Penjanje je
divno. Taj osjećaj slobode, lakoće i mirnoće koji te ispunjava i jedino o čemu
razmišljaš su gibovi koji slijede, a svi problemi, nesigurnosti, strahovi ne
postoje. Samo ti, zrak i stijena. A onda, ponekad, zaglibiš u nekim zemaljskim
situacijama koje ne pustiš doma, nego ih poneseš sa sobom pod stijenu, u smjer,
u ljude oko sebe, tamo gdje im nije vrijeme ni mjesto. Svima ponekad treba
pauza. Odmak. Kako fizički, tako i psihički. Od nekih ljudi, nekih stvari,
situacija… ništa neobično, pa možda ni vrijedno spomena.. Zapravo je čak i
korisno: shvatimo koliko nam je zapravo do nečega stalo, koliko nam nešto
(ni)je vrijedno, a vidimo i kakve ljude
imamo uz sebe. Ne znam za vas, ali ja sam se ugodno iznenadila svojima! <3
dosta drame, ovo je blog o penjanju :)
Ove jeseni/zime
imali smo uvjete da boli glava, moglo se penjati svuda. A di ti penješ? „maa,
meni se ne ide nikud…“ sam napokon promijenila u „ajmo penjat, bit na suncu i
uživat!“
Blagdanska :)
Dolazimo iz
Rijeke busom, dani su kratki pa nam je najbolja opcija Kompanj. I to
Krankenhaus (jer je najbliže :D) ima puno lakih smjerova i Roni nije nikad bio.
Krankenhaus it is. Roni nema pravo glasa, ja (Ivana, dalje u tekstu „ja“) sam
popela većinu toga nekad u prošlosti (sami klasici!) pa, kao pravo žensko, samo
naređujem. Tako je toga dana Roni OS-ao: Krankenhaus 6c+, Legionar i Asylantin
(samo je fulao (ilitiga nije me slušao) pa je napravio dvije nove kombinacije
oba smjera, 7a kaže) i Energierauber 7b. Neloše upenjavanje.
„Roni, baci
taj mobitel, vidiš da me strah, past ću, neću, ali strah me..“ ili nešto slično
:D
Onda smo
išli dva dana u Ghey sector da izbjegnemo moguće božićne gužve. Nije bilo
nikoga, pa ni sunca. Ja sam bila grozna, boljelo me, bi rekli reperi, from the
gležanj to the lakat to the prst to the umnjak to the mozak. Društvo za
poželit. Uglavnom, Roni je i dalje bio solidan i poslušan pa je OS-ao Il
principe di via Pondares 7b, Overgrown 7a i flešao Queen of fall 7a.
Roni šalje
selfi mami
Opet
dolazimo iz Rijeke, preko Kompanja (nemamo ni di okrenut auto, kamo li
parkirat) u Roč. Rock'n'Roč. Roni bio jednom, ali nije penjao, Ivana jednom
penjala lani.. taman da fulamo najutabaniji pristup ikad. Ljubav na pogled: pristupa
ništa, možeš doć s vlakom, obično nema gužve, sunce te miluje zrakama, sjediš i
slušaš ptičice. (da sam bila gđica Grozna ko prošli put u Kompanju vjerojatno
bi pisalo „puna mi je torba pijeska, sunce me spržilo, pretoplo mi je i ne
vidim bez naočala, stijena je oštra, ima 5 smjerova u križ i sve teško, pod
stijenom samo čekam kad ću se skotrljat do glavne ceste, s koje se btw, čuju
auti…“, ali nisam :D). Susjedi Slovenci (da su jaki se podrazumijeva u riječi
slovenac) se taman zagrijavaju. Roni toga dana penje Damask 7a+ i Rock'n'Roč
7b, oba 2go. A ja, napokon, popenjah smjer. Rock'n'Roč bejbe. I bilo mi je teško za pop..ludit jer
im not a tufa lover+široka siga+male šačice+#srat..! :D
Čekaj da
stisnem biceps kao opušteno stanje dok popravljam frizuru..
Smo
prišli...
