Prošlo smo ljeto planirale u Austriju, a završile na Hvaru. Sada smo planirale na Brač, a završile na Hvaru! Tako vam je to. Svi putevi čini se vode na Hvar. U Sv. Nedjelji ovog puta - stijena tik uz more, smjerova i previše, lijepi, dugi (govorili su nam i nisu lagali), a prognoza je rekla – bolje ne može, jedva smo čekale krenuti! Krenule, stigle, oduševile se! Barkom do stijene i kućice, oči sjaje od sreće i ljepote . Penjale smo, čitale, slušale vjetar i valove. I tako 6 dana. Uglavnom smo bile same u toj divnoj kućici pod stijenom, a gotovo same i na stijeni. Nikad nam nije bilo bolje! Napenjale smo se, upenjale smo se i teška srca u petak popodne pozdravile Mirka i familju mu dragu (svi su došli da nas isprate ) pa krenule za Paklenicu. U Paklenici su nas čekali (ili smo se aman taman našli) Roni i Lada, penjački nam partneri za maraton i speed climbing. Opet preprepre, ma baš nam je bilo drago da smo došle(i), bile(i)! Roni i ja, m...