Preskoči na glavni sadržaj

Compadres de puta madre iliti Priča o nama


Čudan je svijet. Prečudan. Putevi pojedinca katkad znaju ispičati priče.Ovo je priča o jednom +.
Od prvog 8a, legendarne  Samsare u Miškoj , prošlo je gotovo 4 godine. Kad razmislim pitam se zar je stvarno tolikom prošlo, toliko se stvari desilo,  toliko toga promjenilo nastalo i nestalo u mom životu, penjanju, Rijeci....
U to vrijeme nismo imali bolder. Treninzi su bili svakodnevne avanture šparanja love za odlaske u Pazin....Mo-ti-va-ci-ja,  gledana s današnjeg stajališta graničila je s popriličnim ludilom ali ljubav prema POKRET filozofiji bila je i ostala jača od svega. Nakon Samsare pomislio sam:  „To je to idemo po još par osmica pa po + .... ali ali ali ..... Mile Skretničar, koji radi na svemirskoj stanici pri postrojenju koje se bavi ravnotežom među zvjezdama,  nama ljudima poznatoj kao sudbina i  nije baš tako mislio....
Ubrzo  sam počeo intenzivno putovati pa me Put odveo do bezbroj novih stijena po Engleskoj i sada već drugoj domovini Španjolskoj.  Penjanje je dobilo novu dimenziju neprestani Pokret od jedne stijene do druge često ne znajući dali ću im se ikad ponovno vratiti.
Život bez projekta.
Život.
Takav način tjerao me da se sablasno brzo suočim s manama i nedostacima da bi napredovao kako u vertikalno tako i horizontalnom prostoru života. Na neki način pokušavao sve to  opisati u svom blogu
Put jednog giberra 
 .....................................................................................................................................................
Ljudi smo. Čudni i tvrdoglvi. Teško se mijenjamo, a tako  volimo mijenjati svijet oko sebe počevši od prvih susjeda zar ne?
.....................................................................................................................................
Iako sam kroz svo to vrijeme maštao o tom malom +u nikad nisam ušao u nijadan 8a+ iako su mi mnogi govorili da sam ve
ć bio duboko zrel. Moj Put je bio drugačij i očito određen prema stvaranju +a u sebi. Tako sam jednom duboko u grotlu El Chorra zapisao " Compadre, Život za sve nas ima savršen  tajming jedino što moramo biti ustrajni u strpljenju bez ali "
Tako je i bilo. U godinama što su prolazile Pozitivan stav je bio sve jači sve čvršći a u meni taj + je sve više rastao... i onda je Mile polako počeo okretati polugu i reko Ajde Compadre sredio sam ti sve. Sad si spreman da ispričaš priču....

Paklenica.Ljeto 2012. Araceli i ja Compadre ispod smjera Compadres de puta madre. Sudbina?
Dalje,  Compadres De PM  dobio je  ime po družini koja je nekad harala Hrvatskim penjalištima živeći livin large (danas rado rabljeni al rijetko kad odživljeni termin),u  kojoj sam  bio jedan od prvoborace. Sudbina?
FA Dani Andrada.
Prve riječi koje sam naučio na Španjolskom još daleke 2007 bile su o mom imaginarnom susretu s Andradom (tekst je visio na stražnjim vratima WC u Frapporti apartmanima (aka moj stan u ST)  pa su uz mene i mnogi penjači HR  scene dobro memorirali ovaj  tekst :) u stilu dolazim na penjalište Andrada penje smejr a ja ga pitam " Como se llama esta via" a on odgovara "Pata Negra"...ja ga opet pitam "Que grado es" a on :"8c" a ja: Dura? a on : Dura aj ja na to sve : " Gracias compadre " i šmugnem ( Zasluge za ovu napamet naučen razgovor pripada Yass :)

Sudbnina ?
A jebat ga ako nije :)

I onda...

Ari je otišla spremit stan u Cadizu, a meni je do odlaska u Španjoslku ostalo još dva vikenda i milion stvari za srediti. Karte su bačene na zadnji vikend ...Barić draga vidit didu i baku i zaokružit +.
Tame je došla da mi dan zadnju : „Ajde Demba tvoj je........
Inercija, točnost, udah...sve je bio na svom mjestu.Pa sidro.Pa osmjeh od Samsare do Compadresa.

In  the sum ....

Kad kažem +. Iza njega Vidim  broj, vidim i slovo al zapravo u suštini vidim Put pojedinca, transformaciju, odanost  i postojanost u traženju onog definitivnog Pokreta/The move onog koji nema masu a ima svu energiju postanka. Onog za koje trošiš najmanje energije, a koji ti daje svu efikasnost egsekucije (u žargonu Bože S) .  Onog iz kojeg je sve počelo. Onog kojeg  fizičari u Švici zovu Higgsov bozon iliti Božja čestica. Da onog. Para verdad, Inspiracija traženja  Alfa-Pokreta ostala je jedina prava inspiracija zbog koje sam još tu s vama. Ispod prevjesa.  Put traženja jest i Put suočavanja s onim što tako rijetko želimo vidjeti u nama samima ..... pa se bjesnomučno pumpamo na tavanima i rupama, pa žilimo pa smo pretrenirani ...sve u svemu pomalo umiremo dok se ogromna energija smješka sa sunčane strane ulice.

Ma   ne prodajem ti maglu ...znam da je 8a+ danas je noubigdealgrade. Sve OK. Ali kad prevrtim film dođe mi jedna stara od Graše kaže „sve nas manje ima tu godinu po godinu“.Upoznao sam u ovih 7-8 godina pod previjesom,  a i oko njega svoje najbolje prijatelje al i mnoge  likove,umjetnike,picoperce, egomane i  folere. Za većinu ovih onih prvih  sam mislio sam da ćemo ostati zauvijek pod previjesom... u potrazi.  Al ne...svake godine sve ih je manje...ljudi stanu popuste nađu nešto dugo jer što se više približavaš biti inneru Pokreta Put je strmiji i iziskuje.... da iziskuje....

Nego..
Da se vratim na +.  Jednom mi je jedna makina, tamo 2005, (zaboravio mu ime) na Kalymnosu, reko: „ Demire, lako je postati dobar penjač al teško,  vrlo teško dobar čovjek“ . 
Tada to nisam mogao po vezati. Danas mogu reći: "Makina imao si  pravo".

Zato Compadresi, nek Vam  +  u veritkali uvijek dođe kao rezultat plusa u horizontali i sva vrata će Vam biti vječno otvorena.
Ale!




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