A day in the life

There are places I remember all my life

...

Some have gone and some remain

P.M & J.N.

Misao koje mi se već dugo vrti "po glavi" donekle je povezana s jednim  prilično filozofskim pitanjem... 
Naime, da li nas penjanje, unatoč svemu dobrom, ipak u velikoj mjeri zatvara i guši? Zašto  nesvjesno postajemo vojnici neke  imaginarne vojske generala Projekta i ostalih nevidljivih autoriteta koji nas kao po difoltu odvajaju od bezbroj aktivnosti i doživljaja koje (opet po difoltu) nisu povezane s penjanjem. Misao mi se tada potencira jer znam da živimo u podneblju za koje ljudi vole reći  da  ima karakterisitke  komprimiranog raja. Ukratko, imamo sve.  Znajući to pitam se zašto iako  okruženi beskarajnim diverzitetom krajolika, mi ga, kao penjači,  vrlo često doživljamo kroz jednu vrlo usku prizmu koja obicno završava statičim kadrom krajolika  projiciranog  iz negativanog kuta. Ironično, ali metaforički rečeno od 100 posto kapaciteta mozga mi koristimo svega 2. Zašto? 

Da pokušam dati odgovore na ovo pitanje odlučio sam se za jedan eksperiment.
Eksperiment nazvan A day in the  life.


U Cadizu često se znam  uloviti  kako ljudima slikovito prenosim slike krajolika gdje sam rođen. Otprilike to izgleda ovako.." more iz kojeg izvire planina..pored Rijeke imamo, na 20 minuta autom, skijalište,  a tik do njega predivno mjesto  za boldering bla bla.." ...dok im pričam osjećam ushićenje potpireno njihovom znatiželjom manifestiranom poluotvorenim usnicama i blagim puštanjem neartikuliranih samoglasnika aaaa aeee ua...
U zadnjem takvom izljevu osjećaja osjetio sam se pomalo lažno znajući da to što opisujem nisam nikad istinski doživio. Stoga odlućih, kad dođem u RI, dati šansu i spojiti staru ljubav bordanje i jedinu penjanje u jednom danu! Nešto što ,ajmo iskreno, malo tko si može priuštiti ..naravno osim nas;)

A day in the life
Predivno zimsko jutro. Dom.Pogled s drenovskog balkona , miris zime i reski zrak vraćaju me po stoti put u dijetinjstvo. Ispaljujem prsni selfi.

Ari se lagano budi. Spremamo se. Sat otkucava 8 30. Pravac Platak. 

U 9 05 smo na parkingu. Zbunjeni pogledi pitanju" Zašto vadite siceve van?

9 30. Na stazi. 

 U 13 00 boards-off. Čaj i sendwičzapoputu. 13 30. Pravac Kamenjak. 

14 00. Magnezij je na rukama. Promjena moda from slide to blind. Cilj. Dati obol. Ponovit Agressive nakon 6 godina. Sjetit se dana revolucije. Bacit šeretski osmijeh. Zatvorit oči i pustit film ...Yass i ja prvi put ispod Uragana, fak u Sloperistici, Iva s vrečom od konzuma naglavi kako jede kobasice, čiščenje boldera...

Kažem: Naš daleko najteži penjački projekt jest jednostavno ostat motiviran.

...

Uragan- The legacy

Aggressive snail attack- Riječka prečka!
2008-2015

17 30. Kreševi su u autu. Pravac Drenova.  Večera....

20 00  na balkonu. Učka svijetli kao najljepše božično drvce. Nebo i zvijezde Kvarnera. 

Šutim. 

Iz etera se spušta misao s kojom ću zaključiti ovaj post: 

Imati izbor (često) nam ne znaći ništa.
Dok ga ne izgubimo.

Voli Vas Compadre