Preskoči na glavni sadržaj

Split..by Vittorio

Dok su neki otisli u penjat u Španjolsku, drugi u Grčku, ja (Vittorio) i moj glavni pokrovitelj odnosno moj tata odlučili smo se uputiti u Dalmaciju. Krenuli smo dan nakon Božića i stigli u Split oko 2 sata. Tamo nas je dočekala olujna bura, ali mi tvrdoglavi smo se uputili na gredu. Ja sam ubrzo shvatio da taj dan neću ništa penjati jednostavno jer je bilo prehladno (prvi neuspjeli pokušaj penjanja na majci gredi). Navečer smo skočili do dvorane na Poljudu i sreli većinu splitske penjačke scene.
U subotu prekrasan sunčan dan, mi krećemo prema Trogiru. Tamo smo sreli legendarnog Francuza koji stišće projekt Revolucija(8c) FA, ale!! Svaka čast. Ja penjem sve pomalo 2 7a+, 7b+ i za kraj dana probavam super liniju konfuzija(7c+) koja mi ostaje dug za sljedeći dan.
U nedjelju vrijeme očajno, promijenilo je na kišu, hladno je, totalni (ne)uvjeti, ipak mi odlučujemo penjati. Pridružuje nam se splitski as Nikola Kramarić zvan Niksi, krećemo prema Gredi, dolazimo ispod stijene a tamo 99% smjerova mokro (drugi neuspjeli pokušaj penjanja na Markezinoj). Ipak motivacija je još tu i produžujemo za Trogir, ciljamo na Konfuziju, no i ona je mokra... suha je varijanta... Na rubu pameti(7c), ja postavljam a Niksi ga elegantno rješava na pogled. Smrznut, sa zadnjim zrakama Sunca uspijevam također ukopčati top.
U ponedjeljak opet bura...Marjan nas spašava. Uglavnom penjem klasike i za kraj dana stišćem Fusion (7c). Navečer tata i ja idemo u kazalište na novogodišnji koncert koji je odlično dirigirao maestro Fačini. Sljedeći dan je naš posljednji, penjemo opet na Marjanu, za kraj stišćem Millenium(8a),  umjetan...ali jako lijep smjer. Na zalazak sunca krećemo prema Rijeci.

Penjališta u Dalmaciji su odlična.   

Vito







Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.