Preskoči na glavni sadržaj

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati.

Hvala ti Ljeto 💜 









  




 

 















 

 


















       




      








Komentari

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi Riječki Ženski 8a ❤️

Dugo iščekivani riječki ženski 8a napokon je stvaran. Naša zlatna Luce (Lucija Brkić) zvana Zmaj prošli je vikend digla letvicu za sve riječke djevojke i popela smjer Samasara u Mišjoj peči u samo 4 pokušaja.  Dok u Rirocku vlada potpuna euforija i veliki PonoSs...prepuštamo riječ maloj velikoj aSsici i željno isčekujemo novo pomicanje granica. Život nema reprizu 💜 Chase the FLow 😎 U petak sam se pridružila društvu u Mišjoj peči koji su tamo već bili nekoliko dana. Nakon zagrijvanja u jednom od 7a klasika, odlučila sam s Vanom probati njen prijekt- poznati klasik - Samsara 8a. Zajedno smo na "zemlji" komentirale betu koja se u "zraku" nije pokazala baš laganom. Tako sam isprva detaljno proučila svaki gib, prilagodila nijanse i pokušala sve povezati. Smjer sam podijelila na dva dijela, a detaljni dio mi se činio poprilično težak. Vana ga je taj dan i popela, a ja sam odlučila snagu sačuvati za sutra . Subotu sam tako počela s Rodeom 7a koji

Kum i Kum :)

Malo drugačiji penjački report iz dvije perspektive...koji je svakako vrijedilo pričekati :) Kumovi! Perspektiva 1, Vladimir, Šoki Kada sam tamo negdje sredinom osmog aterirao Slap, predamnom se otvorila veličanstvena, brat bratu, 80 metarska linija koju kao da je netko programirano uklesao u stijenu. Izvor života. Najspektakularniji smjer koji sam ikada vidio, jel. Bilo mi je savršeno jasno da će za oslobađanje Zmaja biti potrebno lavlje srce, oko sokolovo, čelični stisak i mirna glava. Osobine koje imam u izobilju. Sve što je potrebno je dopustiti sebi da iz svake greške naučim nešto novo. Princip je to kojeg se i inače držim u životu. Tako je i bilo. Nakon svake greške osjećao sam, da postajem bolji penjač, atleta i čovjek. Pa sam tako jedan dan, svjestan i pri zdravoj pameti procjenio da nisam još dovoljno naučio pa sam pao tri giba od sidrišta. Još par vizita sektoru i onda sam zaključio da sam dovoljno naučio. Taj dan, znao sam da će izvedba biti veličanstvena. Lakoća kret

Pustolovine Mladog Kečue

Zvali su ga Žuti. Ili Mali. Ili Mali Žuti. Uglavnom, mali je bio, ali i HC. Tako mali, a tako puno je već stalo u njega. I volio je švrljati. Volio je avanturu.  Bio je već u Paklenici i u dugom smjeru. Ali svega nekoliko puta. I htio je ići opet, htio je još. Ali bio je tako mali, da su ga morale nositi. 2 Švabice sa smješnim kapama. A drugi dan i neka treća, žgoljavica, ali opet veća i jača od njega. Ispalo je na kraju da je i ona HC. Nosile su ga prvo po kanjonu, šetale ga uz potočić, a zatim i gore gore prema nebu. Nekog Kapetana Pelinkovca su spominjale prvi dan (ali on cijeli dan nije nikog vidio), pa neku stup, Celjski bit će drugi dan. Divno je biti na stijeni opet. A pogled! WoW! Žutom je bilo najbolje, uvijek na leđima, sve je vidio baš kako treba. One su nosile njega, a on njima čokoladice i vodu, i svoj baff. Bafić kako ga je zvao od milja, uvijek je i svuda išao sa njim. A nije to baš bio ni mali baff. U svijetu baffova, bio je legenda. Stasom i performansom. Dug, topao, m