Preskoči na glavni sadržaj

VELIKA VIJEST ZA RIJEČKO PENJANJE

Danas se desila velika stvar za riječku penjačku scenu. ZAVARENA SU ULAZNA VRATA OD BOLDERA. Zajedničkim naporima Marka i Šoića vrata su ponovno stavljena u funkciju, te se slobodno može kazati da su stvari napokon vraćene u normalu. Prepreka je bilo mnogo i ovo sigurno nije mjesto na kojem bi opisivali sve probleme koje smo imali. Ali, bez imalo pretjerivanja, radi se o pothvatu vrijednom divljenja. Radi se o pothvatu u kojem je najmanja greška značila neuspjeh, a ni fizičke ozljede nisu bile isključene. Istina, bez malo sreće, ovakvo što ne bi bilo moguće. Akcija je pokrenuta u kasnim popodnevnim satima i trajala je, bez zajebancije, ne manje od 45 minuta. Marko je vario, a ja sam držao vrata. Marko je solidno vario, al ja sam perfektno držao vrata, bez i jedne jedine greške, osim kad sam malo pomako vrata nogom, a Marko je reko: "jesi ih pomako, jesi". Zajedničkim naporima stvar je ispravljena i privedena kraju  bez i jedne ljudske žrtve. Valja napomenuti da su vrata na početku malo škripala, ali sada više ne škripe.
Nećemo dugo spavati na lovorikama, već se kuju novi planovi. Konkretno, radi se o ideji postavljanja četvrtih vrata u klubu jer smo procijenili da troja vrata jednostavno nisu dovoljna. Kako bi Georg W. Bush rekao: "sigurnost nema cijenu.".
U narednim danima možemo očekivati daljnje vijesti vezane uz ovaj poduhvat, intervjue sa protagonistima i slična sranja.
BRAVO LEGENDE!!!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.