MADE IN AUSTRIA (BUT THESE MUSCLES ARE MADE IN OPATIJA)

Bio je to divan vrući ljetni dan. Nedjelja, bogomdana nedjelja, a mi smo se zaputili u Brseč, malo pumpati. Kaotiko, Meriou Welchich i ja smo došli do penjališta mokri od znoja kao da smo išli plivajući. Da li se to isplati? Tako mučiti se, hodočastiti na te prostore, umarati tijelo, grebati koljena i guliti kožu?

Tufe u prevjesu mi se jako sviđaju. Kad sam prije tri godine prvi put došao Pod Križ, ugledao sam taj smjer. Made in Austria, 7b+ od 11 metara, pod jakim prevjesom. Sviđao mi se sam izgled smjera ali sam još bio preslab da iole pokušam ući u njega. Ali zapamtio sam ga, i sljedeće ljeto sam se odvažio probati ga. Daleko sam bio od poptunog savladavanja smjera, ali mi je bilo zabavno, i to je ono što me guralo dalje, jer kad penjem ne mislim o običnim problemima kao novi kuplung od auta što ga moram zamijeniti.

Godinu dana kasnije, opet sam došao tamo. Već sam bio iskusniji i jači i mogao sam većinu gibova napraviti, polako razrađujući sekvence. Uspio sam u cijelosti doći do detalja, no detalj, huh, nije baš bio lak. Tada sam uspio izvesti gibove detalja, no spojiti sve, tu sam već vidio da je izvan mog limita, iako sam već imao koji 7a uknjižen.
Strong momci su stali penjati sve redom u tom sektoru. Ove godine sam odlučio ga napokon skinuti jer sam osjećao da sam spreman. Nakon prvog 7b-a na Zijavici(Peep Show) i projektiranja Criogenetice 7b+ u Medveji osjećao sam da je vrijeme da ga popenjem. Nakon nekoliko dana projektiranja, došao je i taj dan. Opušten i miran, bez prevelike nervoze, ušao sam kao first go of the day, preletio prvi dio, i u detalju lijepo skliznuo poput paste za zube kad previše istisneš iz tube. Uz psovku, spustio sam se dolje i stao raspravljati s momcima gdje je pošlo krivo. Zaključio sam da nisam ključni sloper dobro uhvatio i da moram još malo izdužiti ruku. Odmahujući glavom, stao sam nakon pola sata odmora oblačiti pedule, gledajući u more i otoke što su se nazirali između stijena.

Ovaj put nisam pogriješio. U detalju sam sloper bolje uhvatio, zamijenio noge, zakačio prste, uhvatio krimp, opustio noge i prebacio ih ulijevo. Dinamički gib sam izveo, i sljedeći gib mi je već bio toliko težak da sam mislio da će mi ruka skliznuti na kraju. Kad sam ukopčao, nisam mogao ne izderat se iz sveg glasa. Nakon tri ljeta pokušavanja, dovoljno sam ojačao da mogu reći da je Made in Austria, but these muscles are made in Opatija!




Slijedeću nedjelju smo se zaputili u Golubinjak, gdje smo par dana prije Rocky P., Meriou i ja pumpali u Zambeziju i Hollywoodu. Probajte Bokassu, rekao je Meriou meni i Rockyu.

-Uh, ne znam da li baš imamo vremena za projektiranje, 7b je već hard. – izjavio sam, nervozno gledajući prema stijeni.
-Ma ča, morete vi to. - hrabrio nas je Meriou. – nema razloga da ga ne popenjete.
Postavili su ga, pa smo ga probali. Divan smjer, baš lijep. Usudio bih se reći fora, pravo igranje s power – endurance stilom. Detalj kod drugog kompleta, a do topa tehničarenje na krimpovima i sloperima uz tu i tamo neku dobru ljusku za odmoriti. No vraga nam nije dao mira, i tu nedjelju smo došli ponovo u Golubinjak.
Cijelim putem smo Rocky i ja pričali o gibovima i kako ih izvesti najefikasnije. Zagrijali smo se u šesticama, dobro istegli i pripremili za ulazak.
Nakon tri ili četiri pokušaja krenuo je prvi ozbiljni ulaz. Išao sam jako s namjerom ga završiti. I pao na samom topu. Ponovno uz psovku sjeo sam i odmorio se desetak minuta, hraneći tijelo bananom.
U slijedećem ulazu sam došao do topa uzevši u obzir drugačiju betu za izlazak do sidrišta. Ukopčao, i sjeo u pojas. Zabava. Sve je to samo zabava, i to veoma pozitivna zabava.

Danas se klinci, ja i frend spremamo ići planinariti dva dana na Skutu (2532 m) u prekrasne Kamniško-Savinjske Alpe u divnoj Sloveniji. Wish us luck ;)







Primjedbe

Popularni postovi