Preskoči na glavni sadržaj

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi


Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili

na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i

ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan.

Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom

podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako

sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“

To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog.


Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je

postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom gore i pao jedan gib prije topa. Kvragu. Ljut, vratio

sam se dva dana kasnije s Buljanom no ovaj put nisam došao ni blizu topa. Odlučio sam: dosta. Ako

ne ide, ne ide.


No vrah mi nije dao mira pa sam taj mjesec dana kasnije ( send day ) Roki Petarda, Kazo Rizzorazo,

Igor Spomendan, Pač, Vanjčones i ja skočili gore. Bosonogo zagrijavanje u šesticama i hajdmo. Krenuh

u smjer, i prije nego što sam se snašao, stajao sam na vrhu smjera i gledaom u prekrasan pogled na

Cres. U podlakticama sam počeo osjećati pumpanje krvi, ali fokus i pogled su mi bili čisti. Tek tad mi

je sinulo: Pa to je to! Trening, priprema i vizualizacija kao i podrška / savjeti drugih ljudi doveli su me

na vrh. I ja sad gledam u daljinu i ne mogu se uopće sjetiti kako sam došao do tu.


Roki Petarda je nakon toga popeo R2D2 ( 7a odmah do Gianta ). Pa to je veselje! Send day! No on

sam će napisati kako se osjećao. Vjerujem emocionalno jer je dao puno vremena i truda u to.

Poanta je, ne znam. Ne odustaj? Ako vidiš da ne ide povuci se pa ćeš lako? Da li itko ima vremena za

to? Sutra je nepredviđeno, a danas je danas. Tu smo gdje jesmo, a sutra nas možda neće biti. I sve što

smo vidjeli, izborili se sami sa sobom, preživjeli svoje živote da bi ukopčali u top, stali na pozornicu,

ispunili svoje snove, sve to će postati zaboravljeno u vremenu koje ne štedi. Vrijeme koje će biti ovdje

dugo nakon što ljudska noga prestane koračati ovim stazama.



Giant s 7c je bio cilj. Ostvaren cilj. Živjeli svi dobri ljudi na planeti. Poštujmo Majku prirodu i budimo

skromni.


Giant S Vidiou

Komentari

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi Riječki Ženski 8a ❤️

Dugo iščekivani riječki ženski 8a napokon je stvaran. Naša zlatna Luce (Lucija Brkić) zvana Zmaj prošli je vikend digla letvicu za sve riječke djevojke i popela smjer Samasara u Mišjoj peči u samo 4 pokušaja.  Dok u Rirocku vlada potpuna euforija i veliki PonoSs...prepuštamo riječ maloj velikoj aSsici i željno isčekujemo novo pomicanje granica. Život nema reprizu 💜 Chase the FLow 😎 U petak sam se pridružila društvu u Mišjoj peči koji su tamo već bili nekoliko dana. Nakon zagrijvanja u jednom od 7a klasika, odlučila sam s Vanom probati njen prijekt- poznati klasik - Samsara 8a. Zajedno smo na "zemlji" komentirale betu koja se u "zraku" nije pokazala baš laganom. Tako sam isprva detaljno proučila svaki gib, prilagodila nijanse i pokušala sve povezati. Smjer sam podijelila na dva dijela, a detaljni dio mi se činio poprilično težak. Vana ga je taj dan i popela, a ja sam odlučila snagu sačuvati za sutra . Subotu sam tako počela s Rodeom 7a koji

Kum i Kum :)

Malo drugačiji penjački report iz dvije perspektive...koji je svakako vrijedilo pričekati :) Kumovi! Perspektiva 1, Vladimir, Šoki Kada sam tamo negdje sredinom osmog aterirao Slap, predamnom se otvorila veličanstvena, brat bratu, 80 metarska linija koju kao da je netko programirano uklesao u stijenu. Izvor života. Najspektakularniji smjer koji sam ikada vidio, jel. Bilo mi je savršeno jasno da će za oslobađanje Zmaja biti potrebno lavlje srce, oko sokolovo, čelični stisak i mirna glava. Osobine koje imam u izobilju. Sve što je potrebno je dopustiti sebi da iz svake greške naučim nešto novo. Princip je to kojeg se i inače držim u životu. Tako je i bilo. Nakon svake greške osjećao sam, da postajem bolji penjač, atleta i čovjek. Pa sam tako jedan dan, svjestan i pri zdravoj pameti procjenio da nisam još dovoljno naučio pa sam pao tri giba od sidrišta. Još par vizita sektoru i onda sam zaključio da sam dovoljno naučio. Taj dan, znao sam da će izvedba biti veličanstvena. Lakoća kret

Pustolovine Mladog Kečue

Zvali su ga Žuti. Ili Mali. Ili Mali Žuti. Uglavnom, mali je bio, ali i HC. Tako mali, a tako puno je već stalo u njega. I volio je švrljati. Volio je avanturu.  Bio je već u Paklenici i u dugom smjeru. Ali svega nekoliko puta. I htio je ići opet, htio je još. Ali bio je tako mali, da su ga morale nositi. 2 Švabice sa smješnim kapama. A drugi dan i neka treća, žgoljavica, ali opet veća i jača od njega. Ispalo je na kraju da je i ona HC. Nosile su ga prvo po kanjonu, šetale ga uz potočić, a zatim i gore gore prema nebu. Nekog Kapetana Pelinkovca su spominjale prvi dan (ali on cijeli dan nije nikog vidio), pa neku stup, Celjski bit će drugi dan. Divno je biti na stijeni opet. A pogled! WoW! Žutom je bilo najbolje, uvijek na leđima, sve je vidio baš kako treba. One su nosile njega, a on njima čokoladice i vodu, i svoj baff. Bafić kako ga je zvao od milja, uvijek je i svuda išao sa njim. A nije to baš bio ni mali baff. U svijetu baffova, bio je legenda. Stasom i performansom. Dug, topao, m