Vijesti s Juga

Evo me.Na Jugu.U Cadizu. Pa reko da dam koju pikanteriju.......

Povratak u Tarifu.
Nije dugo trebalo da se opet spakiramo (Araceli i ja ), upalimo našu vjernu makinu (Azul Tormenta - Plava oluja:) i krenemo put Tarife (San Bartolo) zadnje punte Starog kontineta. Mjesto na kojem sam prvi puta dotaknuo stijenu u Španjolskoj. Mjesto gdje se sa sidrišta vide dva kontinenta ( rekli bi neki dalmatinci u Španiji j ...s poništre se vidi Maroko jubim te u oko , piva flameneco ispo volta opija se i Đon Travolta ) i dva mora ( Atlantic i naš Mediteran:).
Penjališe se nalazi tik do uspavanog seoca San Bartolo na području istoimenog Parka prirode. Iznad svjetski poznate plaže La Bolonia, koja je u surferskom svijetu znači ono što i kao nama Font, El Chorro ili Medveja, razbacani leže desci sektora.
Stijena je čarobna .Drugačija. Crveni pješčenjak kao sladoled od karamele.
Pri dolasku na penjalište nije neobično vidjeti magarce, ovčice i konje kako lijeno tapkaju po polucesti i nezainteresirano ignoriaju zvuk trube auta i kombija podjednako usporenih penjača i surfera. Život ovdje je toliko spor da se fjaka na Visu u danima ljetne žege može smatrati pravom žurbom. Istina je kad kažemo da je na nekim mjestima vrijeme jednostavno stalo (ili nije ni uopće krenulo;) . Ovdje Španjolska izgleda isto kao prije 100 ili 200 godina. Da završim uvod u stihu pjevušim....

Ljudi ovdje kao da nemaju pojma o svjetskoj krizi.

Život im je izzy,

Dok gledaju ocean kako im preko vjeđa klizi....

Eukaliptusi, Mile i Znak
Previše emocija taj dan....pejzaž kojeg sam skoro pa zaboravio, suhi zrak Zemlje juga pomješan sa soli Atlantika nošena leventom tako me neodoljivo vraća u dane 2010/11 kad sam ovdje bio lokalac zvan El Croata :) . To su bili dani, reko bi ĐonVejn :).
Tih dana većinom sam penjao u sektoru Mosaico gdje sam popeo svoje prve smjerove uključujući i svoj prvi španjolski 8a Saratogu. Svoj zadnji izlet pamtim po ulasku u jedan od najuđih smjerova koje sam ikad probao Moby Dick 8a+ ...10 metarska bolder ludara. Rekao sam si Compadre...jednog dan...jednog dan....mmmm
Na sreću život mi opet dade priliku da živim u ovom čarobnom kutku naše planete i naravno da se vratim po Mobya koji je ostao u meni kao motivacija za dalje.
.... al Mile Skretničar (onaj koji radi na ravnoteži među zvijezdama) nije mislio baš tako.
Naime u području Parka gdje se nalazi istoimeni sektor rastu (sad već su rasli:) eukaliptusi (vitkovisoka stabl, alohtona u ovom području) pa su se lokal-ekolozi sjetili, da nakon 50 godina, posjeku oveću šumu tih lijepih stabala koja su nam stvarala toliko potreban hlad.
I sad Compadre se misli ...ti dođeš, a eukaliptusi odu....pa za nevjerovat:)
Kako je trenutno ovdje nekih 24-25 u hladu možete mislit sta je na suncu.....

Sjedim jedno deset minuta pa se mislim.Mile što mi to radiš..kunem u sebi......znam, ima još dosta sektora okolo međutim sve su pretežno ploče ....ploče..ploče..ploče!!!??? .pa mi klikne pa se ustanem i kriknem Mileeeee fala!!!! To je ZNAK!....imaš pravo moram penjati ploče ne jednu ne dve nego SVE jer čeka me Dances da da Dances of Resistance ....50 metarski monument u Lovranskoj drazi koji sam zabušio još 2009.... ploča svih ploča.....(o tome ću jednom u detalje...:)

I onda ko iz topa Navučem osmjeh, prihvatim stanje i krenem.....
A Moby???.....rekla bi ti Nera K. " Compadre ima u Boga dana".....doći će ...i to.znam!

Gas u Sektor Habitacion (Soba) po prve ploče nakon velja če i Marulianusa 8a (Marjan) al sada s ciljem dobit sigurnost u nogama i snagu u prstima.......
Put je opet tu!Život je lijep!

Na kraju...
Penjanje smo završili na plaži ...naravno!

Evo par slika i Hasta la proxima!
El Compadre