Huhaaa!! BlagovaLi smo mrvu sunca, mrzLi sjevernjak, mokro jugo i kišu zvanu misty (ilitiga maglu koja te smoči-odmah!). U Kompanj smo došLi nakon puuuuuuuuuuuno vremena, (osim Šokija koji u Kompanju uglavnom penje ljeti-sad nam je sve jasno). Početak dana i zagrijavanje proveli smo easy s prijateljem portugalcem MigueLom, malo čak i sumnjivo mirno...i onda je krenuLo...ostatak dana...su nam gazili po opremi, uletavali u postavljene smjerove bez pitanja, nečiji psi ležali su nam na ruksacima, konopima...Dušićima nakon Dalmacije...kulturološki šok!...uz još neke ne baš lijepe detalje, Mara je dobila i kritiku za pjevanje, jer zašto bi dijete od 4ipol godine, koje se igra i uživa uopće ispuštaLo zvukove...😒 E pa ljudi...ljudi...kad idete negdje, uzmite najbolji dio sebe...sa sobom. Live and let live! Šoki je dao koji oproštajni pokušaj u Maxu, a trenutno prti po Nacionalnom parku Annapurne. Livin Large! Frenkss je u tom metežu uspio nakon čekanja i čekanja...uletit u smjer koji...