stari njuZz...al na čekanju za prijevod zbog tehnikalijaa..
bili smo u rodilištu kad ga je Ondra popeo...tako da smo taj prijevod prekrižili...a i ruku na srce...Sharma je Sharma ;) i nikada nije kasno za par riječi o njemu...i 2. 9b+ na svijetu...
11.9.2008....popevši "Jumbo love"...Chris Sharma postaje prvi penjač na svijetu s ocjenom 9b...5 godina je prošlo do novog podizanja letvice, nedugo nakon Ondrinog uspona, postaje drugi penjač na svijetu s 9b+...
Razgovor s Chrisom...Desnivel.com
"Pet godina, s 9b na 9b+...napredak koji je zahtijevao puno rada i truda..."
Tih pet godina puno sam radio, trudio se, tražio najbolje linije, opremao ih te sazrijevao kao osoba i penjač...uspjeti u tome bilo je poprilično teško, možda sam i prijemogao popeti smjer te ocjene, ali sam pronalazak linije, opremanje, motivacija i vjera u sebe samoga...bio je to dug, težak i jako važan put za mene.
"Opremio sam smjer prije 4 godine misleći da će bit moguć...za neke buduće generacije..."
Sjer sam probao čim sam ga zabušio...pokreti su bili luđački, neljudski...Jako sitna hvatišta, nikako moj stil...Znao sam da je linija moguća, ali za neke buduće generacije, mislio sam...Nisam se vidio na sidrištu. No zajedničko projektiranje s Ondrom pomoglo nam je obojci da nađemo motivaciju, napravimo gibove...
"Godinu dana a muerte fokusaa..."
Prije nekih godinu dana sam shvatio da ga mogu popeti. Počeo sam s ozbiljnijm pokušajima u Siječnju ili Veljaći ...mjesec dana poslije...posvetio sam mu se a muerte i zbilja, cijela godina je bila posvećena tom projektu..sve ostalo ostavio sam postrani. Povezao sam donji dio (najteži) nekih 5 puta padajući pri vrhu, uvijek zbog neke sitnice, onda bi se dogodilo da cijeli mjesec ne mogu povezati donji....Počelo me to brinuti jer više nisam bio siguran da li ću ponovno uspjeti povezati taj donji dio s boulder detaljem, doći do gornjeg koji je 8c+...
"Najteži smjer do sada..."
Volio bi sada probati First roud first minute (9b, Margalef)...jer sam mu dao toliko pokušaja da sam izgubio predodžbu o težini...bio je to najteži smjer do tada, ali La dura dura je svakako najkompliciranija...
"Znao sam da sam blizu, ali polako se bližio kraj sezone, postajalo je sve toplije..."
Odavno sam izgubio broj pokušaja u La duri duri. Nisam ni vjerovao da mi je smjer moguć, jednostavno se činio pretežak, no projektiranje s Ondrom me još više motiviralo i zajedno smo uspjeli napraviti pokrete iako, svaki na svoj način.
Znao sam da ga imam, da sam blizu, ali već smo debelo ušli u proljeće, a temperatura je rasla što je donosilo oluje i kišu. Ostalo mi je par tjedana, eventualno mjesec dana penjanja s dobrim uvjetima. Svakim se danom danom osjećao rast temperature a s tim pritiskom bilo je sve teže penjati.
"Pao sam u prvoj polovici smjera i pomislio da ga možda i neću moć popeti.."
Na dan kad sam ga popeo, pao sam u prvom dijelu smjera i kroz glavu mi je prošla misao..."opet ću pasti i ponovno propustiti priliku..." Bio sam jako blizu da popnem smje. Par dana prije sam padao na vrhu, svaki put zbog neke druge gluposti, sitnice kao klizanje s nožišta na dijelu na kojem smjer nije ni težak.
Pomislio sam da sam možda izgubio priliku da ponovno dođem do vrha...
Imamo sam jako dobar osjećaj, i ipak sam pao. Takve stvari se znaju događati u tim smjerovima, možeš se odlično osjećati i padati zbog uvijek različitih stvari. Ali uspio sam povezati donji dio, nisam griješio u gornjem dijelu i ukopčao sam sidrište.
"Adam Ondra je zaslužio biti prvi..."
Jako poštujem Adama i zbilja mi je drago da je on prvi. Oslobodio me pritiska, a projektitranje s njim je za mene nevjerojatno iskustvo. Gotovo sam napustio, zaboravio projekt i upravo ga je Adam vratio u stvarnost. Upravo je on odlučio zagristi i potruditi se do kraja i to me inspiriralo. Bio je to zajednički poduhvat. Naravno da sam ja taj koji je imao viziju i zabušio liniju, ali on je imao viziju da je moguća, da ne ostaje kao projekt za slijedeće generacije.
