Stigla je i pomalo iščekivana jesen. Ljeto je bilo odlično, nećemo se žaliti, ali pad temperature se već neko vrijeme s nestrpljenjem čeka i odmah nam je zamirisalo na Pajkovu. Frenks je još na proljeće bacio oko na monster svih monstera i zamišljao kako je penjati tu ludu liniju koja doseže oko 55 metara dužine. U prvom proljetnom posjetu navijali smo za legendu Rocca Romana u 45 minutnom fajtu kroz liniju za koji mnogi tvrde da je najljepša u rangu. Ladice su nam se otvorile..."Osapska pošast" postala je tiha patnja.
Došli smo (Frenks i yass) u srijedu (16.9.), na brzinu. padala je kiša, bilo je strašno toplo,a od magle nije bilo pogleda iz špilje. Ja sam klizala po stijeni, dok je Frenks uglavnom konektiran gdje god dođe. Troja 8a iz prve danas (stari dug ;)). Mogli bi za vikend doć? Da.
Nedjelja it is. Prekrasan sunčan dan namamio je penjačke prijatelje na lokalni Thailand. Volimo. Gužva se činila neprikladna za projektiranje nečeg tako dugog, no varaždinska legenda Igor Čorko zna sve. Malo "gura" Frenksa...ajde, ajde...gibove ćeš lako, te uz preciznu navigaciju Frenks bez većih problema savladava sve ključne pokrete. Sat vremena kasnije, u drugom pokušaju fajta dobar dio smjera i studira ostatak. Projektiranje ovakvih monstera je najteži dio posla (za onog kojeg penje i za onog koji osigurava :P). Već umoran, ne ide do sidrišta i pušta zadnjih 5-6 metara za drugi put.
Kocka puležanima, Marko alwayZz in the mood, Troja 8a i Active discharge 8a 2go za njega, as Luka rješava Trojanskog konja 7c+, dok Ivana ima oči ko u škrpoča i Dancing without sleeping 7b 2go. Ja konačno skidam depresiju s lica (nisam penjela 3 tjedna vani, tragedija) i iz 2,pol pokušaja kopčam 4bis 7b+. Tko bi rekao da se može dobiti upala listova u prevjesu. Prekrasnoća od gibanja.
No vratimo se na The monster-a.
Dogovori za slijedeći put krenuli su već u ponedjeljak. Dušići su slobodni u četvrtak...Roni, Ivana, Maila. Odlično. No u utorak već počinju otkazivanja. Prvo Maila, pa Ivana...Roni je još za. Kul. Frenks je odradio dvije noćne za redom,...četvrtak je ujutro, pijemo kavu, Roni javlja da ima temperaturu. Hmmm...žao nam je Ronija, a i išli bi baš baš ;)...Sami s Marom?Ne...predugi smjerovi ;).
"Daj da nazovem Ivanu...možda je ipak frii. Ići ćemo u Roč po nju."....Ivana je fri, ali je u Rijeci. Naime, došla je prijateljici na obranu diplome..."daj da razmislim 5 minuta"...Zove nazad, ma idem :). Oprema mi je u autu u Roču. No Frkss.:D
Krcaj auto, po Ivanu u grad, po opremu u Roč...Pajkova napokon. Sasvim običan penjački dan...razgibavanje, zagrijavanje, grabljanje s Marom...i startamo. Ivana je trenutno u b mood-u i s lakoćom ih reda...iz prvog pokušaja dana šeće kroz Pikapoka 7b...smajl od uha do uha..."sad sam zagrijana"...Mrvu je falilo da i stisne i Tržašku...next time za zagrijavanje. Isto dobro.
Ja čačkam.
Frenks je na redu..."Idem do kud stignem." Šprint kroz 7c do prvog odmora. Ništa spektakularno. Mara bi išla brati jagode van strehe...(imaginarni vrt koji obrađuje još od proljeća)...i tata kreće. Prvi detalj, pušta noge i jedan motivacijski krik, sve prolazi. Još par gibova i drugi no hand.
Ivana i ja se gledamo, čudimo i smijemo. . The body achieves what the mind believes...tako je glasila poruka za laku noć koju smo tati poslale u noćnu. Srce je odmah počelo skakati, ne pamtim već dugo takvo uzbuđenje. Trudile smo se prikriti šiz i došaptavale razno razne..."F***...ima ga...zamisli...j******, ne vjerujem i vjerujem...iiiii....ne zna kraj?!"
Štopajte mi 15 minuta...Valjda as Rocco zna. Toliko smo i mi Roccu štopali. :)
Zovemo Benjamina da bude u blizini ako prođe slijedeći detalj jer bi navigacija dobro došla. Frenks nije bio do topa i savršena prilika za šalu..."Pa valjda možeš 7b sajtat!"
Detalj ne izgleda kao detalj...7b može popet naravno...Kopča i vrištimoooooooooooooo!
