Nedjelja bez sunca bila je ugodnija u odnosu na dan ranije kada su svi
osim Yass (Anal Mario-7a) bili prilično ukočeni na stijeni. Ja (Šoić),
Stole, Mario i Nino (Lovranci)... Medveja, opet. Nino i Stole imali su
dugove za riješit,.... Nino i njegova odiseja sa Kriogenetikom (7c)
privedena je kraju. Nakon 2 dva mjeseca borbe sa smjerom i to je došlo kraju, elegantno, bez puno filozofije i to onda kada su očekivanja bila najniža... stoput
dokazana priča o presingu kao najgorem neprijatelju. Svaka čast.
Stoletova priča nešto je manje epska, al ništa manje vrijedna. Popeo je
Bleacha (7a) u Stribogu i sad može dalje. Ja i Mario? Mi smo čačkali.
By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g
Primjedbe
Objavi komentar