Preskoči na glavni sadržaj

Ph Lead i Speed, Fothia

Čestitke mladoj asici Luciji, junioru Vitu koji za seniorsku konkurenciju mora još malo papati špinata... ;) aL, zato je tu Trener Vito ;)
Asica Alice je nažalost zbog ovoljetne ozljede propustila kraj hrvatske natjecateljke sezone.

Report by tata Marko i trener Vito.

PH lead/speed u Zagrebu
Ovog vikenda održano je u zagrebačkoj dvorani Fothia-zapad Prvenstvo Hrvatske u težinskom i brzinskom penjanju za sve uzrasne kategorije. Boje Rirock-a su branili u kategoriji mlađih kadetkinja Lucija Brkić dok je u kategoriji  juniora i seniora bio Vito Mužević.
Subota je bila rezervirana za natjecanje u težinskom penjanju počevši od najmlađih pa tako i mlađih kadeta
Prva dva kvalifikacijska smjera Lucija je zajedno sa njih još dvije od ukupno 6 djevojčica popela do topa. Finalni smjer bio je postavljen na“ reljefnoj“ stijeni koja okomito vodi do previsa iz kojeg se po kosoj ploči izlazi do topa kojeg su od šest natjecateljica uspjele dohvatiti jedino Lara Kmoch (Pulfer) i naša Lucija. Njih dvije odlaze u superfinale  gdje ih čeka smjer, odmah do finalnog i sličnog karaktera, kojeg opet obje odlično penju do topa pa presuđuje vrijeme penjanja gdje je Lucija bila za 17 sekundi brža te osvaja ZLATO u kategoriji mlađih kadetkinja. Svaka čast Luce!!!
                Vito je u kategoriji juniora uvjerljivo osvojio ZLATO te se istog dana, kasnije popodne, natjecao u žestokoj kategoriji seniora – „velikih dečki“. Kvalifikacijske smjerove s lakoćom i uz lijepu tehniku penje do topa te se u finalu lavovski bori, penjući strop – viseći uglavnom naglavačke, pokazujući veliku snagu i izdržljivost čime je dogurao do 4. mjesta. Bravo Vito!!!
U nedjelju se održavalo natjecanje u brzinskom penjanju.
Isprva šok i nevjerica jer smjerovi pripremljeni za natjecanje u brzinskom penjanju nisu imali na ulazu u smjer osjetljivu podlogu sa senzorom, taster na vrhu smjera, displej za prikaz vremena?!
Vrijeme se mjerilo putem stiskanja štoperice na mobitelu i to od kad sudac kaže da se krene, pa sve do kada natjecatelj dotakne crno označen kvadrat na vrhu smjera, dakle kad je ko stisnuo start i stop ko zna…teško je tako biti precizan. No dobro.
Ukratko  Lucija je osvojila SREBRNU medalju jer je bila za 0,24 sekundi  sporija ...da ne spominjem razliku od 0,08 sek. (Inga Patarčić i Lara Juriša)….
Doista svaka čast ekipi iz organizacije ovog natjecanja na uloženom trudu, smjerovima i organizaciji svega, kapa dolje…

by Tata Marko!


Subota,

dan velike Vitove tekme, koju isčekujemo od ljeta. Kao trenera, najviše me brinulo koliko sam dobro upoznao Vitin organizam i jesam li možda precjenio njegove mogućnosti oporavka. Ispalo je da je tapering bio odličan i da je Vito u natjecateljskoj formi došao na tekmu. Kao šofera, brinuo me auto, koji ima snažan karakter i stane kad mu se više neide te onda stoji koliko procjeni da je potrebno. Unatoč nekoliko stajanja, gašenja i kidanja živaca, čamljenja na cesti u očekivanju Fiatovog blagoslova, stižemo taman kad treba, sa zvukom sirene. Kao kolegu penjača, brinulo me hoće li biti prisutna neka očekivanja, nepoželjna razina stresa i slično, ali Vito je to odradio rutinski i na razini iskusnog natjecatelja. 

 Stigli smo taman vidjeti Luciju kako lovi top za prvo mjesto, na čemu joj opet čestitam. Lucija the Zmaj. 
 Juniorski dio je bio na rasporedu ujutro, odrađujemo sve faze zagrijavanja i priprema, Vito penje drugi i s lakoćom dolazi do topova, daleko ispred drugoplasiranog natjecatelja po svim kriterijima i zasluženo osvaja zlato. Vrlo sigurno i dominantno, bez greške, užitak za gledati(ako navijaš za njega, jasno). Nakon juniorske konkurencije, imamo poveću rupu i čekamo seniorske kvalifikacije. Vita dopada da penje prvi, dakle ide na pogled, dok ostali gledaju i flešaju nakon njega. Unatoč malo lošijoj poziciji, Vito i u ovim kvalifikacijskim smjerovima dominira sigurnošću, snagom i formom. Tu još jedino Nikola Kramarić ostavlja dojam da je u takmičarskoj formi i jednako dobro i sigurno prolazi smjerove. Gogo dobiva najviše ocjene iz stila, Pevec je atraktivan, kuha se zanimljivo finale. 

 U finalu svi penju on sight, svi su u izolaciji. stišće se maksimalno, nitko ne dolazi do topa, prvih 5 takmičara završavaju unutar 3 giba, zadnji upada u priču Vito i odlično prolazi prvi dio da bi pred kraj stropa ostao bez snage. Bilo kako bilo, podijelio je četvrto mjesto u seniorima s Gogom, što je dobar rezultat u jakoj konkurenciji seniora.
 
Vito je u zadnjim mjesecima pokaza da je velik potencijal i da se tu s puno rada može napraviti svašta, pa se nadam da će ostati uporan i odlučan da penje sve bolje i bolje, a time povući i motivirati i druge da probijaju svoje želje i granice iz godine u godinu.

 Ale!
 by  Vito (Veliki) trener.







Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.