Preskoči na glavni sadržaj

Kalymnos 2016.

Krenuo sam na put. Kalimnos. Putovanje je bilo očajno. Vlak iz Trsta za Milano je nešto što se da preživjet. Avion za Atenu također. Provest noć na aerodromu poseban je doživljaj kojeg preporučujem svakome tko misli da vrijeme leti. Na aerodromu tokom noći leti sve, al vrijeme ne. Kad sam bukirao avionske karte nisam ni pomislio tražiti direktan let iz Milana za Kos, seoski aerodrom usred Egejskog mora. Nema smisla. Zašto bi? Drugog dana na Kalimnosu upoznao sam Baskijku koja je došla iz Milana za Kos. Za 20 eura. Ja sam put od Atene za Kos platio pet puta više. U jednom smjeru. Tko je mogao znat. A sad na ljepše stvari. Taman prije puta razvio sam solidnu upalu sinusa pa mi se menu tijekom puta i prva četiri dana na otoku sveo na brufen i dva lekadola ujutro, brufen i dva lekadola popodne, brufen i dva lekadola uvečer. Upala sinusa nije nešto što želiš dobiti na putu. Negdje četvrto po redu najgore sranje,  vjerojatno iza zubobolje, hemeroida i trovanja hranom. Fora stvar kod upale sinusa je što uz glavobolju i bol u facijalnim kostima u paketu dobiješ i zubobolju light pa sve sjeda na svoje mjesto. Po dolasku na otok zaključio sam da bi možda pametna stvar bila nabaviti antibiotike. Nazvao sam dotoricu da je pitam  kolika je šansa da mi daju antibiotike bez recepta. Rekla je da nisu velike. Sjeo sam na bus i otišao do grada sa spremnom pričom i patničkim izrazom lica. Rekao sam matorom apotekaru da imam upalu sinusa i da mi trebaju antibiotici. On je rekao da nema problema i da koliko mi treba. Lakoća izdavanja lijekova bez recepata uhvatila me prilično nespremnoga pa mi je poslije bilo žao da nisam pitao nešto bolje od antibiotika. U svakom slučaju, brufenima i lekadolima pridodao sam dvije porcije antibiotika dnevno. Kasnije mi se razvila rana na nožnom placu od premalih penjačica pa nisam mogao penjat više od jednog dana u šutu. I otpala mi plomba pa sam obilazio lokalne zubarske radnje kojih na otoku ima iznenađujuće mnogo, pokušavajući ubosti što bolju cijenu za komad plombe.
Inače, sam otok je prilčno lijep i za razliku od Grka koje sam do sada imao prilike upoznati u nekim drugim dijelovima zemlje, ovi su prilično srdačni. Svugdje osmjesi i ćakula. Bit će da Mediteran čini svoje. Ekonomija otoka u proljetnim i jesenskim mjesecima prilično je podređena penjačima pa tako nije čudno da je u ribljem restoranu izvješen ogromni LCD na kojem se vrte penjački filmovi. Svi kafići su ukrašeni penjačkim fotkama, posterima, čak i muralima. Penjači nisu populacija koja mnogo troši ali valjda ih dovoljno ima da osiromašen narod u svemu tome vidi nekakav ekonomski interes pa je sve podređeno njima.
Šta još? E da, penjanje. Otok nije stekao reputaciju bez razloga. Ima svega. Prevjesa, siga, stropova, ploča, smjerova u kojima je osamdesetmetarsko uže kratko. I svega toga ima puno. Većina popularnih sektora je na 15-20 minuta hoda od sela. Za one druge treba rentati skuter što isto nije skupo. Neki sektori su dobri, neki su odlični, a neki nisu s ove planete. Meni je imalo smisla penjati ono što nemam priliku penjati doma. Dakle, penjati puno i uglavnom veće prevjese. Bilo kakvo ulaženje u projekte prekrižio sam u startu. Dva do tri ulaza u smjer maksimalno. Kontao sam, projektirat ću doma, što se pokazalo bolno istinitim. Nakon dva tjedna uhvatila me mini kriza i shvatio sam da nije lako biti profesionalac i da svaka strast lagano uvene ako od nje napraviš rutinu. Ajde, nije dugo trajalo. Dobio sam se uskoro i nastavio dalje. Na dane odmora može se raditi svašta. Možeš se kupati, možeš rentat bicikl i istraživati otok, a možeš i pit pivu cijeli dan. Ja sam bio aktivan u sve tri aktivnosti. Za razliku od Tonsaia gdje se partija i penje, Kalimnos je više mirna, family-friendly destinacija gdje se dolazi isključivo penjati. Svaka destinacija za svoju publiku.
Nakon mjesec dana provedenog na otoku, ja sretan. Sretan jer sam iz Milana došao sa pet kila tajlandske riže pa mogu pravit mango sticky rice. I sretan jer sam iz Grčke došao da me nisu opljačkali i da nisam osramotio svoju zemlju i obiteljsko ime. 
Magistar Š.

