Preskoči na glavni sadržaj

I rirockeri penju dužince

Kako je i obećao, Fak je zadnje tečajce odlučio odvesti u Paklenicu, no to se zbog šarolikosti naših aktivnosti pokazalo kao težak zadatak. Jedni u Grčkoj, drugi u obavezama, treći u oblacima: od tečajaca samo jedan (!).
:) Nema veze. Dovoljno da se krene :).
Tako smo u petak 21.9. u Paklenicu krenuli s Fakovim betmobilom u formaciji Fak, Pucić, Slavko S Raba i ja, Draganče.

Pucku i meni prvi puta /u Paklenicu mislim/ :), uzbuđenju nema kraja. Stižemo kasno navečer, dižemo šator na terasici zatvorenog sezonskog kafića i spavanac; dizanje po vojnički u pola 6 i pravac stijena. Navezi, Slavko S Raba i Pucko, Fak i ja.

Već su se doživljaji slegli pa neću sada u detalje pričati, ali defiitivno odličan osjećaj penjati nešto tako visoko po prvi put.. Rezultat je bila upala drugog dana i preko 400 metara u džepu :).
Drugi dan Fak i ja smo penjali nešto lakšim tempom s obzirom na moje stanje, ali smo umjesto tijela vježbali um tako da smo po Fakovom nahođenju zadnje penjali Nosoroga, u tenisicama. Ne moram ni pričati koliko sam se psihizirao, izvrsna terapija za zaboraviti sve probleme u životu :D. Pametnome dosta.
Da više ne davim starom vijesti, još nekoliko fotki za arhivu i gledat dalje kako ponoviti ovaj izlet.
Tečajci, može vam biti žao!

Sumasumarum.

Dan jedan:
Centralni kamin, Danaja: svi
iz Danaje dalje Brid za veliki čekić: F&D

Dan dva:
Brahmov smjer: SSR&P
Celjski stup, Nosorog: F&D













Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g...

HC style

Nakon zasluženog odmora u odličnom društvu asa Perka i družice...u nedjelju ipak penjara. Par poziva i poruka...tko gdje što...Sunce i debelih 25 stupnjeva...(feels like 30) nam malo kvare planove...Đoser je već ujutro bio zauzet, jedini hlad sa suhim smjerovima u okolici...U Kompanju je dan prije bila pržiona...Medveju je smočilo...FrenKS predlaže HC...nabrijan već mjesecima, jedva je dočekao da ljeto završi da malo čačne... Ivana i yaSs također Za...znatiželja je zeznuta stvar ;) Penjalište se nalazi uz samu cestu, dakle pristupa nema. Malo smo bili zbunjeni zbog svari..jer se može komotno sve pustiti u autu, na autu...svi ti plusići...nešto traže zauzvrat. Balans je u teksturi stijene, siromašnim hvatištima i nogama koji daju prelude položaje tijela i kombinacije gibova...Kako sam Bečko kaže...penjalište  zahtijeva maksimalnu kreativnost! Slažemo se! Pa je tako i samo zagrijavanje drugačije... najlakši smjer na penjalištu je navodni 7a+...Ako si kraći skač...