Je moj, al tih po ure je bilo pure poetry in motion. Penjanje na filing, za filing...svjestan i nesvjestan, konektiran i zreo.
Zašto ja pišem? Jer je On sretan i ne zna što reći. :D
Prvi, 3 pokušaja...u četvrtak iz prve. Penjanje je sreća and Monsters are goooooood.
aLe!
yaSs
Došli smo (Frenks i yass) u srijedu (16.9.), na brzinu. padala je kiša, bilo je strašno toplo,a od magle nije bilo pogleda iz špilje. Ja sam klizala po stijeni, dok je Frenks uglavnom konektiran gdje god dođe. Troja 8a iz prve danas (stari dug ;)). Mogli bi za vikend doć? Da.
Nedjelja it is. Prekrasan sunčan dan namamio je penjačke prijatelje na lokalni Thailand. Volimo. Gužva se činila neprikladna za projektiranje nečeg tako dugog, no varaždinska legenda Igor Čorko zna sve. Malo "gura" Frenksa...ajde, ajde...gibove ćeš lako, te uz preciznu navigaciju Frenks bez većih problema savladava sve ključne pokrete. Sat vremena kasnije, u drugom pokušaju fajta dobar dio smjera i studira ostatak. Projektiranje ovakvih monstera je najteži dio posla (za onog kojeg penje i za onog koji osigurava :P). Već umoran, ne ide do sidrišta i pušta zadnjih 5-6 metara za drugi put.
Kocka puležanima, Marko alwayZz in the mood, Troja 8a i Active discharge 8a 2go za njega, as Luka rješava Trojanskog konja 7c+, dok Ivana ima oči ko u škrpoča i Dancing without sleeping 7b 2go. Ja konačno skidam depresiju s lica (nisam penjela 3 tjedna vani, tragedija) i iz 2,pol pokušaja kopčam 4bis 7b+. Tko bi rekao da se može dobiti upala listova u prevjesu. Prekrasnoća od gibanja.
No vratimo se na The monster-a.
Dogovori za slijedeći put krenuli su već u ponedjeljak. Dušići su slobodni u četvrtak...Roni, Ivana, Maila. Odlično. No u utorak već počinju otkazivanja. Prvo Maila, pa Ivana...Roni je još za. Kul. Frenks je odradio dvije noćne za redom,...četvrtak je ujutro, pijemo kavu, Roni javlja da ima temperaturu. Hmmm...žao nam je Ronija, a i išli bi baš baš ;)...Sami s Marom?Ne...predugi smjerovi ;).
"Daj da nazovem Ivanu...možda je ipak frii. Ići ćemo u Roč po nju."....Ivana je fri, ali je u Rijeci. Naime, došla je prijateljici na obranu diplome..."daj da razmislim 5 minuta"...Zove nazad, ma idem :). Oprema mi je u autu u Roču. No Frkss.:D
Krcaj auto, po Ivanu u grad, po opremu u Roč...Pajkova napokon. Sasvim običan penjački dan...razgibavanje, zagrijavanje, grabljanje s Marom...i startamo. Ivana je trenutno u b mood-u i s lakoćom ih reda...iz prvog pokušaja dana šeće kroz Pikapoka 7b...smajl od uha do uha..."sad sam zagrijana"...Mrvu je falilo da i stisne i Tržašku...next time za zagrijavanje. Isto dobro.
Ja čačkam.
Frenks je na redu..."Idem do kud stignem." Šprint kroz 7c do prvog odmora. Ništa spektakularno. Mara bi išla brati jagode van strehe...(imaginarni vrt koji obrađuje još od proljeća)...i tata kreće. Prvi detalj, pušta noge i jedan motivacijski krik, sve prolazi. Još par gibova i drugi no hand.
Ivana i ja se gledamo, čudimo i smijemo. . The body achieves what the mind believes...tako je glasila poruka za laku noć koju smo tati poslale u noćnu. Srce je odmah počelo skakati, ne pamtim već dugo takvo uzbuđenje. Trudile smo se prikriti šiz i došaptavale razno razne..."F***...ima ga...zamisli...j******, ne vjerujem i vjerujem...iiiii....ne zna kraj?!"
Štopajte mi 15 minuta...Valjda as Rocco zna. Toliko smo i mi Roccu štopali. :)
Zovemo Benjamina da bude u blizini ako prođe slijedeći detalj jer bi navigacija dobro došla. Frenks nije bio do topa i savršena prilika za šalu..."Pa valjda možeš 7b sajtat!"
Detalj ne izgleda kao detalj...7b može popet naravno...Kopča i vrištimoooooooooooooo!
Je moj, al tih po ure je bilo pure poetry in motion. Penjanje na filing, za filing...svjestan i nesvjestan, konektiran i zreo.
Zašto ja pišem? Jer je On sretan i ne zna što reći. :D
Prvi, 3 pokušaja...u četvrtak iz prve. Penjanje je sreća and Monsters are goooooood.
aLe!
yaSs
Primjedbe
Objavi komentar