Srpsko-hrvatsko-americko-kineski navez u Egejskom moru...to je nama naša borba dala!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tekal san za njin celo leto

By Dan Kulišić a.k.a Danny Boi Ne sjećam se točno kada sam prvi put probao Giant S. Pred možda godinu, dve. Meriou i ja smo bili na Zijavici i on mi je rekao: „Provaj ga, ča gibi moreš storit!“. Nevoljko sam na top probao smjer i ostao zabezeknut: prvo, koliko je zapravo težak smjer i drugo, kako li je samo divan. Gibovi, hvatovi, koljena, pete, namještanje tijela, sve to je bilo poput perfekcije. Ples na vertikalnom podiju. Od početka do kraja pustolovina, od prvog hvata do zadnje šalice avantura. Sjećam se kako sam sebi rekao: „J---š mi pokojnu pranonu Maricu babicu ako se neću potrudit da ga ispenjem.“ To mi je postao cilj. Uslijedili su razni neuspjeli pokušaji kroz godinu. Pa nisam u formi, pa imam 3 kile viška, pa je vlažno, ili nisam mentalno jak, ili je neki ribar iz Vijetnama krivo spekao krumpir i nanio mi nesreću, ili neki xy razlog. Opravdanja. Sve sama opravdanja. Počele su frustracije i bio sam tako blizu. Ali eto, uvijek je postojalo eko opravdanje. Išao sam s Casperom g

Kanjon Rječine

Foto priča...jer slika govori tisuću riječi... Kako nam je bilo...teško je "zgurati" u post...uživajate u ovih par fotografija by magistar Šoić...i naravno, dođite nam opet!!!:) Nedjelja 29.06.2014. VELIKO Hvala Rovinježima!!Svaka čast Toniju, Nereu i Ganniu!Odlični ste...za one koji misle da je Rovinj daleeeeeeeeeeeko... :) Oni su tu... Pazinjani naravno :) uvijek su tu! Karavana je mogla krenuti... Coci svuda :) Ljepotan :) Neka "stara" i nova lica...aLe!! Nice to see you to!Family Pinterić Frenki u ulozi domaćina...obavezna "turistička" tura kroz sve bouldere, postojeće...buduće...te smjerove na konop... Nikada toliko crasheva u Kanjonu...PONOVILO SE :) Preko brane u gornje sektore... Neki su mislili odmarati... Bouldering može početi... dok je fotograf Šoić i hladu...ostatak čačka po atraktivnom FLASH ODRONU 7A  Curke su također...još u hladu...još malo.

Rirockerski Pozdrav Ljetu

I Nismo očekivali ovako naprasit kraj...i faliti će Lakoća kruzanja kroz duuugiii dan, i fjaka, i cvrčci...i žega...i pretjerivanje u aLo pomaLo mood-u.  AL bit će Uvjet, valjda, kada nas netko od gore prestane zaljevati. Hvala ti Ljeto 💜