Preskoči na glavni sadržaj

I rirockeri penju dužince

Kako je i obećao, Fak je zadnje tečajce odlučio odvesti u Paklenicu, no to se zbog šarolikosti naših aktivnosti pokazalo kao težak zadatak. Jedni u Grčkoj, drugi u obavezama, treći u oblacima: od tečajaca samo jedan (!).
:) Nema veze. Dovoljno da se krene :).
Tako smo u petak 21.9. u Paklenicu krenuli s Fakovim betmobilom u formaciji Fak, Pucić, Slavko S Raba i ja, Draganče.

Pucku i meni prvi puta /u Paklenicu mislim/ :), uzbuđenju nema kraja. Stižemo kasno navečer, dižemo šator na terasici zatvorenog sezonskog kafića i spavanac; dizanje po vojnički u pola 6 i pravac stijena. Navezi, Slavko S Raba i Pucko, Fak i ja.

Već su se doživljaji slegli pa neću sada u detalje pričati, ali defiitivno odličan osjećaj penjati nešto tako visoko po prvi put.. Rezultat je bila upala drugog dana i preko 400 metara u džepu :).
Drugi dan Fak i ja smo penjali nešto lakšim tempom s obzirom na moje stanje, ali smo umjesto tijela vježbali um tako da smo po Fakovom nahođenju zadnje penjali Nosoroga, u tenisicama. Ne moram ni pričati koliko sam se psihizirao, izvrsna terapija za zaboraviti sve probleme u životu :D. Pametnome dosta.
Da više ne davim starom vijesti, još nekoliko fotki za arhivu i gledat dalje kako ponoviti ovaj izlet.
Tečajci, može vam biti žao!

Sumasumarum.

Dan jedan:
Centralni kamin, Danaja: svi
iz Danaje dalje Brid za veliki čekić: F&D

Dan dva:
Brahmov smjer: SSR&P
Celjski stup, Nosorog: F&D













Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.