...

“If you can't fly then run,

 if you can't run then walk,

 if you can't walk then crawl, 

but whatever you do you have to keep moving forward.”

Martin Luther King Jr.

    

    Koliko god godina penjem, natjecanja nikad nisam doživljavao kao dio osobnog penjačkog iskustva. Iskreno penjati sam počeo relativno kasno i iz nekih drugih motiva. Penjanje s prijateljima u prirodi i radost igre vani uvijek je bilo na prvom mjestu. Stoga, nikad nisam niti pomišljao da bih trenirao  isključivo za natjecanja iako volim trenirati. Ukratko, u tom smislu nikada nisam pronašao izvor motivacije toliko dubok  da bi mi u jednom određenom periodu mogao zamjeniti radost odlaska pod prevjes. Sve do prije otprilike godinu i pol.  Splet okolnosti, kojeg sam negdje duboko u sebi sam iskonstruirao, stvorio je naizgled neopipljivu motivacijsku masu satkanu od želje za opstankom i avanture novog iz koje sam do nedavno crpio energiju potrebnu za esenciju.
Za Pokret.

 

Oni koji su prošli ciklus pisanja doktorske disertacije pronaći će  sebe u ovim riječima.

Kako rekoh, sve je otprilike počelo prošle godine u ovo vrijeme kad su se mračne sile znanosti nadvile nad, do tada,  optimistične i suncem obasjane  horiznte  novih penjačkih avantura po proplancima majke Andaluzije. Ideje o novim projektima, neistraženim boulderima svete Tarife i brončanm linijama El Chorra zamjenio je SPSS, konzultacije, pisanja i beskrajna aneksijoznost koja me prati od malih nogu,  iako sam toga počeo biti svjestan nedavno. Iako sam si odavno priznao da se nemogu  instant resetirati (u ničemu),  probao sam otići par puta van na penjanje,  ali sam ubrzo shvatio da to više nisam bio ja što je rezultiralo da ni ona više nije bila Ona. Rekao bi Mišo Kovač u legendarnoj verziji Marka Pehara “Stankoviću, penjanje nije trčanje na sto metara, penjanje je emocija”. Koliko  god sam pokušavao podijelti ta dva svijeta glava je pod prevjesom bivala sve teža, a s njom i motivacija. 

Početkom godine počele su kružiti glasine po Andaluziji o osnivanju Pokreta otpora prema Federaciji (čitaj HPS). Ukratko već dugi niz godina Andaluzija je marginalizirana s natjecateljske karte što je razultiralo žalosnom činjenicom da se sva veća natjecanja održavaju  na sjeveru. Stoga, Jug je rekao dosta. Na sada već legendarnom reunionu, u Sevilli skovan je plan o organizaciji regionalne boulder lige (ABL). Raspored je vrlo brzo skrojen i lansiram preko fejsa . Odlučeno je: od maja do decembra; redom Tarifa, Sevilla, Granada, Cadiz, Jaen, Villanueva del Rosario, Almeria i Motril. Logo je smišljen ubrzo gdje je igrom slučaja El Croata završio na portalu. Razlog je bio vrlo jednostavan. Naime zove me Jose kaže:“ Compadre stavili smo te da mi nitko ne njurga da favoriziram ikog“.  Reko: „Bien“

Ubrzo se oglasila i Federacija te zakazala (valjda u znak dobre volje;) još dva službena natjecanja za Kup Anadaluzije (Chichlana I Malaga) te jedno (Motril-Granada) koje  se bodovalo i za Kup Andaluzije i Nacionalni Kup. 

Cijela priča, još jednom mi je na svoj suptilni naćin pokazala da penjanje nije odustalo od mene. 

Splet okolnosti doveo me do odluke da zaboravim penjanje vani, projekte, mirise jutra i zvukove pucketanja sutona u trenucima kada previjes tone u plavo. Kupio sam prsluk od 10 kila i napravio kampus na bolderu (nazvan Maria Dolores – Lola – zaštitnica tetiva) i rekao  A tope,Compadre!

I tako kuka od 35 godina odlučio postat pravi plastičar.

Godina je prošla ludo. Natjecanja su se redala kao na traci. Putovanja, pripreme, treninzi pod limeninm krovom boldera. Katkad se mjerilo i 40 strupnjeva. Nisam odustao iako je bilo na c...ali  mantra Završiti ciklus (ili cirkus;) je pobijedila.  

Suma sumarum – drugi u ukupnom poretku Lige i prvi u Kupu (kategorija 30+, Stara slava).  Iskreno, Liga je bila napornija (prije svega radi putovanja na osam natjecanja) nego Kup. Stoga drugo mjesto je prije svega bio rezultat upornosti:  odlazci na sva natjecanja = bodovi.  Još iskrenije moram reći  da su Blik, Blok ili nekadašnji ŽBL mnogo jače Lige s obzirom na koncentraciju jakih pojedinaca.  Kup je bio svojevrsni početak karijere natjecanja u veteranskoj kategoriji.  Bilo je tu jakih kuka ali se nisam dao te osvojio prvo mjesto.

Bez ega u džepu,  ovo je za mene prije svega bilo jedno lijepo iskustvo iz kojega sam puno naučio.  

Hvala svima

Uz sve to dovršio sam disertaciju koju ubrzo branim;)

...

Nakon svega, često se šeretski nasmijem kada uhvatim sebe onako poluzamišljenog  i zagledanog u ocean prevrčući po tko zna koji put staro pitanje: "I šta sad?". 

Odgovora kao i obićno, u mom slučaju, nema (ili ga ne želim)

Da su trigeri sudbine uistinu čudni shvatio je to odavno stari mačak 

P. Theroux kada je vješto napisao; 

"Turisti ne znaju gdje su bili, putnici ne znaju kamo idu."

Ale!

Serijal slika i jedan kratki video:

Jose Hulk Varo

Robert Downey Jr iliti Sherlock Holmes!!?

Jony El Tigre Amarillo

Opet El Sherlock u detalju..

...

...

A tope

RRC para siempre;)

Ljetna shema..na lokalnom zidu

Maria Dolores :)

Nema predaje

U nastajanju..

Jaen

Mafia del Sur (11 navečer:)

Boulder me!