u kasnim popodnevnim satima i trajala je, bez zajebancije, ne manje od 45 minuta. Marko je vario, a ja sam držao vrata. Marko je solidno vario, al ja sam perfektno držao vrata, bez i jedne jedine greške, osim kad sam malo pomako vrata nogom, a Marko je reko: "jesi ih pomako, jesi". Zajedničkim naporima stvar je ispravljena i privedena kraju  bez i jedne ljudske žrtve. Valja napomenuti da su vrata na početku malo škripala, ali sada više ne škripe.
Nećemo dugo spavati na lovorikama, već se kuju novi planovi. Konkretno, radi se o ideji postavljanja četvrtih vrata u klubu jer smo procijenili da troja vrata jednostavno nisu dovoljna. Kako bi Georg W. Bush rekao: "sigurnost nema cijenu.".
U narednim danima možemo očekivati daljnje vijesti vezane uz ovaj poduhvat, intervjue sa protagonistima i slična sranja.
BRAVO LEGENDE!!!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g...

HC style

Nakon zasluženog odmora u odličnom društvu asa Perka i družice...u nedjelju ipak penjara. Par poziva i poruka...tko gdje što...Sunce i debelih 25 stupnjeva...(feels like 30) nam malo kvare planove...Đoser je već ujutro bio zauzet, jedini hlad sa suhim smjerovima u okolici...U Kompanju je dan prije bila pržiona...Medveju je smočilo...FrenKS predlaže HC...nabrijan već mjesecima, jedva je dočekao da ljeto završi da malo čačne... Ivana i yaSs također Za...znatiželja je zeznuta stvar ;) Penjalište se nalazi uz samu cestu, dakle pristupa nema. Malo smo bili zbunjeni zbog svari..jer se može komotno sve pustiti u autu, na autu...svi ti plusići...nešto traže zauzvrat. Balans je u teksturi stijene, siromašnim hvatištima i nogama koji daju prelude položaje tijela i kombinacije gibova...Kako sam Bečko kaže...penjalište  zahtijeva maksimalnu kreativnost! Slažemo se! Pa je tako i samo zagrijavanje drugačije... najlakši smjer na penjalištu je navodni 7a+...Ako si kraći skač...