Zvali su ga Žuti. Ili Mali. Ili Mali Žuti.
Uglavnom, mali je bio, ali i HC. Tako mali, a tako puno je već stalo u njega. I volio je švrljati. Volio je avanturu.
Bio je već u Paklenici i u dugom smjeru. Ali svega nekoliko puta. I htio je ići opet, htio je još. Ali bio je tako mali, da su ga morale nositi. 2 Švabice sa smješnim kapama. A drugi dan i neka treća, žgoljavica, ali opet veća i jača od njega. Ispalo je na kraju da je i ona HC.
Nosile su ga prvo po kanjonu, šetale ga uz potočić, a zatim i gore gore prema nebu. Nekog Kapetana Pelinkovca su spominjale prvi dan (ali on cijeli dan nije nikog vidio), pa neku stup, Celjski bit će drugi dan.
Divno je biti na stijeni opet. A pogled! WoW!
Žutom je bilo najbolje, uvijek na leđima, sve je vidio baš kako treba. One su nosile njega, a on njima čokoladice i vodu, i svoj baff. Bafić kako ga je zvao od milja, uvijek je i svuda išao sa njim. A nije to baš bio ni mali baff. U svijetu baffova, bio je legenda. Stasom i performansom. Dug, topao, malo finog pamuka, malo flisa. Kapa, šal, narukvica i dekica mazilica. I prijatelj. All in (is) 1.
I tako su Žuti i Bafić uživali s curama. Na stijeni, na Suncu, na Vjetru, a kasnije i na Plaži. Šetali, penjali, kupali, slikali se i smijali u Dinka. Bili su prisutni. U trenutku. Jedan od razloga zašto voli penjati. A posebno ( je) ići u Veliku stijenu. Spusti. Umiri. Fokusiraj.
Inače (iako mali), često luta, naprijed, nazad, nekad i u krug, ali uglavnom naprijed. Nestrpljiv da stigne sutra. Evo nekoliko dana je već prošlo, a on je još uvijek Tu.
Jedan od ljepših izleta svakako. Sretan je i zahvalan. I hoće još (čuo je priče o jednoj zgodnoj Dijagonalki...jer bi se malo mazio).
Primjedbe
Objavi komentar