Magic trip

Dugo iščekivani dan polaska je konačno bio pred nama, nakon šta su Splićani zakuhali situaciju sa laganim zakašnjenjem uspjeli smo kompletirati ekipu i krenuti prema prvoj destinaciji, Švicarska Magic Wood. U sastavu superbalkan ekipe: sa srpske strane Staša Gejo i Vesna(njezina majka), iz Bosne Salih Mulaosmanović (popularno zvan Sale) i njegov komšija Arman, iz Splita dolaze nam Barbara Gilić i Frane Čulić, iz Zagreba Borna Čujić i za kraj pridružujem se Ja (Vittorio) iz Rijeke. Večini je Čarobna šuma bilo novo iskustvo.

Stižemo u srijedu navečer i postavljamo šatore u kampu, uz zajedničku večer kujemo planove za sutrašnji prvi dan na bolderima. U četvrtak ujutro se upućujemo u šumu i zagrijavamo se na lakšim smjerovima, uz iskusnog bolderaša Saleta zaključujemo da je prvi dodir sa bolderom važan ali ne i presudan i da se ne treba razočaravati prvi dan jer se treba naviknuti na boldere u prirodi. Za Bornu to sigurno nije bio razočaravajući dan jer je odmah nakon zagrijavanja flešao superklasik Grit de luxe(7B) a ja i Staša mu se pridružujemo uz koji pokušaj više,nakon  što smo proveli neko vrijeme penjući na plaži (sektor). Borna ulazi u fleš modus i na fleš penje Hohenzone(7C) i Schnebrett(7C), mi ostali smo se svi zaredali u Dropzone(7A) i bacili koji pokušaj u Hohenzone, navečer smo opet svi večerali zajedno u kampu. U petak ujutro hrvatska ekipa + Staša se upućuje u šumu a Bosanci se odlučuju pričekati malo i priključiti se u popodnevnim satima. Polako se zagrijavamo i krećemo svi u napad na Smeagol(7B), top uspijevaju osvojiti samo Borna i Staša iako je i njima trebalo daosta pokušaja (zaključak: bolder stvarno za**ban), dolaze popodnevni sati i najbolji uvjeti za šumu a mi smo krenuli prema poznatom Bruno bloku gdje nam se pridružuje i bosanska ekipa. Borna, Staša i ja krećemo projektirati Supernovu (7C) (to je bila ljubav na prvi pogled ili bolje reć na prvi pokušaj) dok je Sale krenuo čačnut Massive  Attack(8A+), nevjerojatna je činjenica da smo nas troje vrlo brzo napravili gibove u Supernovi ali koliko god bili u formi nismo ga mogli popesti iako je bilo stvarno dobrih pokušaja, ekipa se ponovno razdvaja. Neki odlaze probat Octopussy(8A) dok Barbara, Staša, Arman i ja odlazimo na Enterprise(7A) i uz malo pokušaja uspijemo ga riješit iako smo pomalo već na rezervi. Ja sam pretpostavio da je to to za danas ali pošto je moja struka penjati umoran, a i Staši to ne ide loše nas dvoje umorni uspijevamo stisnuti i popeti Schirotti(7B) i desnu varijantu Hageltrauma (7B) dok su Borna i Sale išli čačnut Vopigas(8A+). U subotu nas budi kiša (ništa neobično pošto je cijelog ljeta vrijeme u Magic-u promjenjivo ), ubrzo zaključujemo da i nije baš bilo previše pametno penjati 8 sati boldere u šumi i da nas je Supernova doslovno pregazila. Imali smo upale mišića čak i na guzici (Borna i Staša su obećali da vise neće ulaziti u Supernovu ali ja ne odustajem ). Dan smo proveli u Edelwiss-u (prostorija sa besplatnim wi-fi i mjesto gdje se boravi kada pada kiša ). Poslije podne kiša prestaje a mi se upućujemo u šumu da vidimo situaciju, nažalost sve je mokro čak i Supernova koja će na moju veliku žalost (ali ne i na Borninu i Stašinu) biti mokra do kraja našeg boravka u Magicu. Ipak nalazi se suhi bolder i Arman penje svoj prvi bolder Wave(6A+). U nedelju Borna i Staša se upućuju u šumu ujutro dok mi ostali čekamo podne da se bolderi uspiju još osušiti. Poslije podne dok se mi ostali zagrijavamo na U-boot(6C) Borna i Staša su bili uspješni u Dinos don't Dyno(7B), Barbara i ja pošto nismo imali crash padova kod sebe smo malo lutali po šumi da bi našli Stašu i Bornu ali putem nalazimo neki bolder sa Francuzima i pridružujemo se njima da bi bacili koji pokušaj pam sam tako ja bio uspješan na Blindfish (7B). Susrećemo Bornu i Stašu na Foxy Lady(8A), Borna je bio stvarno blizu da popne Foxy Dyno(8A?) a meni je falio jedan pokret u Foxy Lady-u. Krećemo svi probati Intermezzo(7C često spušten na 7B+),nisu bili baš savršeni uvjeti ali Borna ga flesha a meni Barbari i Staši fali malo da ga popnemo. Za kraj Staša i ja idemo probati gibove u Schnebrett-u(7C) i odlučujemo se vratiti da ga popnemo. U ponedjeljak opet kiša (fu*k off i prognoza, prva kiša nam je dobro došla za rest day ali ova kvari sve planove) tako da se odlučujemo uputiti u Chur gdje se nalazi dvorana na kojoj možemo odraditi trening. U dvorani se susrećemo sa Ninom Caprez koja penje u sacarpama isto kao i Barbara. Slijedeći dan je naš posljednji dan u Magicu, čekamo podne da se bolderi što više osuše pa se razdvajamo svatko na svoje projekte. Staša i ja se zagrijavamo na Superbosni(6C+) te krećemo napadat Schnebrett. Bolder je bio dosta mokar ali smo ga uspjeli dosta dobro osušiti, Staša ga uspijeva popeti a ja padam na samom vrhu. Nismo imali puno vremena pa mi je to ostao projekt za slijedeći put kao i Supernova.