I stvaaarno
me peče koža. Fotkaj kako me peče, daj
From da hood
Neke fleke na nebu :D
Prije nove
godine vratili smo se Rock'n'Roč jer je tamo lijepo i jer je blizu i jer smo
mislili da 8a nije 8a nego malo lakše... Došli su ponovno jaki susjedi
(Slovenci, jel). Oni su stvarno Nešto popeli: Pinti, čovjek u tajicama, direkt
iz Amerike (zapravo Medveje i Brseča) posajtao Pelinkovac 8a i 2go Export
Import 8a+. Štefan je uspio u svom naumu, Pelinkovac 8a kao deseti 8a u 2016.,a
njegova bolja polovica Petra Damask 7a+ 2go. Pablo the dog popeo je sve! Roni i
ja smo samo zgjedali jer su nas fotkali :D
Neki feštaju,
a neki zaspe prije 22h 31.12. pa idu 1.1. opet u Rock'n'Roč. Stvarno mi je
lijepo tamo. Mogla bi cijeli dan sjedit i zurit u sunce. Alen iz Semići se slaže
(prvih sat vremena samo smo ležali i sunčali se, a nismo došli rano i nismo parni :D) Dolazi i Kaotiko s Pupom (da vidite kako
je tek on fulao pristup hahaha). Dok se ja pokušavam ne razbolit, Alen i
Kaotiko penju Damask 7a+ 2go. Drugo drugi put :)
Opet smo u
Rijeci. Kaotiko javlja da on i Tibor idu na Zijavicu. Ma homo u Kompanj, daj.
Ustanovili smo da sam u pms-u pa imam pravo bit miss Grozna danas (ali neću,
obećajem). Penjali smo neke novije loode smjerove u Krankenhausu jer smo opet
bili malo kasni :D Shine, psihološki hard 7a i Paždroć 6c+. Roni i ja smo Shine
z 2. On je Paždroć OS, ja iz 2. (nema Roni pms i još je i dug... #srat). Tibor
je posajtao svoj prvi 6a+ Looser :)
Rest day dws
Kantrida
Zove me mama
da je okrenulo na buru doma.. znam, mama, ooo znam :O
Dan nakon malo
jače „pirka“ bura, tražimo sunce i zaklon. Pogađate? Pandora. Hladno.
Zagrijavanje na drž-nedaj-neosjetimništa-bolimeodhladnog. Nakon toga je ok.
Toliko OK da je Roni odlučio ne penjati više Snoopa, ali ipak je išao đir dok
je Naytiri bio zauzet. Navodno je rekao „idem do di dođem, pa kad padnem me
spusti..“ (nisam čula ili nisam slušala). I uglavnom, dođe Ace skroz gore i
ukopča top. Samo tako (Ne zna ni on kako) i kaže Snoop Boggy Dog7c+ soft :P i onda mi još baci patiku
dole u crnu rupu sopotsku. A za kraj padne u Naytiriju pred kraj detalja.
Ništa, moraćemo se vratit! :D
(ipak nije
bilo bas tooooliko hladno)
Ja sam
sljedeći dan preležala, a Luka Meštrović (sada već poznati poeta) i Roni odlaze
nakratko u Dvigrad. Taman da Luka popne Il ritmo parlante 7c, a Roni La fattura
7b. Naravno da ništa nije bilo prepušteno slučajnosti, naime, Luka je taj
podvig vješto isplanirao kao poklon svojoj djevojci Lini za rođendan! Ah,
ljubav! :D
#stajler
Zadnja
nedjelja prije kraja praznika, panika, Pandora. Trudili smo se, ali nismo baš
imali ni za burek, a nažalost nije bilo ni Štefana da nas bar fotka kad već
visimo.. :D Roni i ja pozdravljamo breka kojemu ne znamo ime, ali je uvijek
tamo, Saxo-Lupoglav-bus-Rijeka.
Ciao zdra'o
do nekih sunčanijih dana :)
p.s. ne bi
se reklo po fotkama, ali i Roni je penjao (samo neki drže konop i paze dok
osiguravaju..! :P)
Primjedbe
Objavi komentar