Od septembra do novembra. Na tri rate. Bez kamata. Report za Riport. Zadnji dan godišnjeg zadnjeg dana lavljeg mjeseca. Na Drenovi, sjedim na balkonu i gledam Kvarner. Žica dalekovda što dijeli najljepši zaljev na dva dijela još uvijek me malo nervira, iako, bez nje, ne bih mogao zamisliti pogled sa svog balkona. Malo dalje, na štrik sleti lastan. Okrene glavicu onako šeretski po dva puta na svaku stranu, ko pokojni Sporiš kad je izlazio iz portuna, počeše se ispod krila i pogledom se zapilji u istom smjeru kao ja. Dole preko linije horizonta gdje se plavo s bijelim spaja. Dole gdje se više nevidi ali pogled ipak seže. Na Jug. Gledam ga im mislim šta sad misli. Jeli spreman? Kakav mu je plan?Jel ga ima? Oce li preko italije ili..? U jednom trenutku okrene se i makar nije radi mene, pogledi nam se nam trenutak sudare. Prozborim spontano. Hasta pronto lastane. On, zavrteći glavicom, par puta prošvrlja nešto po svoju i nestane. Slijedece jutro Ari i ja smo krenuli za lastano