Ivana... Najavljuju ružno vrijeme za vikend. Pa hajdemo u Sežanu, tamo ne može biti ružno. Nakon brzinskog subotnjeg shoppinga u Kopru i Muggii, Luka, Marko, Maila i ja, Ivana, dolazimo do penjališta gdje su nas taman dočekali postavljeni smjerovi i vesela ekipa: Petra, Yass, Frenky, s najvećom brbljavicom penjališta, Maricom, Filip lepoglavčanin, magistar Šoić i braća Sironić. Huhaa. Atmosfera kao i uvijek, ugodna, vesela i topla. Zagrijavamo se, dijelimo bete, penjemo, tu i tamo padamo. Nešto se popelo, a nešto se ostavilo za nedjelju i dan velikog uvjeta. Osim velikog trenja, nedjelja je bila dan i veeeeeeelikih fajteva. Bodrilo se znojnih dlanova i bez daha. Ne znam da li je bilo penjanje na volju ili na biceps, ali ta enerđija...neopisivo. Kockica svima, naj ste jači! Ponovilo se čim prije! (di smo za vikend?). Maila.. . Zaljubila sam se u Sežanu, zbog uvjeta, hlada, smjerova, a najviše zbog ljudi. Bilo mi je simpatično kada se talijanka čudila koliko nas je i kako super