Asparagus

Sunce je zapeklo, snijeg je počinjao nestajati. Sada dok ovo pišem već 5 dana za redom kiša lijeva kao iz kabla, tmurno je I zamorno vrijeme. Ali vikend prije izgledalo je kao da Proljeće odlučilo brzo ući u naše živote a da pritom ni ne pokuca na vrata. Izgledalo je onda kao da će ta iznenadna toplina I lijepo vrijeme trajati puno duže nego zapravo jest. 

Bila je to Nedjelja, 3.3.2013 I sve je počelo par dana prije, kada je Bojan odlučio pozvati me na penjanje dugog smjera. Gdje? Kako? Sat vremena od Rijeke? Može.

Nisam ni znao di točno idem, ni šta ću točno penjat, ali sam pristao jer ovakvo vrijeme se mora iskoristiti. Na bolderu se priča pročula I pridružuju se Andrija I Vranjić. Detalji polaska dogovaraju se u zadnji čas I na kraju nas ide 7: pridružila nam se I planinarsko izlatnička skupina u sastavu Tijana, Tomislav I Sandra.

Trpamo se u 2 moćna auta I krećemo sa Delte u 9i45 ujutro I pravac prema Tribaljskom jezeru I mjestu Baretići. Put smo fulali  jedno 2-3 puta I kada smo stigli, dočekao nas je simpatični mještanin sa malim motoričkim smetnjama kojemu su se posebno svidjele naše djevojke.

Doveo nas je u podnožnje smjera u zamjenu za – sliku sa djevojkama :) Fair enough.

Inače smjer koji smo naumili popeti zove se Asparagus Direkt, radi se o direktnoj varijanti starog smjera Asparagus (D. Butković-Žu, J.V. Leeuvenn; 30.7.1976.) s direktnim izlazom. Visina – 220m, dužina skoro 300 a težina od trojke do 5+. Prije penjanja ponavljamo sve, zamjena na sidrištima, osiguravanje Itd itd. ipak tokom zime nismo ništa penjali vani I sigurnost je na prvom mjestu. Penjemo u navezima V&A i B&P. Smjer je laganini, u 3 od ukupno 7 dužina ima po jedan detalj, u prvoj dužini to je neki mali previs, u drugoj nekakav žljeb u kojeg se nije dobro previše zapucavat a zadnji detalj je na zadnjoj dužini, malo pred kraj, isto je žljeb u pitanju. Samo penjanje je bilo predivno, kratki rukavi,predivan pogled I taman toliko povjetarca da rasprše Andrijine miomirise.

Nakon spuštanja I pakiranja odlučili smo otić na vrh opet, ovaj put sa autom, plan nam je bio da zapalimo (vatru:) I spečemo kobaje, ali gore nas je dočela Bura I hladnoća, velika. Grubi podsjetnik da Proljeće ipak nije još toliko sigurno u svoj dolazak. Vranjić okreće vjetrovito vrijeme u našu korist I vadi zmaja iz torbe. Odustajemo od vatre I grabimo smokve, pancetu, čak, sir, kobaje... sve što se ima.

Puštamo zmaja, jedemo, gledamo zalazak sunca. Good times. Za nazad umorna vožnja I još jedno fulavanje puta, a na punti od istre, ekipa je stiskala smjerove na bliku u Puli, e da smo još I to stigli.

 by Puco