Prošlo smo ljeto planirale u Austriju, a završile na Hvaru. Sada smo planirale na Brač, a završile na Hvaru! Tako vam je to. Svi putevi čini se vode na Hvar. 
U Sv. Nedjelji ovog puta - stijena tik uz more, smjerova i previše, lijepi, dugi (govorili su nam i nisu lagali), a prognoza je rekla 
– bolje ne može, jedva smo čekale krenuti!
Krenule, stigle, oduševile se! Barkom do stijene i kućice, oči sjaje od sreće i ljepote 
. Penjale smo, čitale, slušale vjetar i valove. I tako 6 dana. Uglavnom smo bile same u toj divnoj kućici pod stijenom, a gotovo same i na stijeni. Nikad nam nije bilo bolje! Napenjale smo se, upenjale smo se i teška srca u petak popodne pozdravile Mirka i familju mu dragu (svi su došli da nas isprate 
) pa krenule za Paklenicu.
U Paklenici su nas čekali (ili smo se aman taman našli) Roni i Lada, penjački nam partneri za maraton i speed climbing. Opet preprepre, ma baš nam je bilo drago da smo došle(i), bile(i)! Roni i ja, moram vam reć, baaš smo rasturili na speedu 
, dok na maratonu svi briljiramo. Od 7 do 19 s osmijehom na licu
. Uglavnom, treća mjesta su naša: Sova i Lada maraton žene, Roni i ja maraton mix i speed mix! Samo jako
! Dobili smo i neke nagrade, hvala lijepa organizatoru i sponzorima
. A za kraj - dos dobar bend, pokoja zdravica, plesnjak i pjesma.. do zore .. 
Ponovilo se!
Primjedbe
Objavi komentar