Prštimo svježinom, a novi asevi slave...baš onako kako treba!
Utorak, 08.10.2019., penjački praznik u Veloj Dragi.
Dogovor je pao prethodnu večer, za rani polazak!!!
Ujutro se jurilo, tko će prije (pao je i koji sitni prometni P, ali nitko nas nije vidio 😆 ).
Igor, Sova (Filip), Nora i ja (Duška), prvi smo kročili u popularni sektor B i postavili što se postaviti dalo.
Za nama su dojurili Tibor, Luka, Alana, Zoe i Bela. Okipurali smo cijeli sektor jer uskoro su stigli i Karla, Nino, Martina, Mario, brat Marko i Ea, Nika, Marko, Dan, Sanja, Vanja, Pupa i Sila.
Čopor je konačno bio na okupu, ljudi i psi, novi/Stari/stariji školarci i neškolarci, svi puni volje i dobro, dobro raspoloženi. Gotovo u svakom trenutku dio je ekipe bio u vertikali, postavljali su se smjerovi, učili gibovi, koža se derala, padalo se uz veliko asovanje i još više smijeha. Uz žustro bodrenje i davanje beti, iskusniji su se uhvatili posla i očistili zarasle smjerove i uklonili krušljive komade stijene.
Pravo je blago upoznati i imati podršku ekipe koja nas novake drži na oku, savjetuje, brine o nama i uči, prije svega kako da budemo dobri penjači i što život u vertikali zapravo donosi. Divljenje i zadovoljstvo nitko od nas nije mogao skriti te smo zaključili da smo pravi sretnici, u pravo vrijeme, na pravom mjestu.
Vrhunac dana je definitivno bio Toranj. Mario i Martina, Nino i Karla sa sobom su uzeli mladog školarca Zoe , a Dan je na Toranj poveo juniora/zermana Vanju.
Mi smo ostali, s dobrih pozicija, znojnih dlanova, pratili uspon s nadom da ćemo ukoro i mi, neki ponovno, neki prvi put, na veličanstveni Toranj.
Dan smo priveli kraju sretno umorni, puna srca i prazne glave.
Guštamo.
ALe!
💙
Još tisuću riječi kroz slike povratnice Sanje Prodan 😎
Utorak, 08.10.2019., penjački praznik u Veloj Dragi.
Dogovor je pao prethodnu večer, za rani polazak!!!
Ujutro se jurilo, tko će prije (pao je i koji sitni prometni P, ali nitko nas nije vidio 😆 ).
Igor, Sova (Filip), Nora i ja (Duška), prvi smo kročili u popularni sektor B i postavili što se postaviti dalo.
Za nama su dojurili Tibor, Luka, Alana, Zoe i Bela. Okipurali smo cijeli sektor jer uskoro su stigli i Karla, Nino, Martina, Mario, brat Marko i Ea, Nika, Marko, Dan, Sanja, Vanja, Pupa i Sila.
Čopor je konačno bio na okupu, ljudi i psi, novi/Stari/stariji školarci i neškolarci, svi puni volje i dobro, dobro raspoloženi. Gotovo u svakom trenutku dio je ekipe bio u vertikali, postavljali su se smjerovi, učili gibovi, koža se derala, padalo se uz veliko asovanje i još više smijeha. Uz žustro bodrenje i davanje beti, iskusniji su se uhvatili posla i očistili zarasle smjerove i uklonili krušljive komade stijene.
Pravo je blago upoznati i imati podršku ekipe koja nas novake drži na oku, savjetuje, brine o nama i uči, prije svega kako da budemo dobri penjači i što život u vertikali zapravo donosi. Divljenje i zadovoljstvo nitko od nas nije mogao skriti te smo zaključili da smo pravi sretnici, u pravo vrijeme, na pravom mjestu.
Vrhunac dana je definitivno bio Toranj. Mario i Martina, Nino i Karla sa sobom su uzeli mladog školarca Zoe , a Dan je na Toranj poveo juniora/zermana Vanju.
Mi smo ostali, s dobrih pozicija, znojnih dlanova, pratili uspon s nadom da ćemo ukoro i mi, neki ponovno, neki prvi put, na veličanstveni Toranj.
Dan smo priveli kraju sretno umorni, puna srca i prazne glave.
Guštamo.
ALe!
💙
Još tisuću riječi kroz slike povratnice Sanje Prodan 😎
Primjedbe
Objavi komentar