Preskoči na glavni sadržaj

A day in the life




There are places I remember all my life
...
Some have gone and some remain
P.M & J.N.


Misao koje mi se već dugo vrti "po glavi" donekle je povezana s jednim  prilično filozofskim pitanjem... 
Naime, da li nas penjanje, unatoč svemu dobrom, ipak u velikoj mjeri zatvara i guši? Zašto  nesvjesno postajemo vojnici neke  imaginarne vojske generala Projekta i ostalih nevidljivih autoriteta koji nas kao po difoltu odvajaju od bezbroj aktivnosti i doživljaja koje (opet po difoltu) nisu povezane s penjanjem. Misao mi se tada potencira jer znam da živimo u podneblju za koje ljudi vole reći  da  ima karakterisitke  komprimiranog raja. Ukratko, imamo sve.  Znajući to pitam se zašto iako  okruženi beskarajnim diverzitetom krajolika, mi ga, kao penjači,  vrlo često doživljamo kroz jednu vrlo usku prizmu koja obicno završava statičim kadrom krajolika  projiciranog  iz negativanog kuta. Ironično, ali metaforički rečeno od 100 posto kapaciteta mozga mi koristimo svega 2. Zašto? 

Da pokušam dati odgovore na ovo pitanje odlučio sam se za jedan eksperiment.
Eksperiment nazvan A day in the  life.


U Cadizu često se znam  uloviti  kako ljudima slikovito prenosim slike krajolika gdje sam rođen. Otprilike to izgleda ovako.." more iz kojeg izvire planina..pored Rijeke imamo, na 20 minuta autom, skijalište,  a tik do njega predivno mjesto  za boldering bla bla.." ...dok im pričam osjećam ushićenje potpireno njihovom znatiželjom manifestiranom poluotvorenim usnicama i blagim puštanjem neartikuliranih samoglasnika aaaa aeee ua...
U zadnjem takvom izljevu osjećaja osjetio sam se pomalo lažno znajući da to što opisujem nisam nikad istinski doživio. Stoga odlućih, kad dođem u RI, dati šansu i spojiti staru ljubav bordanje i jedinu penjanje u jednom danu! Nešto što ,ajmo iskreno, malo tko si može priuštiti ..naravno osim nas;)

A day in the life
Predivno zimsko jutro. Dom.Pogled s drenovskog balkona , miris zime i reski zrak vraćaju me po stoti put u dijetinjstvo. Ispaljujem prsni selfi.






Ari se lagano budi. Spremamo se. Sat otkucava 8 30. Pravac Platak. 
U 9 05 smo na parkingu. Zbunjeni pogledi pitanju" Zašto vadite siceve van?



9 30. Na stazi. 




 U 13 00 boards-off. Čaj i sendwičzapoputu. 13 30. Pravac Kamenjak. 
14 00. Magnezij je na rukama. Promjena moda from slide to blind. Cilj. Dati obol. Ponovit Agressive nakon 6 godina. Sjetit se dana revolucije. Bacit šeretski osmijeh. Zatvorit oči i pustit film ...Yass i ja prvi put ispod Uragana, fak u Sloperistici, Iva s vrečom od konzuma naglavi kako jede kobasice, čiščenje boldera...

Kažem: Naš daleko najteži penjački projekt jest jednostavno ostat motiviran.

...


Uragan- The legacy
Aggressive snail attack- Riječka prečka!
2008-2015



17 30. Kreševi su u autu. Pravac Drenova.  Večera....

20 00  na balkonu. Učka svijetli kao najljepše božično drvce. Nebo i zvijezde Kvarnera. 
Šutim. 

Iz etera se spušta misao s kojom ću zaključiti ovaj post: 

Imati izbor (često) nam ne znaći ništa.
Dok ga ne izgubimo.

Voli Vas Compadre





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜                           

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.