Ima jedno zgodno, manje poznato penjalište u Sloveniji. Zovu ga Mišja peć ili Miška koje smo posjetili ovu nedjelju. Nalazi se na identičnom mjestu kao i jedno puno poznatije penjalište koje se zove Mišja peć ili Miška, samo što je ovo puno osunčanije i samim time puno ljepše. Frenki, Demir i ja (Šoić) iskoristili smo dobru prognozu i krenuli put penjališta. Svatko je taj dan na leđima nosio neki svoj hendikep (neupenjanost, umor ili oboje) tako da smo se zadovoljili ponavljanjem popenjanih smjerova i projektiranjem novih. Ne nešto previše penjački poseban, ali ipak prilično dobar dan. Evo par fotki dole...
By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g
Primjedbe
Objavi komentar