Kad je Ondra popeo smjer, cilj je postao vrlo osoban. Više nisam razmišljao o FA-u ni što drugi misle ili govore, očekuju. Potraga je bila moja, samo moja. Da bi uspjeli, morate i željeti. Ne treba vam nijedan drugi razlog. Na kraju bila je to privatna, osobna priča. Potrudio sam se i opremio ga i do nedavno mislio da je za mene nemoguć. Zbog toga sam sretan, jer sam uspio.
"Ondra i ja imamo isti raspon ruku...i dva potpuno različita stila ..."
Ipak, u La dura duri jedini različiti u načinu penjanja su različiti pokreti na nožištima u donjem dijelu.
"Razdoblje čestih putovanja što me onemogućilo da se potpuno posvetim smjeru..."
Od kolovoza sam do siječnja bio sam u Španjolskoj, potpuno posvećen projektu, no poslovne obaveze su me odvele na par putovanja, dva u SAD, jedan u Rusiju,...Bio sam i zabrinut jer sam se bojao da ću propustiti priliku, ali poslovne obaveze su bile neodgodive. Zatim sam uspio izdvojiti jedan cijeli tjedan za smjer, i posao me opet "odvukao" od projekta. Na kraju, možda mi je i dobro došlo jer sam se vratio svjež i motiviran.
"Sad slijedi odmor, pokoji dugi smjer, pa Margalef..."
Iako imam već neke projekte koji su težinom blizu La dura duri, malo ću se konačno opustiti, penjati neki dugi smjer, probati neke projekte u Margalefu...i vidjeti kako ide. Sretan sam jer sam se riješio očekivanja i sada mogu penjati kako meni paše.
"Jako bitno..."
Radi se zapravo o skoro 5 godina koje su prošle do novog dizanja letvice. Ovaj uspjeh puno mi znači. Puno uloženog za postizanje penjačkog sna. Naravno da ocjena nije najvažnija, ali je cilj, popeti nešto teško i zato je ovaj uspjeh jako važan za mene i moj penjački napredak.
aLe frajerrrr
bili smo u rodilištu kad ga je Ondra popeo...tako da smo taj prijevod prekrižili...a i ruku na srce...Sharma je Sharma ;) i nikada nije kasno za par riječi o njemu...i 2. 9b+ na svijetu...
11.9.2008....popevši "Jumbo love"...Chris Sharma postaje prvi penjač na svijetu s ocjenom 9b...5 godina je prošlo do novog podizanja letvice, nedugo nakon Ondrinog uspona, postaje drugi penjač na svijetu s 9b+...
Razgovor s Chrisom...Desnivel.com
"Pet godina, s 9b na 9b+...napredak koji je zahtijevao puno rada i truda..."
Tih pet godina puno sam radio, trudio se, tražio najbolje linije, opremao ih te sazrijevao kao osoba i penjač...uspjeti u tome bilo je poprilično teško, možda sam i prijemogao popeti smjer te ocjene, ali sam pronalazak linije, opremanje, motivacija i vjera u sebe samoga...bio je to dug, težak i jako važan put za mene.
"Opremio sam smjer prije 4 godine misleći da će bit moguć...za neke buduće generacije..."
Sjer sam probao čim sam ga zabušio...pokreti su bili luđački, neljudski...Jako sitna hvatišta, nikako moj stil...Znao sam da je linija moguća, ali za neke buduće generacije, mislio sam...Nisam se vidio na sidrištu. No zajedničko projektiranje s Ondrom pomoglo nam je obojci da nađemo motivaciju, napravimo gibove...
"Godinu dana a muerte fokusaa..."
Prije nekih godinu dana sam shvatio da ga mogu popeti. Počeo sam s ozbiljnijm pokušajima u Siječnju ili Veljaći ...mjesec dana poslije...posvetio sam mu se a muerte i zbilja, cijela godina je bila posvećena tom projektu..sve ostalo ostavio sam postrani. Povezao sam donji dio (najteži) nekih 5 puta padajući pri vrhu, uvijek zbog neke sitnice, onda bi se dogodilo da cijeli mjesec ne mogu povezati donji....Počelo me to brinuti jer više nisam bio siguran da li ću ponovno uspjeti povezati taj donji dio s boulder detaljem, doći do gornjeg koji je 8c+...
