Preskoči na glavni sadržaj

UKM-U KneZgrad momčino

I Luki...prevelikom Meštru...asu iz Pule je prvi put...a prvi put je uvijek najslađe ;)

za nagradu...gotovanje na Rirock! Blogu. aLe!

Kad ti život ponudi tramvajac i kajlanje koljena, uzmi ih – moje medvejsko krštenje
Opcija zilion, ponude pršte na sve strane, a nekoga da mi primi drugi kraj konopa i provede me kroz grigri nema. Već sam osjećao vikend uz mile zvukove fakofbolana i plastičarenje na bolderu uz gledanje filmića kako Patxi u pancirki penje u onoj njegovoj španjolskoj previsčini.
PP (penjački partner) numero uno, Marko Suncemužarko, odrađuje visinske pripreme na skijanju i uživa u prvom tjednu života kao nezaposlena osoba. Ale magistar, sada PRO climbers life prelazi na tebe J
PP numero due, Toster, ili je na poslu ili radi, a i rame mu pamti bolje dane. Propustit će i blik, tako da eventualna škicanja no handova u ploči zaboravite J
Pazinjani će u Toplice, Buzećani odrađuju treću smjenu, Zagrepčani dolaze ili ne dolaze u Kompanj, a Fiumani nude gostoprimstvo, kauč i spajanje blika s posjetom dragulju Lovranske drage. Sve otpada, a u zadnji tren u akciju uskače Mirnin tata, „čovjek siga/stisak/prevjes“ i onaj kojeg se svi rado sjete kada u Buzetu dođu nogama iznad spita i pogledaju gdje je sljedeći J
I tako, ležerno u 11:03 startamo Sandra, Mirna, Čedo, Baby i ja iz sjedišta SPK „Fažana“ prema Medveji. Cijelu noć sam spavao sa smješkom na licu jer napokon i ja idem tamo gdje se fotkaju najbolji pogledi i gdje Kvarner ljubi nebo, a već nakon doručka sam se počeo zagrijavati tako da budem spreman i fit čim dođemo pod stijenu. Sandru i Mirnu ostavljamo u šetnji Opatijom, a ostatak kombija se diže iznad Lovrana. Spuštamo se prema Knezgradu i Čedo konstatira da su se kuće promijenile od kad je zadnji put bio u Medveji, a srećemo i talijanske aseve. Lagano ćakule bakule, nostro, vostro, Andrea, oto ći pju, progetti a Buzet, Sbisi, forse nove a, blablabla i valjalo bi početi penjati. Za ogrevak tražim najgušće zaspitan smjer koji vidim, pa tako biram onaj u čast mojoj najmanjoj prijateljici kojoj obećajem da ću doći u posjet da mi pokaže novu igricu koju ima J Dvaput se neuspješno zagrijavam i odlučujem zagrijavanje ipak odraditi u jakni, rukavicama i kapi, a pogled mi stalno bježi malo desnije u najhladniji smjer sektora... Čedo u retrofleš maniri postavlja komplete u vlastitoj kreaciji, ispušta pokoji zvuk, pleše među sigama i kaže „To je to mali, još dva giba i smjer je gotov. Spuštaj dolje!“. Prvi ulaz čačnivam gibove, sjedim u pojasu i pokušavam doći do zraka, otkrivam koljena, dešifriram detalj i mislim si, pa to bih mogao i popesti! Naravno, još dva ulaza neuspješno probavam i odlučujem ga ostaviti za drugi put koji će nadam se doći jako brzo jer sam gibove ponavljao do Plomina, a ruke su mi se znojile do Labina J
Zaključak subote: lokalna ljubav prema Medveji je stvarno opravdana i nadam se da ću doći opet i opet i opet i opet i op..........

UKM – U KNEZGRAD MOMČINO!!!


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