Taj isti dan se upućujemo u Austriju u Zillertal gdje stižemo dosta kasno, a da stvar bude još bolja nismo uspjeli naći kamp u koji smo trebali prenoćiti, ali smo zato uspjeli pronaći kuću penjačke legende Gerharda Horhagera. Pošto je bilo kasno i čovjek je vjerojatno spavao, digli smo šatore na livadi pored njegove kuće. Ujutro kada smo upoznali Gerharda on nas je u potpunosti razumio i pošto je bilo loše vrijeme ponudio nam je čak i njegov osobni bolder da treniramo, ma što reći više nego da je Garry car. Njegov bolder je puno bolji nego dvorana u Churu. Čak smo mogli penjat i na njegovim Squadra hvatištima. Na kraju nam je ponudio i njegovu štalu (koja je uređena za spavanje) i njegovo privatni wc iz kuće. Osim treniranja ovaj i ostale kišne dane proveli smo u štali igrajući karte (igrali smo magarca pa tko je izgubio trebao se derati "ja sam magarac" tri puta). U četvrtak budimo se i popodne odrađujemo trening opet na bolderu od legende i na kraju pada dogovor da se ja neću natjecati u Austriji nego ću ostati sa Saleom i Splićanima jos koji dan u Sloveniji. Staša i Borna kreću na natjecanje a mi ostali ostajemo prespavati još jednu noć. Navečer bacamo night session na bolderu.

Sljedeći dan odlazimo u Sloveniju i uz dobro Saletovo pamćenje stižemo u kanjon(Golubove pećine) gdje se koji dan prije održavao kanjonfest u organizaciji Jerneja Krudera. Na putu do kanjona smo poveli sa sobom dvije žene (jedna iz Njemačke druga iz Rusije) koje su stopirale pokušavajući doći što prije do hrvatske obale, mi smo ih pustili u Ljubljani, uz Saleta (starog ilegalca) prespavali smo na livadi ispred kanjona. U subotu smo krenuli penjati boldere u kanjonu, dok Sale i Frane rješavaju sedmice ja si pronalazim novi projekt Herpes zoster(7B+/8a), smjer me je na prvu oduševio al je stvarno dug (cca 30 pokreta) prava izdržljivost (u snazi), da ima ukopčavanja na sebi bio bi sigurno i teži od 8a pošto veći dio smjera je u stropu. Popodne susrećemo lokalca Tim Unuka koji nam pokaže točno linije i bete za smjerove. U nedelju nam je zadnji dan i svi smo po prilično umorni (na cijelom putovanju bila su samo dva dana odmora) i ja krenem sušiti moj projekt koji je bio 1/3 mokar, nakon dosta pokušaja konačno uspjevam proći bolder detalj na ulazu ali sad me čeka još 20 gibova čiste izdržljivosti gdje sam uspio pasti čak 2 puta jučer. Frane i Sale su mi čuvali leđa i navijali žestoko pa sam uspio pofajtat do topa. U ova dva dana svi smo popeli nešto pa čak i Arman svoj prvi 7A bolder (kojemu nismo znali ime). Tako smo na ovom tripu svasta naučili, svašta penjali i svašta vidjeli. Svi smo se složili da je to jedno od uspješnijih putovanja, čak smo i položili Saletovu školu ilegale (zlatno pravilo kaže: ako netko naleti i pita šta tu radiš ti samo izvadi uže i viči da si penjač) a Arman nas je cijelo putovanje nasmijavao sa njegovim izjavama tako da smo se svi vratili kući sretni.

Listu smjerova mogu sa sigurnošću napisati samo za mene jer za druge stvarno ne znam što su sve popeli (stvarno se je puno penjalo).

Lista glasi: Madam etoil (6B+) flesh, Grit de luxe (7B), Dropzone(7A) flesh, Freiwild (6C) flesh, Enterprise (7A), Schirotti (7B), Hageltrauma (7B), U-boot (6C) flash, Blindfish(7B), Super bosna (6C+) second go, Herpes zoster (7B+/8a).