"Najteži smjer do sada..."
Volio bi sada probati First roud first minute (9b, Margalef)...jer sam mu dao toliko pokušaja da sam izgubio predodžbu o težini...bio je to najteži smjer do tada, ali La dura dura je svakako najkompliciranija...
"Znao sam da sam blizu, ali polako se bližio kraj sezone, postajalo je sve toplije..."
Odavno sam izgubio broj pokušaja u La duri duri. Nisam ni vjerovao da mi je smjer moguć, jednostavno se činio pretežak, no projektiranje s Ondrom me još više motiviralo i zajedno smo uspjeli napraviti pokrete iako, svaki na svoj način.
Znao sam da ga imam, da sam blizu, ali već smo debelo ušli u proljeće, a temperatura je rasla što je donosilo oluje i kišu. Ostalo mi je par tjedana, eventualno mjesec dana penjanja s dobrim uvjetima. Svakim se danom danom osjećao rast temperature a s tim pritiskom bilo je sve teže penjati.
"Pao sam u prvoj polovici smjera i pomislio da ga možda i neću moć popeti.."
Na dan kad sam ga popeo, pao sam u prvom dijelu smjera i kroz glavu mi je prošla misao..."opet ću pasti i ponovno propustiti priliku..." Bio sam jako blizu da popnem smje. Par dana prije sam padao na vrhu, svaki put zbog neke druge gluposti, sitnice kao klizanje s nožišta na dijelu na kojem smjer nije ni težak.
Pomislio sam da sam možda izgubio priliku da ponovno dođem do vrha...
Imamo sam jako dobar osjećaj, i ipak sam pao. Takve stvari se znaju događati u tim smjerovima, možeš se odlično osjećati i padati zbog uvijek različitih stvari. Ali uspio sam povezati donji dio, nisam griješio u gornjem dijelu i ukopčao sam sidrište.
"Adam Ondra je zaslužio biti prvi..."
Jako poštujem Adama i zbilja mi je drago da je on prvi. Oslobodio me pritiska, a projektitranje s njim je za mene nevjerojatno iskustvo. Gotovo sam napustio, zaboravio projekt i upravo ga je Adam vratio u stvarnost. Upravo je on odlučio zagristi i potruditi se do kraja i to me inspiriralo. Bio je to zajednički poduhvat. Naravno da sam ja taj koji je imao viziju i zabušio liniju, ali on je imao viziju da je moguća, da ne ostaje kao projekt za slijedeće generacije.
Kad je Ondra popeo smjer, cilj je postao vrlo osoban. Više nisam razmišljao o FA-u ni što drugi misle ili govore, očekuju. Potraga je bila moja, samo moja. Da bi uspjeli, morate i željeti. Ne treba vam nijedan drugi razlog. Na kraju bila je to privatna, osobna priča. Potrudio sam se i opremio ga i do nedavno mislio da je za mene nemoguć. Zbog toga sam sretan, jer sam uspio.
"Ondra i ja imamo isti raspon ruku...i dva potpuno različita stila ..."
Ipak, u La dura duri jedini različiti u načinu penjanja su različiti pokreti na nožištima u donjem dijelu.
"Razdoblje čestih putovanja što me onemogućilo da se potpuno posvetim smjeru..."
Od kolovoza sam do siječnja bio sam u Španjolskoj, potpuno posvećen projektu, no poslovne obaveze su me odvele na par putovanja, dva u SAD, jedan u Rusiju,...Bio sam i zabrinut jer sam se bojao da ću propustiti priliku, ali poslovne obaveze su bile neodgodive. Zatim sam uspio izdvojiti jedan cijeli tjedan za smjer, i posao me opet "odvukao" od projekta. Na kraju, možda mi je i dobro došlo jer sam se vratio svjež i motiviran.
"Sad slijedi odmor, pokoji dugi smjer, pa Margalef..."
Iako imam već neke projekte koji su težinom blizu La dura duri, malo ću se konačno opustiti, penjati neki dugi smjer, probati neke projekte u Margalefu...i vidjeti kako ide. Sretan sam jer sam se riješio očekivanja i sada mogu penjati kako meni paše.
"Jako bitno..."
Radi se zapravo o skoro 5 godina koje su prošle do novog dizanja letvice. Ovaj uspjeh puno mi znači. Puno uloženog za postizanje penjačkog sna. Naravno da ocjena nije najvažnija, ali je cilj, popeti nešto teško i zato je ovaj uspjeh jako važan za mene i moj penjački napredak.
aLe frajerrrr
Primjedbe
Objavi komentar